Jedna od posljednjih utvrda

Koncert posvećen Jakovu Gotovcu pokazao je raskoš, kvalitetu i svestranost njegove glazbe, one koja je odmaknuta od operne scene. Iako splitska publika svake godine ima priliku pogledati najizvođeniju hrvatsku operu Ero s onoga svijeta u splitskom HNK, a 2023. bila je oduševljena i  ponovnim postavljanjem opere Mila Gojsalića, Gotovčev zborski i orkestralni opus u Splitu je gotovo iščeznuo s repertoara. Kako je 2025. proglašena Godinom Ive Tijardovića i Jakova Gotovca, nanovo se revitalizira opus dvojice suvremenika, a Vijeće Grada Splita odlučilo ju je produžiti i na 2026. pa će publika još moći uživati u raznovrsnim kulturno-umjetničkim događajima koji se oslanjaju na njihov lik i djelo. U prepunoj dvorani Ive Tijardovića publika je s oduševljenjem popratila koncert najtrofejnijeg hrvatskog amaterskog zbora Brodosplit, koji već 37 godina djeluje pod vodstvom skladatelja i dirigenta Vlade Sunka. Iako formalno umirovljen, Sunko i dalje marljivo radi i ubire priznanja pa je od Sveučilišta u Splitu nekoliko dana pred koncert dobio i počasnu titulu professor emeritus.

Zbor Brodosplit još jednom je dokazao da kvalitetom može stati uz bok profesionalnim zborskim ansamblima / Snimila Maja Prgomet

Koncept koncerta bio je podijeljen u nekoliko blokova, a u prvom su prezentirane antologijske tradicijske pjesme mediteranskog senzibiliteta i pjevne melodije iz Dalmacije, koje je Gotovac sakupljao, pisao obrade i harmonizacije te objavio 1930. godine. Brodosplit je pianima kristalno jasne dikcije i odličnim balansom glasova izveo a cappella skladbe Oj, Marjane, Dobra večer uzorita i Omili mi u selu divojka koje danas žive uglavnom u klapskim interpretacijama.

Drugi blok svjedočio je o raznovrsnim motivima koje je Gotovac utkao u zborski izričaj. Brodosplit je vješto promijenio tehniku pjevanja i zvuk ansambla u skladbi Jadovanka za teletom iz Gotovčeve zbirke Dvije pjesme čuda i smijeha za mješoviti zbor na narodnu poeziju, u kojoj se prepleću tradicijske tekovine naricanja i ojkanja u stiliziranom obliku uz efekt jeke, izmjenjujući se s recitativnim stilom pjevanja u središnjem dijelu. Odu moru Gotovac je napisao skladajući Jadranu godine 1929. na tekst Rikarda Katalinića Jeretova, donoseći melodiju koja ocrtava kretnje valova, dok je njegov zborski opus na liturgijske tekstove Brodosplit demonstrirao izvedbom skladbe Terra tremuit.

Vrhunac večeri, ujedno i prigodna skladba za advent, bila je izvedba Gotovčeva remek-djela Koleda. Skladao ju je 1925. inspiriran starim dalmatinskim običajem čestitanja blagdana Božića i Nove godine, pjevanjem od vrata do vrata susjedstva sa željama za zdravlje i sreću. Pritom nije doslovno citirao tradicijsku glazbu, nego je njezine elemente utkao u peterostavačno vokalno-instrumentalno djelo u čijoj se izvedbi Brodosplitu pridružio instrumentalni ansambl sastavljen od pomno biranih glazbenika splitskog kruga.

Niz zborskih blokova prekinut je nastupom sopranistice iz Zbora HNK Split Ane Malovan, koja je uz sigurnu i suptilnu pijanističku pratnju Tončija Tranfića izvela dvije arije iz Gotovčeva muzičkog igrokaza Đerdan. U interpretacijama arije Petrice iz 3. čina i Pjesme o Đerdanu Malovan je pokazala dojmljiv scenski nastup i voluminozan vokal uz neprecizne i nekontrolirane vokalize te pregršt nepotrebnog vibrata, koji je mjestimično utjecao na jasnoću dikcije.

Iako je u konceptu koncerta gostujući nastup bio suvišan, poslužio je kao uvod za sljedeći, zaključni blok sa zborskim brojevima iz Gotovčevih glazbeno-scenskih djela. Od intimnih a cappella skladbi učestalo nježnih dinamika, preko ujedinjenja s instrumentalnim ansamblom, Brodosplit je uz Sunka moćnim vokalima publiku tako poveo do karakternog glazbenog izraza na tekst Ivana Gundulića koji je Gotovac uglazbio u Himnu slobodi iz glazbe za pastirsku igru Dubravka. Uz Odu zemlji iz opere Mila Gojsalića i Završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta koncert je priveden kraju.

Brodosplit je još jednom dokazao da je amaterski zbor koji vokalnom tehnikom, skladom glasova i raznolikošću repertoara uspijeva dostići, a na trenutke može i nadići većinu profesionalnih vokalnih ansambala. Njegov „kapetan“ Vlado Sunko kao zborovođa, dirigent i aranžer, koji zadržava snagu i ljepotu Gotovčeve glazbe i u smanjenom orkestralnom sastavu, potvrdio se kao veliki poznavatelj glazbe u njezinim širokim prostranstvima te gotovo nezamjenjiv čuvar jedne od posljednjih utvrda zborskoga izričaja i Gotovčeva zborskoga opusa u
Splitu.