Kad lirika zrcali svjetlost

U Vijencu je 2019. objavljen moj ogled o knjizi pjesama Ljerke Toth Naumove Nevidljiva vrata. Taj ogled pod naslovom Poezija – obrana i ljubav pretiskan je i u knjizi kritika Književni ogledi (Biakova, 2019) i donosi tako potrebnu ravnotežu između tjeskoba svako­dnevice i žudnje za usuglašenim bivanjem. Upravo su preobrazbe tih bivstvovanja poetski otpor neostvarenim sanjarijama koje oblikovane u simbolički circulus vitiosus svjedoče život. Ta esencijalna karma osmišljena je i u zbirci pjesama Zjenica bježi od zjenice (Naklada Bošković, 2020). U njoj je kreativni nukleus fiksiran u simbolički odsanjanim korijenima pripadanja, u blagotvornoj pripadnosti, artikuliranoj u fenomen rodnog zavičaja, u spontanoj privrženosti zemlji koju nazivamo domovinom. Ljerkina Lijepa Naša prisutna je u njezinoj lirici što nadasve zrcali svjetlost. Usprkos turobnoj grčkoj riječi dijaspora, što znači rasut, rastepen, ona zrači osobnošću i simbolički oduhovljuje fenomen domovine. Pjesnikinja Ljerka Toth Naumova, rođena u Daruvaru, od mladih dana živi i djeluje u Skopju, prevodeći hrvatske pjesnike na makedonski i objavljujući svoje zbirke pjesama na makedonskom i hrvatskom jeziku. Trinaest zbirki na makedonskom i sedam na hrvatskom jeziku, čemu se pridružuje najnovija knjiga Pronicanje tišine (2025).

Izd. Naklada Bošković,
Split, 2025.

„Nijedan dan ne može se ponoviti / U tišini slušam kako prolazi vrijeme / Tišina najdublje pogađa...“ (Tišina najdublje pogađa)

Zbirka pjesama Pronicanje tišine ima svoj put u suglasju s prirodom, u „bljesku koji ne dopušta zaborav“. U poetskoj sintagmi „Vrijeme se ne vraća sutra“ (Pretvorbe) živi otpor „svijeta u neredu“. Dominira „grizodušje“ i „raskrižje“, nadahnuto „nemirom i pamćenjem na zle misli“.

Pjesnička zbirka Pronicanje tišine donosi tri ciklusa: Tišina najdublje pogađa, Hrid utočišta – ljubav, Promišljanje međuigre. U ciklusu Hrid utočišta – ljubav znakovite su pjesme kristoloških konotacija „Izvor mira i duhovne snage“ (Svjetlonosne krunice); „Križ je obilježje za svaki korak“ (Skupa smo); „Pred Zemaljskim teškoćama / prigrli križ i ne pitaj: Zašto?“ (Zagrli križ); „Ljubi sebe i svoje bližnje / jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.“ (Milosrđe)

Naglašene kristološke poetske sintagme izvor su lirskog eshatološkog nadahnuća i promišljanja. One su i svjedočenje, lirski prilog kršćanskoj poetici. Stihovi, aforistički oduhovljeni, sažeti i jezgroviti, promiču istinu o čovjeku i svijetu.

„Istočena okomica zjenica / pohod zagonetnog bljeska / Gdje sam? / Pred zrcalom / Bijelo zrenje zabijeli / bestjelesni oblik / Lice bez lica / Ja sam Tvoje zrcalo / Postajem svjetlost.“ (Postajem svjetlost)

Zbirka pjesama Pronicanje tišine osvaja dušu po mjeri pjesnikinje Ljerke Toth Naumove. Ona komunicira čistoćom i etičkim strpljenjem i obnavlja poetiku zavičaja. I tekstovi književnih kritičara vrijedan su prilog ovoj knjizi: Đuro Vidmarović, Vraćanje svojim korijenima; Sanja Vulić, Tišina koja govori; Drina Ćavar Brajković i Emil Brajković, Plameni kamen tišine.