Zlatna sredina

Mnogo se govorilo i još se govori o tome kako umjetna inteligencija nema emocije niti ljudsku intuiciju. To je činjenica, baš kao i kad se za neke ljude zna reći da su racionalni, a ne emotivni ili obrnuto. Neki su hladne glave i kad treba i kad ne treba, a drugi su emotivne hodajuće bombe, kolokvijalno rečeno. Idealno bi bilo imati i jedno i drugo u zdravom balansu, kazat će psiholozi. Isto tako, kad govorimo o umjetnoj inteligenciji i njezinoj „hladnoj glavi“ bez emocija svjesni smo koliko bi bilo dobro postići balans između onoga što imamo mi i onoga što ima umjetna inteligencija. Ponajprije mislim na spoj naše ljudske intuicije i analitičke moći umjetne inteligencije koji bi u zdravom balansu mogao donijeti mnoge benefite, kao najbolje od obaju svjetova. Zamislimo umjetnu inteligenciju koja može obraditi goleme količine podataka, identificirati obrasce i predviđati događaje s nevjerojatnom preciznošću, ali istovremeno uzima u obzir ljudsku intuiciju i kreativno razmišljanje. To bi bio idealan scenarij čija bi primjena bila višestruko korisna u mnogim sferama društva. Jedni će reći da je to previše nerealan scenarij jer umjetna inteligencija neće nikad doseći razinu prave ljudske svijesti i ostat će jako složen i sofisticiran skup algoritama. Drugi će reći da to nije točno, nego da bi ne tako daleka budućnost mogla donijeti hibridni sustav u kojem čovjek i stroj zajedno donose odluke, pri čemu stroj daje strukturirane podatke, a ljudi daju smisao i vrijednosti. Sve i da umjetna inteligencija nikada ne dosegne razine koje su približne ljudskoj svijesti, odnosno, način na koji mi shvaćamo i razumijemo, i dalje ostaje ono u čemu je nerijetko bolja od čovjeka.

Idealno bi bilo kada bi UI kod obrade goleme količine podataka u obzir
uzimala ljudsku intuiciju i kreativno razmišljanje / Izvor Pixabay

Idealno, mogla bi podržavati ljudsku intuiciju analizom podataka i dokazima, umjesto da je zamijeni. Ljudi se oslanjaju na emocije, iskustvo i podsvjesnu percepciju, dok umjetna inteligencija donosi objektivnu i racionalnu analizu. Kada se spoje, stvaraju sustav koji donosi informirane, ali fleksibilne odluke, uzimajući u obzir i podatke i intuitivne uvide. Na taj način, umjetna inteligencija ne bi zamijenila ljudsku sposobnost razumijevanja konteksta, nego bi je poboljšala i nadopunila.

Summa summarum, umjetna inteligencija bolja je u brzini, analizi velikih podataka i otkrivanju obrazaca, dok su ljudi bolji u intuiciji, interpretaciji i kreativnosti. Idealno rješenje za budućnost svijeta jest kombinacija oba pristupa: stroj može obraditi podatke i ponuditi predikcije, dok ljudi trebaju donositi odluke na temelju šireg konteksta. A kako će se stvari dalje odvijati na tu temu? Pa dovoljno je reći da je ovo jedno od najzanimljivijih pitanja u razvoju umjetne inteligencije! Uzmimo u obzir činjenicu kako umjetna inteligencija nezaustavljivo sve više napreduje u prediktivnom modeliranju i neuronskim mrežama koje oponašaju ljudsko razmišljanje, ipak, prava je intuicija nešto sasvim drugačije.

Psiholozi smatraju da intuicija dolazi iz kombinacije iskustva, podsvjesnih uvida i emocija, što je, blago rečeno, jako teško simulirati. Stroj može prepoznati obrasce i donositi odluke na temelju statistike, no još uvijek mu nedostaje sposobnost „osjećaja“ za nešto nepredvidivo ili izvan okvira podataka.

Ako ste pomislili da je to granica preko koje trenutno ne idemo, naravno, ponovno smo podcijenili umjetnu inteligenciju. Ni prvi ni zadnji put, to se događalo nerijetko na počecima, danas će samo netko tko zaista nije svjestan „s kim ima posla“ reći nešto podcjenjujuće na temu umjetne inteligencije. I tako dođemo do toga da je potrebno spomenuti razvoj umjetne inteligencije u pravcu tzv. afektivne inteligencije (umjetna inteligencija koja razumije emocije i kontekst) te naprednih kognitivnih modela. I evo nas na korak do sustava koji se približavaju intuitivnom razmišljanju.

Naravno, umjetna inteligencija zasad nema takav složen unutarnji proces, i dalje joj nedostaje osjećaj za neizrečeno, kontekst i suptilne signale koje mi intuitivno razumijemo. Doduše, kako tko. I to je tema za sebe.

Međutim, činjenica je da će razvoj afektivne inteligencije i neuromorfnih algoritama omogućiti stroju bolje razumijevanje složenih, nesigurnih situacija. Budućnost umjetne inteligencije u ovom području bit će fascinantna! Do te mjere da bi umjetna inteligencija mogla razviti svoju verziju intuicije, gdje se oslanja na napredne obrasce i analizu milijuna scenarija kako bi donosila odluke koje se približavaju ljudskoj intuiciji.

Hoće li ikada imati „osjećaj“ za stvarnost kao mi? Možda i hoće, ali ne na isti način – njezina bi intuicija mogla izgledati drugačije, temeljena na podacima, a ne na iskustvu. S druge strane, ako umjetna inteligencija, hipotetski, postane previše „ljudska“ u razmišljanju, mogla bi izgubiti baš ono što je čini jedinstvenom – sposobnost analize bez emocionalnih predrasuda i donošenja hladnih, ali preciznih odluka. Naravno, to je najmanje racionalan scenarij.