Začudno, mračno, satirično, poetično

Prijevodna proza u godini za nama obilovala je književnim draguljima te je bila iznimno uspješna. Hrvatski su izdavači i prevoditelji čitateljima ponudili najbolje od suvremene književnosti pa zahvaljujući njima od prošle godine na hrvatskome možemo čitati i novije knjige nobelovaca Han Kang (Bijela knjiga, izd. Hena com, prev. Mirna Čubranić), Elfriede Jelinek (Osobni podaci, izd. OceanMore, prev. Helen Sinković), Lászlóa Krasznahorkaija (Herscht 07769, izd. OceanMore, prev. Xenia Detoni) i Jona Fossea (Novo ime: Septologija VI-VII; Melankolija I-II, izd. Naklada Ljevak, prev. Munib Delalić) te Bookerom nagrađenih autora Paula Lyncha (Prorokova pjesma, izd. Naklada Ljevak, prev. Dean Trdak), Samanthe Harvey (Orbita, izd. Lumen, prev. Ana Josić) i Richarda Flanagana (Sedmo pitanje, izd. Vuković & Runjić, prev. Dinko Telećan). Čitateljima Vijenca neke smo od njih predstavili kroz ulomke, kritike ili intervjue s književnicima, a na početku nove godine donosimo pregled odlične prijevodne proze u 2025, koju još nismo predstavili, u izboru suradnice Ive Mirčić i urednice Darije Žilić.

Slika društva i duh minulih
vremena

Cijenjena kratkopričašica, makedonska spisateljica Rumena Bužarovska, u svom prvom romanu Toni s puno humora kreirala je lik nezrelog, neodgovornog muškarca, koji ne trpi nelagode realnosti života, nesvjestan problema koje izaziva, zaglavio je u ulozi vječne žrtve i ponaša se kao dijete u neprekidnom tantrumu. U nekim trenucima prema njemu gotovo osjećamo žaljenje, ali nam je zapravo žao svih onih koje je zadesila nevolja da se nađu u njegovoj blizini. Toni je nesumnjivo upečatljiv lik, no prije svega je indikator za mnoge važne teme, od okorjelog balkanskog patrijarhata, mizoginije, transgeneracijske traume, nejednakosti i zlostavljanja. Bužarovska je uspješno ilustrirala sliku društva koje svojom disfunkcionalnošću omogućuje neometan opstanak mnogih Tonija. (I. M.)

Lea Ypi albanska je akademkinja i autorica zapaženog autobiografskog proznog naslova Slobodna. Priča je to o odrastanju jedne djevojčice, o događajima i izazovima unutar jedne obitelji, ali i o jednoj zemlji, njezinoj povijesti i previranjima kroz koja prolazi. Kroz pogled desetogodišnje djevojčice, mnogi detalji vraćaju nas u razdoblje kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća; napisani s mnogo humora, uspješno oživljavaju duh jednog davno minulog vremena. Propituju se uvjerenja, odanost idealima, nastoje razumjeti posljedice i promjene s kojima je teško uhvatiti korak. Pričaju priče o životima ljudi koji nisu imali utjecaja na veliku povijest, ali posljedice moraju preživljavati i graditi iznova. Kako glavna junakinja odrasta, postavlja sve složenija pitanja na koje je odgovor potrebno tražiti uvijek iznova, a upravo je pitanje slobode temeljno. (I. M.)

