Neoborivo kvalitetno

Neoborivo kvalitetan bio je zagrebački nastup poznate ruske pijanistice i pedagoginje Natalije Trull (1956), umjetnice školovane u rodnom Sankt Peterburgu te na Moskovskom konzervatoriju na kojem se i danas njezin pedagoški rad uvelike cijeni, a slobodnog mjesta u improviziranoj koncertnoj dvorani nije bilo ni za lijek. U prosjeku vrlo mladoj publici, predstavnica znamenite ruske pijanističke škole najprije je predočila Beethovenovu Fantaziju u g-molu, op. 77, u kojoj je uz pomoć neobičnih odabira tempa, rubata, dinamičkih kontrasta i fraziranja stvorila prepoznatljivu filozofiju izvođenja, promišljenu i zasnovanu na nježnijim motivima koji su se, netipično za Beethovena, izrazito organski razvijali. Na taj je način Beethovenova konačna sposobnost kombiniranja divljih i neukroćenih glazbenih ideja, doduše s dubokom strukturnom koherencijom, djelovala poput izlaganja natprosječno urednog skladateljskog pisma.

Neoborivo kvalitetan bio je zagrebački nastup poznate pijanistice i pedagoginje Natalije Trull / Snimio Slaven Janđel

Vrijeme kao da je nestalo u nizanjima naglih ljestvica, zamalo glissanda, i njihovih stabilnih razrješenja te fantastičnih niti varijacija koje su svojom sadržajnošću zanijekale jaz između slobodne fantazije i formalne kompozicije.

Nakon Beethovena, očekivao se nastavak u sličnome tonu, međutim, Natalia Trull odlučila se za drugačiju predodžbu Brahmsovih šest Klavierstücke, op. 118, nešto rezolutniju i lišenu uobičajene sentimentalnosti i sladunjavosti, a opet u duhu neizmjerno intimne cjeline, posvećenih Clari Schumann. Bile su to ustvari vjerno opisane posljednje Brahmsove klavirske izjave, vrhunci njegove ekspresivne moći, duboke emocionalne katarze i ljepote kasnoga romantizma. Ključni su se dijelovi odnosili na lirski i sanjivi Intermezzo u A-duru, s melankoličnim srednjim dijelom u fis-molu i suptilnim, gorko-slatkim modalnim pomacima kao i varljivim rezolucijama, zatim na rapsodičnu i vatrenu Baladu u g-molu, sa snažnim ritmičkim pulsom, virtuoznim vanjskim dijelovima i dirljivom jezgrom, te na završni, rezignirani Intermezzo u es-molu, obilježen neugodnim dojmom konačnosti i nerazriješene napetosti.

Neusporedivo majstorstvo ruske pijanistice bilo je predstavljeno i u drugome dijelu recitala, u cjelovitoj izvedbi briljantnih Musorgskijevih Slika s izložbe. S rubnom osjetljivošću i snagom istovremeno, zapravo je nemoguće izvesti svih šesnaest dijelova velike klavirske suite, bez imalo nametanja postupnog pojačavanja uzbuđenja, sve do pražnjenja u raskošnom prikazu Velikih vrata Kijeva. A upravo je to pošlo za rukom nevjerojatno koncentriranoj i moćnoj Nataliji Trull. Strast joj se ni u jednom času nije omakla, ili nekontrolirano oslobodila, već je, kako valja, prevladavala u snažnim dijelovima u kojima je bilo lako artikulirati ono što ih pokreće.

Musorgskijev glazbeni genij bio je naglašen i u domišljatim Promenadama, u osnovi ležernim ritmičkim oblicima koji su se uredno ponavljali u svojim promjenjivim vanjštinama, a kasnije i pojavljivali u Svađi djece u parku Tuileries, S mrtvima na mrtvom jeziku te u Velikim vratima Kijeva. Kraj je nažalost bio nužan, i to s opipljivom perspektivom i akcentiranom karakterizacijom kadence i kode koju je publika iskreno nagradila beskrajnim ovacijama.

Iz tog je razloga i u znak zahvalnosti prema organizatoru Natalia Trull dodatno iznijela omiljenu kratku klavirsku skladbu Petra Iljiča Čajkovskog Božićno slavlje: Prosinac iz zbirke Godišnja doba, op. 37b, poznatu po laganoj melodiji u As-duru i evokaciji svečanog ruskog proricanja sudbine te, Pleyelu u čast, Mazurku u a-molu, op. 68, br. 2, ganutljivu skladbu iz Chopinova kasnijega životnog razdoblja, ispunjenu personaliziranom emocionalnom dubinom, lirskim križanjem glasova i suptilnim promjenama koje su u zagrebačku čitaonicu unijele autentičan duh poljskih narodnih plesova mazurke, kujawiaka i obereka.