Večer ispunjena stihovima Ernesta Fišera

Prepuna Gradska knjižnica i čitaonica „Metel Ožegović“ 7. studenoga ugostila je pjesničku večer posvećenu Ernestu Fišeru. O životnom djelu uglednog kulturnog djelatnika, pjesnika, esejista i publicista te književnog i likovnog kritičara govorili su književnik Denis Peričić, ravnatelj Gradske knjižnice Mario Šoštarić i potpisnica ovih redova. Izabrane Fišerove pjesme interpretirali su glumci Jagoda Kralj Novak, Zdenko Brlek i Tena-Antonija Torjanac, a događaj je moderirao Leon Žganec-Brajša, inače potpredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Varaždinu i urednik kazališne rubrike u Vijencu.

Sudionici (gore) i publika (dolje) na pjesničkoj večeri / Izvor GKČ "Metel Ožegović" u Varaždinu"

Ravnatelj knjižnice Mario Šoštarić u uvodnom izlaganju evocirao je uspomene na prijateljstvo i dugogodišnju suradnju s Fišerom, a u emotivnom govoru ocrtao je i malu povijest književnog života Varaždina od osamdesetih, kroz tribine, susrete, natječaje i na kraju knjige koje mu je Ernest Fišer poklonio s posvetom. Posebno je istaknuo knjigu Macbeth na fajruntu. Riječ je o sabranim i novim kajkavskim pjesmama koje su nastajale od 1978. do 2013. Inače, Macbeth na fajruntu istoimena je Fišerova kajkavska pjesma posvećena slikaru Antunu Borisu Švaljeku. Šoštarić je istaknuo suradnju oko nagrade koja nosi ime po velikom varaždinskom pjesniku Zvonku Milkoviću, te je izrazio nadu da će ime Ernesta Fišera biti trajno sačuvano i da će jednom i neka nagrada nositi njegovo ime. Na početku večeri publici se obratio prigodnim riječima i predsjednik OMH u Varaždinu, Fišerov nasljednik na tom mjestu, profesor emeritus Hrvoj Vančik.

Posebna je pažnja posvećena Ernestu Fišeru kao pjesniku, jer je zbog mnoštva njegovih uloga ona pjesnička bila istaknuta tek posljednjih godina. U pogovoru knjizi Trošenje nade: Izabrane pjesme 1959–2019. Davor Šalat uočio je kako Fišeru motivacija za pisanje poezije nije bila spekulativna, stilistička ili jezična knjiga, nego je njegov rukopis bremenit egzistencijalnom ulogom i naglašenom autorskom pozicijom. Upravo zbog te tematike određuje ga se kao mihalićevca, ali i kao razlogovca zbog misaonosti i čistoće pjesme. Motiv egzistencijalne nelagode pojedinca povezuje Fišera s Camusjem, Sartreom i Krležom. Ernest Fišer pisao je i na kajkavskom i na štokavskom.

Ernest Fišer preminuo je prije godinu dana / Sudionici (gore) i publika (dolje) na pjesničkoj večeri / Izvor GKČ "Metel Ožegović" u Varaždinu"

Denis Peričić u svome je odličnom izlaganju govorio o kajkavskom pjesništvu Ernesta Fišera, a pritom je pomno ocrtao i sam kontekst. „Crpeći i iz živoga jezika i iz starijega kajkavskoga korpusa, Fišer ostvaruje vlastitu, krajnje uspješnu varijantu svojevrsnoga kajkavskog nadstandarda, jezičnog izričaja kojim zapravo ne govori nitko, ali koji svi (pismeni i iole obrazovani) kajkavci odlično razumiju“, istaknuo je Peričić. „Kako je jednom prilikom Tonko Maroević u Varaždinu rekao da je Miljenko Stančić označio našu poveznicu s Vermeerom, Flamancima i majstorima chiaroscura, tako bih i ja mogao reći da je Fišer Morjem zvun sebe označio našu kajkavsku poveznicu s razlogovcima, ali i s Aloysiusom Bertrandom, Charlesom Baudelaireom, u jednom dijelu i s T. S. Eliotom, zacijelo i s Wisławom Szymborskom i Zbignewom Herbertom“, završio je svoje izlaganje tim riječima ugledni varaždinski književnik Denis Peričić. Peričić spominje zbirku Morje zvun sebe, koja je objavljena 1978. Osim toga, važno je napomenuti da je Ernestova poezija na kajkavskom vješto izbjegla banalne imitacije, te da je on u kajkavsku poeziju unio dotad nekorištenu formu pjesme u prozi, ali i filozofsko-refleksivni sloj.

Interpretirane su pjesme iz različitih perioda, od starijih do pjesama iz zbirki Doba nevremena i Preludij za anginu pektoris. U njima je Fišer pisao o stvarnosti, kritički. U svom govoru spomenula sam uspomene koje se odnose na Ernesta kao urednika časopisa Kolo gdje je uvijek poticao na suradnju. Sublimirala sam i bitne teme. Naime, nije slučajno nastala knjiga i pjesma o nagrizenom anđelu, jer je pjesnik isticao i čuvao upravo prezrene i skrajnute. Jedan od najboljih tekstova o poeziji Ernesta Fišera napisao je Igor Mandić. Povodom prve zbirke istaknuo je eruptivnu snagu njegove pjesničke riječi. Treba istaknuti da je prve pjesme Fišer objavio još 1959, a prvu pjesničku knjigu Nagrizeni anđeo 1965. U svojoj poeziji često je govorio o Čovjeku, Riječi s velikim početnim slovom, jer je kroz poeziju prosijavala i vjera u vrijednosti. Pjesme je posvećivao drugim pjesnicima poput Josipa Severa i Milivoja Slavičeka, a treba spomenuti kako su brojne pjesme bile inspirirane i likovnošću, primjerice Miljenkom Stančićem – posebno treba izdvojiti pjesmu Varaždinska suita u kojoj se on spominje.

Večer je završila sjetno, ali i radosno, jer je najavljeno objavljivanje posljednje knjige pjesama Ernesta Fišera iz ciklusa koji je stvarao neposredno prije nego što je preminuo, a koju će uz njegovu suprugu Dragicu Vitez, također važnu kulturnu djelatnicu u Varaždinu, prirediti pjesnik i kritičar Davor Šalat.