Hrvatski jezik temelj je identiteta iseljeništva, ali i preduvjet integracije stranih radnika

Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 3. i 4. studenog bio je domaćin Međunarodne znanstveno-stručne konferencije Hrvatski jezik i kultura u inozemstvu: Pogled u prošlost, sadašnjost, budućnost, koja je privukla znanstvenu i stručnu javnost iz područja podučavanja inojezičnog hrvatskog, ali i sve zainteresirane za pitanja hrvatskoga identiteta, kulture i jezika izvan domovine.

Skup su uveličali Zdeslav Milas, ravnatelj HMI i Milan Bošnjak iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH

Uz FHS, konferenciju su organizirali Razred za filologiju HAZU, Institut za slavistiku u Regensburgu u Njemačkoj, Sveučilište São Paulo u Brazilu, Filozofski fakultet (Odsjek za hrvatski jezik i književnost) Sveučilišta u Pečuhu u Mađarskoj, Fakultet za postdiplomske studije Sveučilišta u Torontu u Kanadi, Centar za germanistiku i europske studije Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatska matica iseljenika. Naglasak konferencije bio je na provođenju nastave hrvatskog jezika i kulture u inozemstvu koja se, kako je istaknuto, u vrijeme globalne digitalizacije, radikalnih političkih promjena, nerijetko nalazi na udaru. I to zato što hrvatski jezik pripada grupi tzv. malih jezika koji su ranjivi, a izvođenje nastave hrvatskoga jezika u stranim državama diljem svijeta ovisi o potpori institucija Republike Hrvatske. Iako je hrvatsko iseljeništvo, u načelu, zainteresirano za kontinuirano obrazovanje i nastavu na hrvatskome jeziku, te nastavu sama jezika, u ovom se trenutku jedini visokoškolski program hrvatskoga jezika i kulture u Australiji nalazi na prekretnici jer je suočen s ogromnim problemima strukturalne i egzistencijalne naravi.

Marko Tadić, predsjednik Vijeća za hrvatski jezik / Izvor Fakultet hrvatskih studija

Osim toga, naglasak je bio i na aspektima hrvatske nastave u inozemstvu te izazovima u poučavanju hrvatskoga kao nasljednog jezika u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama, Mađarskoj, Švicarskoj, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, Vojvodini, Australiji. Značajan dio izlaganja obuhvatio je teme iz područja književnosti, leksikografije i kulture – od proučavanja latinskog nasljeđa i književnosti u egzilu do suvremenih pristupa u nastavi hrvatskoga jezika i istraživanja stvaralaštva Hrvata u iseljeništvu (poput, primjerice, stvaralačkih doprinosa Hrvata iz Novog Zelanda kao dijelu pisane baštine hrvatskih iseljenika). Predstavljeni su primjeri uspješne dvojezične i interkulturalne prakse koji pridonose razvoju komunikacijskih kompetencija, ali i dubljem osjećaju identitetske povezanosti učenika.

U kontekstu Zakona o hrvatskom jeziku, Marko Tadić, predsjednik Vijeća za hrvatski jezik, podsjetio je na strateške smjernice hrvatske jezične politike usmjerene na jačanje poučavanja hrvatskoga jezika u inozemstvu jer Zakon regulira skrb o poučavanju hrvatskog jezika izvan domovine, odnosno nastavu za potomke hrvatskih iseljenika. Vanda Babić Galić, redovita profesorica i savjetnica ministra vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Gordana Grlića Radmana, istaknula je osjetljiv položaj Hrvata u Crnoj Gori nad kojima traje kulturocid uvjetovan činjenicom da su manjinska zajednica čiji se identitet sustavno zatire i negira. Zbog toga je predložila Nacrt strategije za očuvanje hrvatske kulture u Boki kotorskoj kao dijela hrvatske, ali i europske kulture. Uz znanstvena i stručna predavanja fokusirana na iseljeništvo sudionici su istaknuli važnost i nužnost integracije i akulturacije stranih radnika u Hrvatskoj kojima je potrebno osigurati nastavu na hrvatskom jeziku. Upravo bi se kroz jezik ne samo integrirali i time lakše svladavali najrazličitije vrste prepreka koje kao strani radnici imaju u Hrvatskoj, nego je to temeljni preduvjet njihove aktivne društvene participacije.