Burek od sira ili sirnica – obično jelo ili neobična jezična problematika?

Svi smo nebrojeno puta u životu sigurno u pekarnici kupili jelo od razvučenog tijesta s preprženim mesom ili sirom ne razmišljajući o jezičnoj problematici koja se krije u njegovu nazivu. Vrlo smo ga jednostavno nazivali burek od mesa ili sira, kako je deklariran u hrvatskim pekarnicama i prodavaonicama i kako navode rječnici hrvatskoga jezika.

U turskom izvorniku, burek ne mora biti samo od mesa / Izvor Pexels

Leksički gledano radi se o egzotizmu (vrsti posuđenice koja označuje posebnosti naroda za koje nemamo vlastitu riječ), a odnosi se na hranu, tj. vrstu jela. Riječ je u hrvatski jezik došla posrednim jezičnim posuđivanjem, preko bosanskoga jezika, u kojemu burek označava pitu u kojoj je najviše mljevenog mesa, malo luka i krumpira s dodatnim začinima, dok je sirnica naziv za pitu od sira. Pritom valja napomenuti da je u Rječniku bosanskoga jezika (Hadžem Hajdarević i dr., Institut za jezik, Sarajevo, 2007) pita definirana kao jelo od tijesta razvijenoga u tanke listove, jufke, napunjene različitim slanim ili slatkim nadjevima (meso, sir, jaja, različito povrće ili voće i sl.).

Problem nastaje prilikom upotrebe riječi sirnica koja u hrvatskome jeziku ima drugačije značenje. Kako navodi Veliki rječnik hrvatskog standardnog jezika (gl. ur. Ljiljana Jojić, Školska knjiga, Zagreb, 2015), riječ sirnica u kulinarstvu označava savijaču od sira, a natuknica potom upućuje na pojam pinca, prigodni uskrsni kolač u obliku okruglog kruha od brašna, maslaca, jaja i šećera (osobito raširen na hrvatskoj obali). Dilema koja se često pritom javlja jest je li ispravno reći burek od sira ili je to sirnica, dok je burek isključivo od mesa? Da bismo dali odgovor na to pitanje, potrebno je zaviriti u rječnik turskoga jezika, odakle i dolazi riječ burek. Tamo ćemo doznati da börek označava burek, tj. pitu, dok je peynirli börek burek sa sirom (Mehmet Isiker, Tursko-hrvatski, hrvatsko-turski rječnik, Dominović, Zagreb, 2014). Kao što vidimo, u turskome jeziku uz riječ burek moguće je staviti dodatnu odrednicu (tur. peynir – sir) i tako pobliže naznačiti od čega se sastoji određeni burek/pita (koji ne mora nužno biti od mesa).

Na primjeru ovoga svima poznatog, vrlo raširenog i rado konzumiranog jela lijepo se mogu promatrati jezične razlike (u ovome slučaju između hrvatskoga i bosanskoga jezika) koje su kulturološki uvjetovane. Bosanski jezik naime ne poznaje riječ pinca (preuzeta iz talijanskog jezika, venetskog dijalekta, u kojemu pinza označava slatki uskrsni kruh tipičan za regiju Venezia Giulia, Lo Zingarelli: vocabolario della lingua italiana, Bologna, Zanichelli, 2007) jer tijekom svoje povijesti nije bio u kontaktu s talijanskim jezikom niti je bilo potrebe za preuzimanjem riječi koja označava prigodni kolač koji se priprema o Uskrsu. Isti je diljem hrvatske obale, od Dalmacije do Istre, bio vrlo raširen (do te mjere da su čak i neka prezimena iz njega izvedena, pr. Pincan, Pincin, Pincetić). Ovo nije izoliran primjer jer su mnoge riječi zbog utjecaja Venecije na naše krajeve prodrle u hrvatski jezik upravo preko venetskog dijalekta.

Vratimo se dakle na spomenutu dilemu – je li ispravno reći burek od sira? U hrvatskome jeziku svakako jest jer sirnica između ostaloga označava drugi pojam, a potvrdu ispravnosti navedenoga naziva nalazimo i u turskome (peynirli börek). Zanimljivo je također što u hrvatskome jeziku postoji ovjerena riječ za burek od mesa, a to je mesnjača. Riječ je to koja ne postoji u bosanskome jeziku, ali je potvrđena u rječničkoj bazi hrvatskoga jezika (Hrvatski jezični portal, Veliki rječnik hrvatskog standardnog jezika). Iako se, nažalost, ne može često čuti u upotrebi, svjedoči o brojnim izražajnim mogućnostima koje hrvatski jezik posjeduje i kojima bismo se trebali koristiti. U Hrvatskoj dakle jedemo burek od sira, dok sirnice, tj. pince tradicionalno pripremamo za Uskrs, a kada poželimo burek nadjeven mesom, možemo se poslužiti tzv. mesnjačom.