Apoteoza i oda ljubavi

Svečana dodjela Književne nagrade Stipana Bilića-Prcića održana je 17. prosinca 2025. u  dvorani Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nagradu su laureatu Tomislavu Šovagoviću za roman Platonovo platno (Mozaik knjiga, Zagreb, 2024) uručili predsjednik Upravnog odbora Zaklade HAZU, akademik Zvonko Kusić i upraviteljica Zaklade HAZU Sara-Sanela Butorac.

Nagradu su Tomislavu Šovagoviću uručili akademik Zvonko Kusić i Sara-Sanela Butorac  / Izvor HAZU

Među brojnim hrvatskim književnim nagradama, ova se ističe iz nekoliko razloga. Dodjeljuje je Zaklada HAZU čiji Upravni odbor na prijedlog Razreda za književnost donosi konačnu odluku o dobitniku. Osim ugleda, ovo priznanje dobitniku donosi i 6640 eura, a to je omogućio Stipan Bilić-Prcić, po kojemu je nagrada dobila ime. Stipan Bilić-Prcić rođen je 1924. u Studencima, a gimnaziju te studij prava i ekonomije završio je u Zagrebu. Tijekom Drugog svjetskog rata preselio se u Beč, gdje se bavio trgovinom i stekao lijep imetak. Bio je i pučki pjesnik, te je objavio dvije zbirke pjesama Poticaji srca i uma i Plodovi ljubavi i razuma. Umro je 2012. u Beču te je oporučno ostavio Zakladi HAZU ogromna novčana sredstva i nekretninu u Zagrebu. Tako je postao najveći pojedinačni donator Zaklade. Prema njegovoj želji, osnovana je književna nagrada s njegovim imenom, koja se dodjeljuje svake godine iznimnim književnim djelima i autorima, s tim da se po godinama izmjenjuju proza, poezija i esejistika. Od 2016, kada se nagrada počela dodjeljivati, dobili su je Milko Valent, Anka Žagar, Helena Sablić Tomić, Julijana Adamović, Borben Vladović, Lucija Ljubić, Zoran Ferić, Ivan Klarić i Cvijeta Pavlović.

Izd. Mozaik knjiga, Zagreb, 2024.

Ovogodišnji dobitnik Tomislav Šovagović rođen je u Šibeniku 1976, studirao je novinarstvo na Hrvatskim studijima i teologiju na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu. Već niz godina radi za hrvatske novine, radijske postaje i televizijske kuće. Sudjeluje u radu Trećega programa Hrvatskoga radija i stalni je suradnik Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Uz to se kontinuirano bavi književnošću te piše romane, priče, poeziju i putopise. Njegov se dosadašnji opus sastoji od četrnaest knjiga, objavljivanih od 2012. do danas: Rudnik čvaraka, Rudnik čvaraka 2, Cesta knezova Bribirskih, Ispod skala, Spremište Trešnjevka, Latifundija, Kad narastem, bit ću Dražen, Ruke koje su okretale ploču, Čajevi protiv učmalosti, Sopot ga nije volio, Mangan, Platonovo platno, Crnica Blues i Marilyn Express. Dobitnik je niza priznanja za prozu i poeziju. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske, a djeluje kao samostalni umjetnik.

U njegovu raznoliku i bogatu opusu Platonovo platno zauzima osobito mjesto. Autor se poigrava formom tradicionalnog romana, pa piše djelo labave fabule koje se temelji na tehnici struje svijesti. Tako se u službenom obrazloženju Nagrade navodi da je „knjiga Tomislava Šovagovića Platonovo platno izniman roman napisan samo u jednoj rečenici, natopljen emocijama, osobnim krizama, frustracijama i hipnotičkom psihologijom ljubavi (…). Upravo neostvarenost i neostvarivost ljubavi, simbolizirana u junakovu imenu, pruža autoru mogućnost da razlista paletu identitetskih pitanja i graničnih emocija koje oduzimaju dah i razotkrivaju ljubav kao zagonetku i čudo (…). Roman je Tomislava Šovagovića (…) prije svega apoteoza i oda ljubavi kao najviše kategorije, bez obzira bila ona ostvarena ili ne.“