Odlazak najmlađega Meštrovićeva sina, velikoga hrvatskog intelektualca i dobrotvora

Velikani obilježavaju vrijeme i društvo u kojem žive, ali i – kao i svaki drugi roditelji – svoje obitelji, svoje najbliže. Daju im određene prednosti, privilegije uz koje neminovno idu i odgovornosti, a ponekad i tereti. Mate Meštrović, najmlađe dijete Ivana i Olge Meštrović, skrbio se dosljedno o očevoj ostavštini, te se kao i on hrabro hvatao ukoštac s političkim izazovima. Preminuo je sedamnaest dana nakon ponovnog otvorenja Atelijera Meštrović. Zgrada koja više od šest desetljeća predstavlja i čuva Meštrovićeva djela – njegov je prvi dom, u kojem je živio dvanaest godina. U Mletačkoj 8 je i došao na svijet.

Autoportret s lukom, autoportret sa sinom
prikazuje topao trenutak igre oca i sina

Mate Meštrović u obnovljenom Atelijeru Meštrović, svojoj rodnoj kući, u svibnju 2025.

Taj svijet, Zagreb, tadašnja Kraljevina Jugoslavija, ali i Europa i drugi kontinenti, bili su zadivljeni Ivanom Meštrovićem. Smatran je jednom od najutjecajnijih umjetničkih i političkih ličnosti, družio se s Augusteom Rodinom, Nikolom Teslom, političkim dinastijama Masaryk i Karađorđević. Uostalom, jedno od prvih Matinih sjećanja jest dim cigara koji se sporo dizao iz blagovaonice obiteljske kuće na Gornjem gradu. Naime, na galeriji prvog kata sjedio je maleni dječak prisluškujući razgovor između oca i kralja Aleksandra Karađorđevića.

Mate je imao osobito blizak odnos s ocem kiparem koji je jedino njemu dopuštao da ulazi u atelijer dok je u njemu stvarao. U novome stalnom postavu Atelijera Meštrović izložena su dva kamena reljefa koja svjedoče o njihovoj bliskosti. Prvi, Autoportret s lukom, autoportret sa sinom prikazuje topao trenutak igre oca i sina koji zajedno napinju luk sa strijelom. Ovo djelo Meštrović je stvarao upravo u vrijeme kada mu se rodio sin Mate (koji je kasnije izjavljivao da ga je rodio otac, a ne majka!). U reduciranim, nedovršenim plohama sadržana je radost Meštroviću toliko bitnoga roditeljstva.

U istom je prostoru postavljen reljef Domagojevi strijelci, nastao 1955. godine u South Bendu, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se Meštrović sklonio nakon Drugoga svjetskog rata, i gdje je Mate Meštrović proveo dio svoje mladosti i plodne karijere. Rad su Muzejima Ivana Meštrovića, Atelijeru Meštrović, 2018. godine darovali Mate i Rumjana Meštrović. Tim su činom fundus uvećali djelom iz inače slabije zastupljene američke faze. U tom se periodu Meštrović često vraćao svojim ranijim temama, pa tako i ovoj iz hrvatske srednjovjekovne povijesti. Oblikuje je u maniri asirskih reljefa, repetitivnim umnožavanjem ratnika koji se doimaju kao da odapinju jednu strijelu. Meštrović ovim postupkom postiže dojam velebnosti i jedinstva. Tim su idealima težili i otac koji je prošao faze jugoslavenskog i hrvatskog idealizma, i sin koji se od hrvatskoga proljeća usmjeruje aktivnom angažmanu. On je kulminirao njegovim djelovanjem, između ostaloga, unutar stranaka, Županijskog doma Hrvatskog sabora i diplomacije. 

I mimo oca, Mate Meštrović imao je respektabilnu karijeru. Diplomirao je povijest 1951, a godinu kasnije stekao je i magisterij na Sveučilištu Syracuse u SAD-u. Tijekom Korejskog rata služio je u američkoj vojsci u činu poručnika. Po završetku vojne službe vratio se akademskom radu. Godine 1957. doktorirao je na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Sljedećih deset godina radio je kao novinar, a od 1967. do 1991. godine predavao je modernu europsku povijest na Sveučilištu Fairleigh Dickinson u saveznoj državi New Jersey. Napisao je knjige What You Should Know About Communism and Why!, Southeast Asia, Yugoslav union and the beginning of the Serb-Croat conflict: 1918–1923, U vrtlogu hrvatske politike i U borbi za Hrvatsku: sabrani članci (1980.‒1986.) te velik broj brošura i članaka.

Kao što je spomenuto, Mate Meštrović nastavio je donatorsku gestu svoga oca, pa je Muzejima Ivana Meštrovića poklonio brojna djela i dokumentaciju. Zadužio je i druge domaće i strane institucije. Proučavatelji Ivana Meštrovića pamtit će ga kao iznimno susretljivog i velikodušnog intelektualaca, koji je rado ustupao građu u svojem vlasništvu i dijelio zanimljive podatke iz turbulentnog života kipara. Ostaje zalog da uz valorizaciju umjetničke baštine nastavimo istraživanje uloge Mate Meštrovića u novijoj hrvatskoj povijesti.