Snovit i zagonetan Murakami i Lyncheva zastrašujuća mogućnost

Novi roman Harukija Murakamija Grad i njegove neizvjesne zidine donosi začudnost, zagonetnost i junake na koje smo kod Murakamija navikli. Izuzetna atmosferičnost i u ovom romanu čitatelje uspješno izmješta u neki drugi svijet. Glavni lik u potrazi je za djevojkom koju je nekoć volio i izgubio, seli u provincijski grad gdje se zapošljava u knjižnici. Priča je to o bivanju između dva svijeta. U oba svijeta postoje knjižnice, u jednom je čuvar knjiga, u drugom je čitač snova. On traži i samog sebe, a zidine koje štite zagonetni grad, simbol su granica unutar nas samih koje nadilazimo. Snovit i zagonetan svijet pun je simbola i bavi se temama identiteta, postojanja, usamljenosti i prolaznosti, ali sposobnosti povezivanja s drugima. Riječ je o jednom od boljih Murakamijevih romana koji nam prikazuje važnost naizgled sitnih svakodnevnih trenutaka, kojih je mnogo na putu naše prolaznosti. (I. M.)

Prorokova pjesma distopijski je roman Paula Lyncha nagrađen Bookerovom i Dayton Peace Prize nagradom. U bliskoj budućnosti Irske, koja tone u desni totalitarizam koji vodi u građanski rat, radnja prati obitelj Stack iz Dublina, Eilish i Larryja, te njihovo četvero djece i Eilishina oca. Roman pripovijeda o onome što je jeziva i zastrašujuća mogućnost, te kako bi ona mogla izgledati. Stvari se mijenjaju gotovo preko noći i jednu normalnu obitelj zadese nezamislive teškoće, a to je realnost koju rat donosi. Lynch se bavi kompleksnim temama rata, ljudske patnje, granicama izdržljivosti u borbi majke za obitelj, nastojanjima da se preživi bezumlje i nepojmljiva stvarnost na koju nitko ne može biti spreman. Lynch je spretan pripovjedač koji dojmljivo oslikava patnju i bol, kaos, strah, užas i tjeskobu. Njegov roman poziv je na promišljanje i na empatiju, ujedno podsjetnik na krhkost sigurnosti svijeta. (I. M.)

Satiričar priča o satiričaru, a Gospodinov o pisanju, uredniku i rukopisu

Život gospodina de Molièrea (1933) romansirana je biografija velikog francuskog satiričara koju ispisuje također veliki pisac i satiričar Mihail Bulgakov. Premda se Bulgakov koristi činjenicama iz Molièreova života, te pomno i pažljivo opisuje društvene okolnosti tog vremena, ipak se djelo može čitati i kao roman. Nije slučajno Bulgakov izabrao Molièrea, jer upravo pišući o njegovu životu, on opisuje  odnos vlasti i kazališta, koji je za obojicu autora bio često problematičan jer su im drame bile zabranjivane. Uostalom, njegovo najveće djelo, roman Majstor i Margarita, koji je pisao od 1929. pa sve do smrti, objavljeno je s cenzurnim kraćenjima 1966/1967, a tek 1973. u cjelini. I kako kaže Horacijev citat na početku knjige „Što me može spriječiti da smijući se kažem istinu“, tako i Molière kroz svoja djela kritički propituje autoritarni režim. Bulgakov brani svog junaka, komentira euforično njegov život, suosjeća, a posebno treba istaknuti pripovjedno i jezično umijeće kojim dočarava atmosferu Pariza tog vremena. U romanu se nalaze i ulomci iz Molièreovih drama, povijesne činjenice, i sve se pretvara u scenu pa stoga nije slučajno da je i sam Bulgakov pomno birao formu, kao da stvara za gledatelja, a ne čitatelja. Upravo zbog Bulgakovljeve fasciniranosti Molièreovom dramaturškom tehnikom, ovaj je sjajan roman višeslojno djelo koje ima i elemente dramskog. (D. Ž.)

