O obrani Hrvata Lepeničke doline tijekom Domovinskog rata u BiH

U Matici hrvatskoj 7. studenoga održano je predstavljanje knjige Kako je opstala Lepenička enklava: O obrani Fojnice, Kiseljaka i Kreševa 1992.‒1994., organizirano u suradnji s  Hrvatskim dokumentacijskim centrom Domovinskog rata u BiH. Autori su Josip Tolo i Davor Kolenda koji su i sami bili sudionici i svjedoci događaja o kojima su odlučili napisati knjigu. Davor Kolenda završio je vojno pravo te je tijekom Domovinskog rata bio pravni savjetnik u brigadi HVO-a  „Ban Josip Jelačić“ u Kiseljaku. Osim toga, autor je više knjiga o stradanju i progonu Hrvata u BiH, posebice u Travniku.

Knjigu su predstavili autori Josip Tole i Davor Kolenda, ministar Bojan Domić i načelnik Boris Marić / Izvor kresevo.info

Josip Tolo tijekom rata obnašao je dužnost načelnika Stožera operativne grupe II Kiseljak i brigade „Ban Josip Jelačić“, a nakon rata završio je  novinarstvo. Uz autore, na  predstavljanju su sudjelovali i načelnik Općine Kreševo Boris Marić te ministar znanosti, obrazovanja, kulture, mladih i sporta Srednjobosanske županije Bojan Domić. Predstavljanje je moderirao Tomislav Kvesić, a uime organizatora uvodnu je riječ dao Stjepan Sučić, član Glavnog odbora Matice hrvatske.

Davor Kolenda istaknuo je kako je već dugo imao ideju za ovu knjigu, no uslijed pritiska medija napokon se odlučio na pisanje kako bi im odgovorio i iznio ono što smatra istinom. Knjiga se u deset poglavlja bavi borbom Hrvatskog vijeća obrane u lepeničkom kraju, s fokusom na brigadu „Ban Josip Jelačić“,  koje je preuzelo zadaću obrane od napada daleko brojnije Armije BiH od 1992. do 1994. godine. Na početku je istaknuta kratka povijest Fojnice, Kiseljaka i Kreševa te opći kontekst neposredno prije početka rata. Zatim kronološki pratimo cijelu priču od prvih previranja na spomenutom području, otvorene agresije, najvažnijih bitaka do primirja i Washingtonskog sporazuma.

Knjiga osobito izdvaja tri institucije koje su bile izuzetno važne za opstanak lepeničke enklave (ratna bolnica, ratna proizvodnja te RTV Kiseljak) te dvije priče o herojima obrane Mati Lučiću Maturici i Marinku Bošnjaku. U bitkama je poginulo više od 400 pripadnika HVO-a i oko 200 civila. Kako i Josip Tolo ističe, autori se ne oslanjaju samo na vlastita  iskustva, nego se pozivaju na više od 1100 različitih dokumenata poput ratnih dnevnika ili službenih zapisa, brojnih karata i slika kako bi dali istinit prikaz tadašnjih zbivanja, što i jest primarni cilj ove knjige.

Za Borisa Marića ova je knjiga „posebno važna jer govori o stvarima o kojima se iz raznih razloga dugo šutjelo ili ih se izbjegavalo i time su one gotovo pale u zaborav“. “O tome treba govoriti, pisati, sjećati se kako bi i oni koji su šutjeli dobili glas“, rekao je Matić. Bojan Domić također je istaknuo kako je potrebno što više pisati jer i Hrvati u BiH moraju iznijeti svoju interpretaciju ratnih zbivanja u Srednjoj Bosni. „Zato je ova knjiga važan korak u tom smjeru i predstavlja svojevrstan dug ne samo prema braniteljima koji su dali svoje živote u ratu, nego i prema budućim generacijama koje će čitati o tome i na taj način priču spasiti od zaborava“, rekao je Domić.