Varaždinske „lude dvadesete”

U Gradskom muzeju Varaždin održava se izložba 25-a prije 100 ljeta posvećena životu u Varaždinu prije sto godina. Izložba je dio velike obljetnice Gradskog muzeja Varaždin koji upravo ove godine slavi sto godina postojanja. Na izložbi je izloženo 335 muzejskih predmeta iz svih odjela GMV-a.

„Lude dvadesete“ bile su desetljeće uzleta i zamaha nakon godina tzv. Velikog rata. Povijest će pokazati kako je bila riječ o kratkotrajnom intermezzu koji će biti prekinut Velikom gospodarskom krizom i posljedicama proizašlima iz nje.

Život Varaždinaca u 14 cjelina

Varaždin je bio regionalno središte sjevernog dijela Hrvatske, a njegovi su se stanovnici i dalje privikavali na prijelaz iz jednog državnog uređenja (Austro-Ugarske Monarhije) u drugo (Kraljevstvo, odnosno Kraljevinu SHS). Kako bi se obuhvatio što širi aspekt životnih prilika Varaždinaca onoga vremena, izložba je podijeljena u 14 cjelina.

Posljednji dio izložbe posvećen je otvaranju Gradskog muzeja Varaždin / Snimila Ida Hitrec

Razvoj Varaždina temeljio se na Građevnom statutu za grad Varaždin i njegovo područje koji je, premda donesen još 1902, i dalje bio aktualan. Na građevinski i prostorni boom Varaždina dvadesetih godina prošlog stoljeća najveći je utjecaj imao razvoj industrije koja nije gradila samo proizvodne pogone, nego i stanove za svoje zaposlenike. Osim samog Statuta, izložene su i razglednice Varaždina iz navedenog razdoblja, kao i fotografije i geografske karte grada i okolice. 

Politika je i prije sto godina bila sastavni dio života. I 1925, baš kao i 2025, održavali su se lokalni izbori pa je dio izložbe posvećen i temi predizborne promidžbe. U stotinu godina došlo je ipak do određenih promjena, u prvome redu u glasačkome cenzusu i samome načinu glasovanja koje se u ono vrijeme odvijalo putem kuglica i posebnih kutija za svaku izbornu listu (što je značilo da je postulat tajnosti glasovanja bio samo mrtvo slovo na papiru).

Varaždin u razdoblju neposredno nakon Prvoga svjetskog rata nije imao galeriju ili muzej, nego se izložbe slika organiziraju u prostorijama zgrade Gradskog kazališta. Među lokalnim umjetnicima onoga doba vrijedi istaknuti Vlahu Pečeneca, Julija Merlića, Ladislava Kralja Međimurca i Ivu Režeka. Na izložbi su izložena djela hrvatskih (ne samo varaždinskih) umjetnika nastala 1925.

Zlatno doba varaždinskog sporta

Međuratno je razdoblje zlatnim slovima zabilježeno u povijest varaždinskog športa. Osnivaju se novi klubovi (Varaždinski športski klub, Radnički nogometni klub Sloboda, Športski klub Slavija, Skijaški klub, Varaždinsko športsko društvo) i gradi se potrebna infrastruktura, npr. Slavijin stadion s tribinom, nogometnim igralištem i atletskom stazom. Uz odlične rezultate u nogometu, mačevanju, atletici i tenisu, 1941. godine varaždinski su hokejaši postali prvaci Banske Hrvatske. Godine 1925. održavale su se biciklističke utrke (kao kuriozitet možemo navesti da je nagrada pobjedniku bila bijela košulja, a drugoplasirani je osvojio kariranu košulju; no, kako se drugoplasirani trebao ubrzo ženiti, a nije si mogao kupiti bijelu košulju, pobjednik utrke velikodušno mu je prepustio svoju nagradu), konjanička natjecanja, skijaška i sanjkaška natjecanja. Godina je bila obilježena i sukobom unutar Sokolskog pokreta koji se podijelio na Hrvatski sokol i Sokolsko društvo, s različitim političkim preferencijama njihovih članova. Na izložbi su izložene fotografije, tiskani dokumenti i trodimenzionalni predmeti koji govore o povijesti sokolaštva u Varaždinu.

Poziv na obilježavanje 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva

Iz postava izložbe: radni stol Vatroslava Jagića

Lektorica Vijenca Martina Perić, kustosi GMV Elizabeta Igrec i Davor Kraš, autor izložbe

Gospodarstvo, moda i školstvo

Što se tiče gospodarstva Hrvatske, zanimljivo je napomenuti kako je promjenom državnog okvira došlo do velike promjene, od prilično nerazvijenog dijela Austro-Ugarske Monarhije, Hrvatska je postala relativno najrazvijeniji dio Kraljevstva (Kraljevine) SHS. U Varaždinu je zabilježen pomak težišta od obrta ka industriji, budući da obrtnici nisu mogli držati korak s industrijskom robom koja je zahvaljujući novim načinima proizvodnje postajala sve jeftinija. Najviše je radnika bilo zaposleno u tekstilnoj, drvnoj i industriji građevinskih materijala. Kroz izložene fotografije, kataloge i račune možemo pratiti razvoj varaždinskog gospodarstva onoga doba. Uz novac koji je tada bio u upotrebi izloženi su i stolci varaždinske tvornice Thonet-Mundus koji već stotinjak godina zadržavaju svoju kvalitetu i upotrebljivost.

