Knjižničari preporučuju

NAGIB MAHFUZ, IZMEĐU DVAJU DVORACA — Nagib Mahfuz (1911–2006) bio je egipatski književnik i prvi dobitnik Nobelove nagrade za književnost s arapskog govornog područja (1988). Isprva je pisao prozu u kojoj je interpretirao staroegipatsku povijest, potom se okrenuo suvremenomu Egiptu i 1957. dovršio svoje remek-djelo, tzv. Kairsku trilogiju, tri romana nazvana po gradskim četvrtima, od kojih je prvi dio Između dvaju dvoraca. Jednostavnom pripovjedačkom strukturom sveznajućeg pripovjedača ponire u psihologiju likova kako bi izvršio funkciju njihova prikazivanja u kolopletu društvenih obaveza i osobnih strasti dok se ne dobije niz plastičnih figura karaktera.

Izd. Petrine knjige, Zagreb,
2024.  / S engleskoga prevela Mirna Čubranić

Kako živi prosječna muslimanska obitelj, kakvi su životni dometi žena naspram muškaraca unutar takvih nuklearnih avlija, slikovito i tečno opisuje na primjeru braka i potomaka jednog egipatskog, relativno uglednog trgovca i njegove „hanume“ udane s 14 godina. Koliko se licemjerja, zadrtosti, zakinutosti i čelične, na nedodirljivim vjerskim mantrama zasnovane discipline odražava na „sreću“ da se rodite kao žena u takvom društvenom okruženju, što onda kroz misli likova priznaju i sami pripadnici privilegiranog spola…

JACOBO BERGARECHE, SAVRŠENI DANI — Jacobo Bergareche (1976), španjolski pisac, producent i scenarist, hrvatskoj je publici bio praktički nepoznat do prijevoda ovog romana, u kojem u epistolarnoj formi (pisma upućena najprije negdašnjoj ljubavnici, a zatim i ženi s kojom mu se brak raspada) dekonstruira svojstva ljubavnog odnosa kada je on u svojoj relativno kratkoj trajnosti, rastegnutoj u bolnoj težnji da to intenzivno stanje i osjećanje nikada ne završi,  glavni životni začin. Svoju potrebu da u pisma, koja vjerojatno nikada neće poslati, odloži sjećanja na upravo dokinutu ljubavnu vezu, potkrepljuje dijelovima zbirke pisama Williama Faulknera njegovoj svojevremenoj ljubavnici Meti Carpenter – mladoj tajnici filmskog režisera Howarda Hawksa kojem je Faulkner pisao scenarije. Faul­knerova zbirka pisama koja se čuva u arhivu knjižnice i muzeja na Sveučilištu Texas u Austinu, dokumentirani je otisak želje i emocija preveden u iščekivanje dogovora njihova viđanja kad on dolazi u Los Angeles, zajedničkog vremena provedenog u jednostavnim aktivnostima boravka na plaži, rekreativnom sportu, dijeljenju obroka i spavanja u hotelskoj sobi, pa onda i neminovnog razlaza zbog Faulknerove nevoljkosti da se razvede, kako ne bi izgubio mogućnost viđanja kćeri.

Bergarecheov glavni junak i autor pisama svoju ljubavnu aferu proživljava kroz ukupno sedam zajedničkih dana provedenih na poslovnim putovanjima – prve godine četiri dana kada su se upoznali, iduće godine tri dana u provodu, a zadnje godine sastanak otkazuju, jer se njegovoj ljubavnici na putovanju nenadano priključuje suprug, čime determinira čitavu ljubavničku vezu, svodeći je na „zadržavanje (dobrih) sjećanja“.

Izd. Hena com, Zagreb 2024. / Prevela sa španjolskog Željka Somun

Od tih sedam dana provedenih s ljubavnicom i onih ostalih, „praznih“ dana doma, s obitelji, u iščekivanju, koja mu kroz zaljubljenost u ljubavnicu (pre)oblikuju percepciju i mijenjaju ga, autor stvara pojam „savršenih dana“, o kojima pjeva i Lou Reed u svom hitu, kao o apsolutnoj punini koju je bolje doživjeti sa spoznajom o neminovnoj patnji završetka i odvojenosti od objekta čežnje ili možda verzije sebe u ljubavi, u suprotnosti prema ništavilu u njezinu odsustvu. 

DŽEVAD KARAHASAN, NEDOUMICE — Dževad Karahasan (1953–2023), bošnjački književnik i teatrolog, najhvaljeniji je zbog svojih esejističko-memoarskih zapisa. Tom žanru pripada i ova zbirka eseja o književnosti i onima koji žive s njom.

Izd. Naklada knjižare Preporod, Zagreb, 2017.

Sastoji se od nekoliko eseja u kojima se autor osvrće na djela i pisce naše i svjetske književnosti – primjerice, Desničino Zimsko ljetovanje i Petronijev Satirikon, a potom i na Samuela Becketta, sv. Augustina, Hein­richa von Kleista i Heinricha Heinea, koji su posebno utjecali na njega – obrazlažući doživljaje proteka vremena ili europskog centralizma pri njegovu mjerenju, te kako mu je tek rad na romanima pomogao razumjeti odnos prema doživljaju vremena kroz bezbroj neuspjelih pokušaja i nezadovoljstva napisanim, kroz skice romana eksperimenata s različitim pripovjednim tehnikama koji su ostali nedovršeni…

Zbirka sadrži i intervjue u kojima Karahasan razlaže svoja metafizička uviđanja sudbonosne povezanosti razvojnog puta čovjeka, pisca, umjetnika, za svakoga individualnog i specifičnog s obzirom na okolnosti karaktera, mjesta rođenja i okoline izmještenosti. Nisu to neke novosti, no pisac ih svojim temeljitim stilom promatračke, čitateljske i analitične prisutnosti podiže na razinu magije uzvišenosti koju pridaje studiju i praksi književnosti.