Bile su previše hrabre

Gotovo da je bilo slučajno. Katlijne van der Stighelen, belgijska povjesničarka umjetnosti i stručnjakinja za Rubensa, istraživala je 1993. stare flamanske majstore u depoima bečkog muzeja, kad je naišla na ogromnu sliku koju nije mogla nikamo smjestiti; pitala je čija je, a oni su joj odgovorili da im se čini da ju je neka žena naslikala. Toj ženi, Michaelini Wautier, sada je u tom istom muzeju upriličena velika izložba, uz bok Rubensu i Van Dykeu, na kojoj se mogu razgledati monumentalni povijesni prizori, portreti i mrtve prirode, a posebno je interesantan alegorijski ciklus Pet osjetila – portreti petorice dječaka koji demonstriraju vid, sluh, miris, okus i dodir.

Trijumf Bakha na kojem je Michaelina Wautier naslikala i svoj autoportret

Iznimno djelo Trijumf Bakha, nekad nemarno odloženo u skladištu, s kojim je počelo otkrivanje zaboravljene stare majstorice, stoji na počasnom mjestu – neobično ne samo zbog velikog formata nastalog u doba kad su slikarice bile osuđene na sličice cvijeća i mrtvih priroda, nego je na njemu i prvi muški akt u prirodnoj veličini koji je naslikala žena.

Prvenstvo ženskog akta, vjerojatno svojega, drži Artemisija Gentileschi, još jedna stara majstorica čiji se status revidira u današnje doba, ali i ne samo status, nego i autorstvo: Michaelina Wautier je imala brata slikara, Charlesa, pa su njezini radovi bili kasnije pripisani njemu.

Rodila se 1604. u Monsu, u današnjoj Belgiji, a sačuvano je 35 njezinih slika, od kojih je samo pola potpisala, i to latinski: „Michaelina Wautier fecit”, što je formula tipična za profesionalne slikare. Obitelj joj je bila imućna, a nakon smrti majke preselila se u Bruxelles, gdje je dijelila atelijer s bratom, i gdje je mogla slikati po živim modelima. Najveće joj je djelo Trijumf Bakha, prikaz pijane povorke bogova i satira, u kojem se sama naslikala u ružičastoj togi, smirena i sabrana usred zbrke. Mnoge njezine slike završile su u zbirci nadvojvode Leopolda Wilhelma, velikog mecene umjetnosti, što znači da je imala veze s aristokracijom, i zbog čega je još teže shvatiti zašto je ispala iz povijesti. Ili nije? U Trijumfu Bakha, njezinu najvećem djelu, prikazuje niz polugolih mitoloških figura u živopisnoj, ekstatičnoj sceni. Samo jedna žena na slici mirno gleda prema promatraču – u ružičastoj togi, otkrivenih grudi. Smatra se da je to sama Michaelina, koja se odvažno prikazala kao maenada ili Amazonka.

Kustosi danas misle da je ta odvažnost mogla pridonijeti njezinu zaboravu: mnogi muški povjesničari nisu vjerovali da bi žena mogla naslikati tako erotičnu scenu. Još 1903. kustos Gustav Glück napisao je: „Čak i u našem dobu emancipacije žena teško je zamisliti žensku ruku koja bi stvorila ovako snažan, gotovo grub dojam.“ U domovini Michaeline Wautier traje još jedna izložba posvećena zaboravljenoj velikoj umjetnici, ali iz našeg doba. Marthe Donas prikrila je svoj spol uzevši neobično ime Tour, da bi poslije Prvog svjetskog rata zbunjivala kritičare koji su ocjenjivali da taj avangardni slikar posjeduje „nježnu sramežljivost i žensku osjetljivost”, a nakon kratke i blistave karijere pala je u zaborav. Rodni Antwerpen odužuje joj se izložbom u Kraljevskom muzeju likovnih umjetnosti – koja je smješta uz bok Mondrianu, Modiglianiju i ukrajinskom kiparu Alexandru Archipenku, njezinu mentoru, suradniku i ljubavniku – te je predstavlja s 55 kubističkih kompozicija i apstrakcija do apstraktnih formi i prikaza tkanina koje sjaje bojom. Marthe Donas rođena je 1885. u imućnoj frankofonskoj obitelji. Otac joj nije odobravao ambicije pa ju je nakon mjesec dana ispisao iz umjetničke škole. No nakon desetljeća i jedne nesreće – pala je kroz stakleni krov pokušavajući vidjeti kralja Alberta I. – odlučila je ponovno studirati umjetnost.

Tijekom rata preselila se u Dublin, gdje je učila izradu vitraja, a potom u Pariz, središte avangarde, i na Azurnu obalu, gdje je upoznala Archipenka 1917. Nije nipošto bila njegova mlada učenica, nego zrela, 32-godišnja umjetnica, koja je prva počela stvarati slike neuobičajenih oblika, odbacujući pravokutni format. Prekinuli su 1921, Donas se udala, preselila u Valoniju i u 45. godini postala majka, napustivši definitivno slikarstvo. Muške kolege, koje je preduhitrila u inovacijama, zaboravile su je – ili potisnule.

Godine 2019. Sotheby’s je prodao sliku Michaeline Wautier Vijenac cvijeća obješen između dviju životinjskih lubanja s vretencem iznad za više od 470.000 dolara, dok je ista slika 1998. bila prodana za svega 15.000 eura. Iste je godine njezina slika Mladić koji puši lulu na Christie’su u New Yorku dosegnula 759.000 dolara. Ciklus Pet osjetila, nastao oko 1650, senzacionalan je jer ne predstavlja idealizirane prizore, nego djecu s prljavim noktima i s pokvarenim jajem u ruci – svijet onakav kakav jest. „U tim je djelima spojila alegoriju i život, svjetlo i osjećajnost”, kaže ravnatelj bečkog muzeja Jonathan Fine, i dodaje: „Njezina karijera podsjeća nas koliko lako čak i veliki umjetnici mogu nestati iz sjećanja. A koliko povijest postaje bogatija kad se ti izgubljeni glasovi ponovno čuju!”