Svestran književnik, prevoditelj i erudit

U Zagrebu je 1. siječnja u 92. godini umro Tomislav Sabljak, književnik, prevoditelj, erudit i kultna figura zagrebačkoga književnog života. Rođen je 15. veljače 1934. u Zagrebu, gdje je završio Filozofski fakultet i doktorirao. Još za vrijeme studija počeo je objavljivati književne radove, a zatim je čitav život paralelno gradio znanstveno-akademsku karijeru te pisao i prevodio književna djela.

Njegovo je znanstveno djelovanje prvenstveno vezano uz HAZU. Tako 1969. počinje raditi u Institutu za književnost i teatrologiju JAZU (danas je to Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU). Godine 2001. postaje voditelj Odsjeka za povijest hrvatske književnosti te taj posao obavlja do 2020, čak i nakon službenog umirovljenja 2004. U razdoblju od 1975. do 2021. bio je i glavni urednik Kronike Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Osim toga, radio je i kao sveučilišni profesor na Hrvatskim studijima. Bio je član suradnik Razreda za književnost HAZU, član Društva hrvatskih književnika, P.E.N. kluba, Međunarodnog društva književnih kritičara, Europskog društva kulture te Vijeća za kazalište film i televiziju HAZU. Godine 1996. dobio je Nagradu „Marko Fotez“ za knjigu Teatar Janka Polića Kamova.

Snimio Davor Puklavec / PIXSELL

Osim rada u Zavodu HAZU, još se jednim oblikom djelovanja Tomislav Sabljak bavio gotovo čitava života. Od 1966. sve do danas Večernji list dodjeljuje nagradu za kratku priču. Inicijator ideje tog natječaja bio je upravo Sabljak, koji je ostao selektor i član žirija sve do svoje smrti. Zahvaljujući njegovoj erudiciji i entuzijazmu natječaj je afirmirao kratku priču kao književni žanr i učinio je pristupačnom najširoj publici. Također je omogućio doista svakome da napiše priču i pošalje je na adresu Večernjeg lista. Tako je otvorio put mnogim važnim piscima. Nadamo se da će taj Večernjakov natječaj nastaviti djelovati kao nasljeđe Tomislava Sabljaka. Izrazita svestranost obilježava književni rad Tomislava Sabljaka. Počeo je pisati u vrijeme krugovaša i razlogovaca, a prva su mu djela bila poetske prirode (zbirke pjesama: Nemiri tijela, 1955; Situacije, 1960; Krvavo prijestolje, 1972; Boljima od nas, 1988). Zatim se posvećuje raznim oblicima proznih tekstova, pa objavljuje kratke priče (Pas ispod kože, 1987; Jesen našeg nezadovoljstva, 1988; Jarčevo oko, 2009; Njihovi osamljeni gospodari: 15 horora iz 1945, 2013), feljtone (Pisac u kavezu, 1989; Fantom tiranije, 1993), kritike i eseje (Opaske o uvjeravanju, 1977; Blasfemija čitanja: ironijska upotreba teksta, 1999; Zavođenje čitatelja, 2013) i filmske scenarije.

Njegova djela karakteriziraju miješanje realnog i fantastičnog, crni humor, sklonost bizarnosti, erotski motivi i složena intertekstualnost. U Sabljakovu opusu osobito mjesto pripada knjizi Svjetionik na otoku iz 2020. u dva sveska. Prvi se sastoji od memoarske proze, u čijem središtu nije toliko sam autor koliko njegova druženja s velikim piscima poput M. Krleže, G. Krkleca, D. Tadijanovića, O. Wellsa, A. Christie i W. H. Audena. Time knjiga postaje dokument jednog vremena.

Iako je Sabljak preveo stotinjak stručnih radova iz angloameričke kritike te čitav niz poetskih i nekoliko proznih djela, u središtu je njegove prevoditeljske pozornosti pjesnik Wystan Hugh Auden. Njegove je pjesme uvrstio i u drugi svezak Svjetionika na otoku koji je, kako piše na koricama, „najreprezentativniji prikaz engleske poezije dvadesetoga stoljeća objavljen u nas“. Sabljak ističe kako je Auden jednom rekao da je za prevođenje najvažniji sluh, jer ako prevoditelj poezije nema sluha, prijevod će ispasti mehanički, bez duše, iako je možda točan. Tim se geslom očito vodio i sam prevoditelj.

Upravo je u Vijencu br. 815 od 5. lipnja 2025. Tomislav Sabljak objavio svoj posljednji prijevod, Audenovu pjesmu Prilično dobro shvaćamo dijalektiku. Ta pjesma, koja se bavi odnosom nužnosti i slobode u čovjekovu životu, s jedne strane zaključuje prevoditeljski rad Tomislava Sabljaka, a s druge poziva na promišljanje o životu, umjetnosti i prolaznosti te predstavlja samo jedan od brojnih svjetionika koje je Tomislav Sabljak ostavio u nasljeđe budućim generacijama. Njegovom smrću izgubili smo iznimno svestranoga književnika, prevoditelja i erudita koji je obilježio hrvatsku kulturu druge polovice dvadesetoga stoljeća.