Prirodni roman prvi je roman bugarskog pisca Georgija Gospodinova koji mu je ujedno donio svjetsku slavu. Kritičari su roman proglasili najboljim bugarskim romanom devedesetih, a kasnije je Gospodinov za roman Vremensko utočište nagrađen nagradom Booker. Prirodni roman je intelektualan i eksperimentalan, s brojnim ekskursima o povijesti, znanosti, filozofiji, botanici. Gospodinov se nastavlja na tradiciju Lawrencea Sternea, u svom romanu osvještava pisanje, a metatekstualni sloj važniji je od fabule koja se odnosi na protagonistov prekid braka (taj dio je opisan lirski i melankolično) i ulazak u drugačiju egzistenciju, kroz priču o uredniku i rukopisu. U romanu nalazimo i simboliku snova, tematiziranje riječi, stvari i prirode, začudne metafore i preobrazbe, miješaju se slike iz zapadnog i istočnoeuropskog dijela svijeta, kroz pad komunizma: Gospodinov o tome piše  u maniri crne komedije. Ovo je roman koji održava sam sebe unutarnjom snagom stila, roman koji je uvijek na počecima, jer se autor igra strukturom, roman u kojem se propituje izostanak tragičnog, a skaredno i uzvišeno su majstorski povezani. A sve to su sjajno dočarale prevoditeljice Ksenija Banović i Tatjana Dunkova. Roman je još 2005. prepoznao urednik Roman Simić, tada je nakladnička kuća Profil objavila prvo izdanje, a novo je izdanje dostupno hrvatskim čitateljima zahvaljujući nakladničkoj kući Fraktura. (D. Ž.)

Lirska meditacija o prolaznosti i sjećanje na nevino doba umjetnosti

Han Kang je suvremena južnokorejska autorica, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2024, a za svoj prvi roman Vegetarijanka iz 2007. dobila je Međunarodnu nagradu Booker 2016. Bijela knjiga prozno je djelo sastavljeno od niza fragmenata, iznimno lirskih i meditativnih koje autorica asocijativno niže, a lajtmotiv je upravo bijelo i njegova simbolika. Pripovjedačica se nalazi na književnoj rezidenciji u stranoj zemlji, u nepoznatom gradu izranjaju sjećanja, pa se prisjeća obiteljske tragedije, smrti starije sestre koja je preminula nakon rođenja. Kang propituje teme prolaznosti i smrtnosti, tjelesnosti i boli. Bijelo je kao okidač za prikaz unutrašnjeg svijeta, a roman i započinje katalogizacijom bijelih stvari, kao što su sol, snijeg, yulan (kineska magnolija), riža, „bijeli smijeh“... Roman čitatelje upoznaje i s korejskom kulturom. Junakinja/pripovjedačica piše kako bi je pisanje promijenilo, pretvorilo u nešto poput bijelog melema na oteklini, gaze na rani. Han Kang je majstorica u opisu atmosfere gradskih prostora, prirode, pozornica, povijesti, ali u suočavanju s traumom i boli, ona beskompromisno piše crni tekst kroz bijeli papir. (D. Ž.)

Dacia Maraini jedna je od najvažnijih suvremenih talijanskih književnica, autorica dvadesetak knjiga, romana i drama prevedenih na više od 30 jezika, od kojih su najpoznatiji nagrađeni romani Doba nelagode i Dugi život Marianne Ucrìa. Dragi Pier Paolo knjiga je pisama upućenih prijatelju i suradniku, velikom talijanskom redatelju i piscu Pieru Paolu Pasoliniju. Dacia Maraini piše ih nakon njegove smrti, a ta su pisma ujedno i sjajan opis tadašnjeg kulturnog i umjetničkog života te druženja autorice, slavnog Alberta Moravije, inače Dacijina partnera, i Pasolinija. Prema njezinim je scenarijima i knjigama Pasolini snimao filmove. Pisma pisana unutarnjim očima evociraju uspomene na zajedničko stvaranje u unajmljenim kućama, a Pasolini postaje lik u snovima kojem se autorica obraća ističući fascinaciju njegovim djelom, poezijom i filmovima, te se zalaže za njegov rad koji je bio cenzuriran, a piše iskreno i o vlastitoj depresiji kada upoznaje naopak svijet, o smrti. U dijalogu s umrlim prijateljem donosi i nostalgično sjećanje na nevino doba umjetnosti. (D. Ž.)