In memoriam neboderu Vjesnika

Jedna od tema koja se sporadično pojavljuje u našem javnom i stručnom prostoru jest arhitektonska izvrsnost i poticanje inovativnih tehnoloških i tehničkih rješenja te kvalitetnih arhitektonskih i kulturnih dostignuća u arhitektonskim rješenjima. Stoga je vrijedno razmotriti jedan projekt i zgradu, zgradu koja je upravo okončala svoj životni vijek – neboder Vjesnika (1956 –1972–2025.). Hrvatska ima dugu tradiciju provođenja arhitektonskih i urbanističkih natječaja a najbolji rezultati na području arhitekture i urbanizma ostvareni tijekom 20. i 21. stoljeća rezultat su provedenih arhitektonsko-urbanističkih natje­čaja. Danas mnoge od izvedenih projekata prepoznajemo kao kulturnu baštinu, afirmirajući tako nacionalni identitet.

Opći, jugoslavenski, anonimni natječaj za izradu idejnih skica, natječaj za poslovnu zgradu s tiskarom novinsko-izdavačkog i štamparskog poduzeća Vjesnik SSRNH u Zagrebu, raspisan je u kolovozu 1956. godine. Raspisivač je bilo Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Vjesnik SSRNH, a provoditelj natječaja Društvo arhitekata Hrvatske. U Ocjenjivačkom sudu pojavljuju se impresivna imena tadašnje javne i arhitektonske scene, pa tako uz predstavnike raspisivača: Đuru Kladarina, koji je u to vrijeme bio direktor Vjesnika i Smilju Dončević, glavnu urednicu modnog magazina Svijet te Đuku Horvata, nalazimo arhitekte Dragu Iblera, Stanka Mandića, Danila Fürsta i Kazimira Ostrogovića. Zamjenici u Ocjenjivačkom sudu bili su Srebrenka Gvozdanović i Ivan Tepeš, a izvjestilac, ili što bi danas bila Tehnička komisija, Radovan Miščević.

Snimio Pavao Cajzek / Večernji list
Neboder Vjesnika nakon izgradnje; opožareni Vjesnik u studenom 2025; neboder je projektiran po uzoru na Lever House u New Yorku

Snimio Patrik Macek / PIXSELL

Izvor: leverhousenyc.com

Četrdeset projekata

Natječaj je privukao mnoštvo arhitekata koji su oblikovali arhitektonsku scenu druge polovice 20. stoljeća što je za rezultat imalo četrdeset pristiglih radova koji su prema procjeni Ocjenjivačkog suda bili iznimne kvalitete. Program natječaja bio je za to vrijeme novost, ne samo za natjecatelje, već i za članove žirija, budući se radilo o drugačijem, novom, suvremenom pristupu zadaći koja je proizašla iz Programa. Kako je zadatak bio ograničavajući u zahtjevima tako je i konačni rezultat prezentiran kroz radove bio vrlo sličan sklop arhitektonski, funkcionalno i tehnički sličnih zgrada proizašlih iz traženih specijalnih uvjeta. Zanimljivo je pogledati raspis, koji je ustvari svojom preciznošću dao vrlo stroge okvire u kojima su se arhitekti mogli kretati, što je u konačnici i dovelo do iznimno velikog broja relativno sličnih prijedloga koji su se razlikovali u umjetničkoj artikulaciji zadanog. Na pravilnoj pravokutnoj parceli omeđenoj snažnim žilama kucavicama grada, sa zapadne strane Savska cesta, a sa sjevera tadašnji Autoput, danas Slavonska avenija, smješta se Program koji obuhvaća kompletnu tiskaru sa svim potrebnim odjelima, pratećim sadržajima i skladištima, kao i visoku zgradu s upravom i odgovarajućim redakcijama.

Ocjenjivački sud donio je odluku da se dodijele tri prve nagrade zbog podjednako kvalitetnih rješenja i novog doprinosa u izgradnji tiskare. Ne samo da su dodijeljene tri jednakovrijedne nagrade, već je Ocjenjivački sud prepoznao više vrsnih radova za koje je dao preporuku da bi se mogli koristiti u daljnjoj razradi i stvaranju najboljeg rješenja za ovu gradsku lokaciju, što je valorizirano i u financijskom smislu nizom otkupa.

