Da se dragi čakavski kanat ne pozabi

Knjiga poezije intelektualni je poziv na čitanje, kada nam kreativna poetska imaginacija preobražava fenomen uravnotežene mudrosti i promiče neodgodiv problem, transpoziciju u intimnost stvaralačkog čina. Ta poetika može biti odabrana u rastućoj dinamici sugestivnih poetskih slika koje tim stvaralačkim proživljavanjem dosežu zamišljene poetske prostore. Ivan Dobra Žirjanin, autor osebujne zbirke Žirajski kanconjer, ostvario je supostojanje ljubavnih sanjarija koje postaju središtem autorova poetskog obzorja. Njegove odabrane ljubavne pjesme, osmišljene u zahtjevnoj i discipliniranoj formi sonetnog vijenca (Skunčana ljubav, Ruža neubrana i sonetni vijenac Tebi), kvalitetan su obol hrvatskoj lirici. Treba naglasiti da je taj lirski poduhvat ostvaren u čakavskom idiomu njegova zavičajnog otoka Žirje.

Ivan Dobra Žirjanin na predstavljanju knjige Žirajski kanconjer (Hrvatsko književno društvo, Rijeka, 2025)

Pjesnikova opčinjenost ljubavnim motivima osmišljava etičku i duhovnu ravnotežu u kojoj egzistira afektivna snaga katarze: „Srce je u samoći / i kuri kako hoće, / al’ di to gre, o, noći, / u ovon svitu zloće ?!“ (Srce).

Afektivna pokretljivost autorove poetske fraze odlikuje se jednostavnošću i skladom ispoštovanih rima. Uvjerljivost emotivnog kazivanja: ljubavna čežnja, ushit i strast, artikulirana je u metrički pokretljivim stihovima u kojima je i zemna ljubav, i definitivna pripadnost rodnom zavičaju, i poetsko bogaćenje čakavskog idioma stvarnog jezika, koji se voli, esencija stvaralačkog nadahnuća: „Da mi je zaspati na tvojim rukama / i poletit s njima di se sunce budi, / anđeli bi s neba pivali sa nama / za punog miseca ka’ duša poludi“ (Da mi je zaspati).

Poetski izričaji nude uvjerljivu tjeskobu u kojoj se autorov senzibilitet približava lucidnoj ravnoteži bivstvovanja: „Dala si mi svitlo, kaj sunce maslini“, „A sada ti šaljem ove pisme moje, / one će ti možda sve o meni reći“. Imaginativna memorija slijedi trajnost sanjarija koje obnavljaju egzistencijalna pitanja o ljubavi, o životu i usprkos životu: „Ma ča će mi ti svit ka’ mi tebe nima! / Pasalo je lito, a talja se zima...“ (Ma ča će mi ti svit?).

Zbirka Žirajski kanconjer donosi i zanimljive priloge što su u suglasju s komunikacijom koju nam donose pjesme: Stevo Leskarac, Valovi mističnog sna o ljubavi (predgovor) i Valerio Orlić, Žirajski kanconjer – Poetsko cvijeće (pogovor). O Ivanovoj poeziji pisali su i Mladen Bjažić, Tomislav Marijan Bilosnić, Roko Dobra, Mate Maras, Tonko Maroević, Cvjetko Milanja, Nikola Šimić Tonin i Đuro Vidmarović.

U zbirci čakavskih stihova Žirajski kanconjer nalazi se i Rječnik nepoznatih i manje poznatih riječi. Sve u svemu – dobro obavljen posao.