Trideset godina Nove Istre

Nova Istra, tromjesečni periodik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, simbol je kontinuiranog rada na polju izdavaštva i časopisne produkcije na istarskom poluotoku. Ova, u mnogočemu jubilarna, godina značajna je i za Ogranak, koji obilježava 35. godišnjicu osnutka, dok je časopis ušao u svoje 30. godište. Emocionalni aspekt takvih važnih obljetnica potiče na još agilniji rad u području očuvanja književne kulture, što razumiju mnogi eminentni hrvatski autori, koji su tijekom ovog razdoblja objavljivali i još objavljuju u tom časopisu. Glavni urednik Boris Domagoj Biletić u uvodnom je slovu pod naslovom Skice uz 30. godište našega časopisa i 35. obljetnicu Istarskoga ogranka DHK podsjetio kako je prvi (dvo)broj Nove Istre za proljeće – ljeto objavljen u Puli u lipnju 1996. te se prisjetio pojedinaca koji su svojim radom i zalaganjem odigrali presudnu i nosivu ulogu u povijesti časopisa.

Izd. Istarski ogranak DHK, 2025.

Književno-umjetnički blok Poezija, proza, zapisi donosi dva poetska i tri prozna zapisa. Uz ekspresionistički izraz Slavka Jedrička, kojim progovara o (uzaludnim) pokušajima, tu je i antiratni i sentimentalistički poetski diskurz Diane Rosandić. Vinko Brešić u dvama proznim naslovima kroz vizuru odlazaka i ponovnih povrataka propitkuje tradicionalni moral predurbane sredine, religioznost, kolektivni i individualni identitet, o čemu, iz aspekta pojedinca razočaranog u nuspojave „obećanog doba“ progovara Daniel Radočaj. Božica Zoko temom invaliditeta donosi uvid u univerzum „prognanika iz svijeta svjetlosti“, zaključujući kako je tmina ništa doli „zgusnuta svjetlost“. Uz 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva Stjepan Šešelj motiv mora simbolički povezuje s dijalektikom života u pogledu ratovanja, međuetničkih dodira i civilizacijskih vrijednosti, čime more simbolizira univerzalnu metafiziku življenja.

Blok književno-filozofskih i filozofsko-književnih ogleda donosi 14 radova koji promišljaju filozofske, ideološke i etičke obzore književne produkcije u kontekstu od antičkog do suvremenog.

Tako Damir Barbarić propitkuje grčki nazor o entuzijazmu kao temeljnom ugođaju pjesništva te o njegovu izvorištu koji je moguće razabrati samo unutrašnjim okom. O ulozi i značaju Dostojevskog u današnjim filozofijskim i ideološkim okvirima piše Dražen Katunarić, dok Jelena Lužina ukazuje na to kako se modus operandi dvaju književnih modela – epa i drame aktiviraju u odnosu na to na koji način proizvode slike, u smislu čega se referira na Aristotelovo nasljeđe scenskog prikazivanja. Irvin Lukežić promišlja o zamagljenoj granici između filozofije i književnosti u dijelu opusa Paula Valéryja, što će Žarko Paić prikazati na primjeru Borgesa, čiju književnost smatra misaonim kazivanjem o svijetu kao iskustvu metafizičkog sintetiziranja prostora i vremena. Sibila Petlevski pita se kako moralnoj filozofiji pridati neki novi tip vitalnosti spojem dramaturgije i etike, dok Matija Štahan, u kontekstu zajedničkog podrijetla književnosti i filozofije, zaključuje kako je u pokušaju spoznanja stvarnosti neizbježno opredijeliti se za metafiziku, pa protumitsko prosvjetiteljstvo postaje „samoiskrivljena nezrelost“. Alan Tafra podastire kritiku društva Kulture u kojem se tzv. humanoidna Kultura, po svojem samorazumijevanju utopijska, pronalazi kao prijetnja budućnosti, dok o budućnosti pjesništva te ravnoteži jezika, duha i povijesnog svijeta piše Dragica Vranjić Golub.

O talijanskom prijevodu Ujevićeve Kolajne iz pera Uga Vesselizze te o dvojezičnom, hrvatsko-talijanskom izdanju zbirke u povodu 70. obljetnice pjesnikove smrti piše Vanesa Begić, dok Boris Domagoj Biletić, u svojoj prolegomeni prepjevu ocrtava pjesnikovu biografiju. Na koncu, tu su i četiri prevedena naslova koja pripadaju žanru naturewriting, njemačkog liričara Jana Röhnerta iz njegove zbirke Erdtagzeit (Vrijeme Zemljina dana).

Blok zavičajne književnosti u ovom se broju iz pera Borisa Domagoja Bitelića referira na život i rad hrvatskog književnika i pedagoga, osnivača Pedagoške akademije u Puli Tonu Peruška, uz 120. obljetnicu njegova rođenja te daje uvid u povijesne fragmente o naselju Vodice u Istri, autora Josipa Šiklića.

Posljednja cjelina donosi kritičarske pristupe i osvrte u sklopu čega se Darija Žilić bavi jezikom, intertekstualnim i intermedijalnim poveznicama te „izvedbenosti ljubavi“ u knjizi poezije Dunje Detoni Dujmić naslova Arhipelag Galešnjak. O poetskom konceptu temeljenom na zasadama mitske simbolike drva masline u pjesničkoj zbirci naslova Vidio sam Borgesove oči autora Tomislava Marijana Bilosnića, piše Biserka Goleš Glasnović, dok Vinko Brešić daje osvrt na „poetsku jematvu“ u zbirci Boje riječi Milana Bešlića. Žensko tijelo u ogledalu slike Dimitrija Popovića tema je ogleda Igora Šipića, koji zaključuje kako Popović obrađuje niz društvenih, socioloških, etičkih i psihosomatskih pojava koje proizlaze iz promatračeva pogleda na žensko tijelo, dok Đuro Vidmarović sagledava monografiju Glazba života Darka Juke kroz vizuru glazbe kao čuvara povijesne memorije hrvatskog naroda. Prikaz romana Zuzanin dah Jakuba Katalpa piše Matija Ivačić, Marina Kljajo-Radić piše o poetskoj kruni Božje ljubavi u kontekstu zbirke Pere Pavlovića naslova Tko će riječi krilate zatvoriti u knjige.

Uredništvo Nove Istre uspješno odolijeva aktualnim duhovnim i kreativnim krizama, prilagođavajući tradicionalnu potku suvremenim tendencijama. Domišljatim i inovativnim temama zavičajnim obzorima pridaju europsku širinu, proizvodeći nove književne i  interdisciplinarne kontekste jer bez književnog medija nema civilizacije kakvu poznajemo niti njezinih humanističkih vrijednosti. Stoga, Novoj Istri želimo još puno plodonosnih godina!