Haljinu prema modelu koji je izašao u časopisu
Ženski list 1925. za izložbu je izradila Jasmina Nevžala

Posebnu cjelinu izložbe čini i modni kutak. Izložena je „posljednja“ moda onoga vremena, a ističe se charleston haljina, kupljena u Londonu 1980-ih, često nošena, ali i restaurirana do savršenstva. U obliku instalacije koja dočarava posjetitelje na otvaranju Muzeja možemo vidjeti kako su bili obučeni Varaždinci i Varaždinke iz različitih društvenih slojeva.

Zbog svoje strateške važnosti, Varaždin je bio jako vojno uporište. U gradu je djelovalo pet vojarni koje su bile predmetom spora između vojnih i gradskih vlasti koje su imale obavezu njihova održavanja koja se pokrivala iz najamnine, a za koju su gradski oci smatrali da je premala. Izloženi predmeti govore o međuodnosu Varaždinaca i vojske, a svakako valja istaknuti uniforme varaždinskog građanina Božidara Martineca koji će kasnije postati zapovjednik riječne flotile Kraljevine Jugoslavije.

Varaždinsko je školstvo pokrivalo živote djece od vrtića, preko osnovnih pa do stručnih škola i gimnazija. Među izloženim predmetima ističu se fotografije profesora, udžbenici i vježbenice te svjedodžbe različitih škola iz 1925. godine. Poseban dio posvećen je i djelovanju Varaždinske gimnazijske ekstenze koja je bila svojevrsni prethodnik Pučkog otvorenog učilišta. Dobrotvorna društva koja su djelovala u Varaždinu bavila su se velikim dijelom upravo pomaganjem školskoj djeci kako bi ih što više moglo uspješno steći naobrazbu.

Popularan način provođenja slobodnog vremena Varaždinki i Varaždinaca bilo je pjevanje u pjevačkim društvima. Posebno su se isticala pjevačka društva Tomislav i Vila. Dok je 1925. godinu Tomislav obilježio velikom turnejom po Dalmaciji, Vila je te godine proslavila svoju 50. obljetnicu velikom svečanošću koja je potrajala tri dana i kojoj su prisustvovali uzvanici iz svih dijelova Hrvatske, kao i svekoliko pučanstvo. Najvažniji trenuci proslave zabilježeni su i na izložbi kroz fotografije i plakate.

Varaždinska građanska garda 1925. godine proslavila je svoju 175. obljetnicu. Garda je u vrijeme Kraljevine SHS smjela sudjelovati samo na državnim, crkvenim i općinskim svečanostima. Ukinuta je 1946, obnovljena 1990, a 2017. dodijeljen joj je status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Na izložbi su prikazani predmeti vezani uz 175. godišnjicu Garde, od fotografija, plakata, suvenira u vidu vrča, čaše i medalje, preko jelovnika svečanog ručka i zastave koja će biti posvećena tek godinu dana kasnije od strane nadbiskupa dr. Antuna Bauera, a kuma će joj biti kraljica Marija.

12.000 ljudi na proslavi 1000. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva

U Varaždinu je svečano obilježena i 1000. godišnjica Hrvatskog Kraljevstva i to čak u dva navrata. Središnja je proslava održana 11. i 12. srpnja uz sudjelovanje lokalnih društava, predstavnike vojnih i civilnih vlasti te predstavnike svih religija koje su bile zastupljene u Varaždinu. U proslavi su sudjelovali i seljaci iz okolnih sela. Tadašnji tisak je procjenjivao kako se na proslavi u Gradu okupilo oko 12.000 ljudi. Grad je bio okićen zastavama, cvijećem i zelenilom, a proslava je uključivala i otkrivanje spomen-ploče pjesniku Vladislavu Vežiću, svečane govore, svetu misu, predavanje povjesničara Rudolfa Horvata, javnu tjelovježbu i veliku pučku zabavu na kraju. Varaždinska gimnazijska ekstenza od 14. do 16. studenoga organizirala je drugu proslavu 1000. godišnjice Hrvatskog Kraljevstva, s ciljem da bude „dostojna i bez nepotrebne parade“. Proslava je obuhvaćala koncert Hrvatskog pjevačkog društva Tomislav, misu zadušnicu, otkrivanje spomen-ploče Vatroslavu Jagiću i otvaranje varaždinskog muzeja.

Posljednji dio izložbe posvećen je otvaranju Gradskog muzeja Varaždin. Iako začetke ideje o otvaranju muzeja nalazimo još 1901, direktan je poticaj bio uspjeh Kulturno-historijske izložbe 1923, nakon koje je osnovano Varaždinsko muzealno društvo s ciljem otvaranja muzeja 1925. godine. Izložba prikazuje čitav taj proces, obuhvaćajući predmete vezane uz kulturno-historijsku izložbu, prikupljanje prvih muzejskih predmeta (dio kojih je i izložen u središnjem prostoru izložbe), do pretvaranja Starog grada od privatne rezidencije u muzej. Gradski je muzej svečano otvoren 16. studenoga u 10 sati i taj je trenutak ovjekovječen i na samoj izložbi.