Platforma za prezentaciju mladih glazbenika

Četrnaesto izdanje festivala Ljetne čari klasične glazbe, u organizaciji Glazbene mladeži Split, i ovoga je ljeta obogatilo život Splita s dvanaest održanih koncerata, a ispratio ga je 26. rujna Splitski ženski zbor koncertom kojim obilježava tri desetljeća djelovanja.

Katarina Kutnar, Borna Barišić, Ana Mandić i Hillary Karuza / Snimila Maja Prgomet

U koncertnoj ponudi grada pod Marjanom festival se ističe prezentacijom mladih glazbenika, omogućujući im neprocjenjivu platformu za demonstraciju, te slobodnim ulazom za publiku. Ovisno o tipu programa i izvođača, koncerti su se održavali u podrumima Dioklecijanove palače, klaustru crkve sv. Frane, Galeriji umjetnina te ispred Gradske vijećnice. Naglasak je stavljen na lokalne glazbenike i ansamble uz mjestimične inozemne goste, a 11. rujna nastupio je i Muški zbor HRT-a s djelima hrvatskih skladatelja. Neki glazbenici i ansambli stasali su upravo uz ovaj festival te mu se rado vraćaju, ponekad i u zanimljivim suradnjama. Slučaj je to i s Omiškim baroknim ansamblom, koji čine čembalistica Borna Barišić, oboistica Ana Mandić i violončelistica Hillary Karuza. Iako nijedna članica nije rodom ni podrijetlom Omišanka, spojilo ih je radno mjesto u omiškoj Glazbenoj školi Lovro pl. Matačić, koje su Borna Barišić i Hillary Karuza naknadno zamijenile splitskom Glazbenom školom Josipa Hatzea. Kao trio djeluju od 2007. godine naslanjajući se na izvedbu djela baroknih skladatelja te prema potrebi koncertnih programa proširuju ili smanjuju sastav ansambla.

Za koncert u Podrumima Dioklecijanove palače 4. rujna udružile su snage s violinisticom Katarinom Kutnar, koncertnom majstoricom Riječkog simfonijskog orkestra te asistenticom violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Koncert je otvorila Triosonata br. 3 u C-duru talijanskog skladatelja Giovannija Battiste Sammartinija, koji je imao veliki utjecaj na razvoj pretklasične simfonije te klasicističkog stila.

U prvom stavku najviše je došao do izražaja lijepo oblikovan ton oboistice Ane Mandić, koji je brzi tempo drugog stavka Allegro assai povremeno uzdrmao tehničkim nespretnostima. Uslijedila je nadahnuta izvedba Hillary Karuza odabranih stavaka (Preludij, Sarabanda i Gigue) Prve suite za violončelo solo, BWV 1007 Johanna Sebastiana Bacha. Njezin prerano preminuli suprug, vrsni violončelist Mihovil Karuza, integralno je izvodio svih šest Bachovih suita, a u njegovim izvedbama publika je svojedobno mogla uživati upravo u sklopu ovog festivala.

U Sonati za violinu i continuo u e-molu br. 8, op. 5, Arcangela Corellija Katarina Kutnar istaknula se skladno oblikovanim pjevnim frazama uvodnog Preludija. U prvoj, a za nadati se ne i jedinoj, suradnji s Omiškim baroknim ansamblom izražena je bila i kvalitetna komunikacija s continuo dionicama te skladni dinamički omjeri kroz izvedbu živahnog stavka Allemande, graciozne Sarabande i Gigua suptilne razigranosti. Program je nastavljen izvedbom starog francuskog tradicijskog plesa gavotta iz Pastorale za obou i violončelo Françoisa Couperina, a ciklički ga je zaokružila Triosonata u C-duru Johanna Christopha Bacha, rođaka slavnijeg Johanna Sebastiana.

Izvedba posljednje skladbe s programa i dodatka (Triosonata u g-molu Georga Philippa Telemanna) bila je potvrda Katarine Kutnar kao iznimne glazbene suradnice koja vješto prelazi iz solističke uloge u kompaktnost ansambla bez potrebe za dominacijom. Osim glazbenih impresija publika je s koncerta mogla ponijeti i uspomenu u vidu funkcionalne i zanimljive programske knjižice. Zamišljena je kao razglednica iz Splita umetnuta u omotnicu s otisnutim programom te biografijama izvođača na kojoj se nalaze svi detalji festivala.