Pa krenimo redom, tri jednakovrijedne nagrade podijelili su sljedeći autori za prezentirane projekte: Franjo Bahovec i Emil Pernar, zatim Zoja Dumengjić i Selimir Dumengjić, te Antun Ulrich i Elizabeta Coronelli, sa suradnicima Eduardom Deželakom, Željkom Pintarićem, Jasnom Köhler-Prohaska i Mladenom Vodičkom. Drugu nagradu dobiva Ninoslav Kučan, a treću Bruno Milić. Nakon provedenog užeg natječaja između pet prvonagrađenih radova gdje je Program nadopunjen i dodatnim ekonomskim zahtjevima, Ulrich sa svojim timom nastavlja izradu projekta 1960. Ideja se veže uz tada već izgrađene nebodere i visoke poslovne zgrade u Americi, ponajviše uz Lever House u New Yorku. U vrijeme kada je izgrađen 1952. Lever House je, uz zgradu Ujedinjenih naroda, bio jedna od prvih visokih zgrada s kompletnim staklenim ovojnicama. Usporedbe radi, naš projekt nastaje 1956.

Inspiracija u američkim
poslovnim zgradama

Gradnja čitavog kompleksa, uključujući i 16-katni neboder, započinje tri godine kasnije i traje sve do 1972. Projektiran je i izveden kao dva nebodera, jedan položen, a drugi vertikalan. U prizemljenom je smješten tehnološki proces kojemu kao kontrapunkt niče visoki volumen s uredskim sadržajima. Uočljiva vertikala visine 67 metara oblikovala je novi urbanitet mjesta, a prema pisanju Vesne Mikić, sam je autor smatrao da Savska ulica uz Vjesnikov neboder podnosi još vertikala. Jedan jedini neboder je zgrada na uglu, i kao takav teret ugla, međutim, kako dalje navodi – Ulrich je također smatrao da je pravilan pogled na Vjesnik samo jedan, i to onaj kojim se obuhvaća cijeli južni i cijeli sjeverni pogled, dvije arhitektonski potpuno jednake vrijednosti. Zgrada čistih linija, vitka i visoka u odnosu na okolno okruženje postaje i ostaje marker koji je otvorio novu definiciju same Savske ceste i unio mogućnost prihvaćanja drugačijih oblika u slici ulice i grada.

Devet godina gradnje

To je vrijeme snažnog zamaha građevinske industrije, a posao je tada dobila tvrtka Tempo. Sama gradnja trajala je devet godina, a zanimljivost je da je za potrebe izgradnje nebodera tvrtka nabavila prvu visoku dizalicu u čitavoj Jugoslaviji. U cijelosti dovršen, sa svom potrebnom opremom, Vjesnikov neboder otvorio je vrata za prve redakcije tijekom 1972. Važno je reći da konstrukciju zgrade izvedenu kao armiranobetonski skelet potpisuje Mirko Fijember. Ovakav projekt konstrukcije omogućio je gradnju visoke zgrade, tj. nebodera i slobodnu unutarnju organizaciju prostora koji nije bio ograničen zidovima, nego se mogao razvijati u maniri otvorenih radnih prostora koji su bili ograničeni jedino vanjskom staklenom ovojnicom. Baš ta metalizirana reflektirajuća smeđe-narančasta opna učinila ga je prepoznatljivim i utisnula se u memoriju grada.

Što se otvorenih unutarnjih prostora tiče, oni su omogućili implementaciju najnovijih poslovnih procesa, što ga je uz tehnološki naprednu ugrađenu opremu svrstavalo među najsuvremenije europske zgrade. I baš tu smještaju se novinske redakcije ne samo Vjesnika, po kojem neboder dobiva ime, već i drugih tadašnjih tiskovina: novina, magazina i stripova. Ono što je sigurno bilo u mnogim domovima: za tatu Sportske novosti, za mamu Svijet, a za djecu Alan Ford. Potrebno je uz ostale spomenuti Večernji list, Studio, Start, Vikend. Sve je to tiskano u onom, kako smo na početku kazali, položenom neboderu, u kojem su bili tehnološki pogoni tiskare sa svim pratećim sadržajima. 

Što će se dogoditi s parcelom u ovom trenutku nije sasvim jasno. Neboder je snažno oštećen u požaru koji se dogodio u studenome 2025. i nije statički stabilan. U provedenom hitnom pregovaračkom postupka Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine odabralo je vinkovačku tvrtku Eurco d. d. kao izvođača radova uklanjanja. Otvaraju se i nova pitanja vezana uz gradogradnju, uz valorizaciju prostora i čuvanje memorije grada. Nesporno je da će neboder Vjesnika biti uklonjen, no kakav će tretman dobiti postojeći kompleks i kako će to utjecati na urbanitet i vizuru grada, tek je za vidjeti.