Vrstan jezikoslovac Tomislav Ladan

Još uvijek brodim među ljudima koje sam i osobno poznavala. Nekoć je moja veza s Tomislavom Ladanom bila nekadašnja voditeljica Službe za jezik i govor Hrvatske radiotelevizije, gospođa Jasmina Nikić. Slične jezične emisije kao s njim radila je i sa mnom, pa smo se povremeno Tomislav Ladan i ja sretali u Jasmininu televizijskom uredu. Kasnije sam gledala Tomislava Ladana u emisijama koje je vodila moja bivša studentica Ozana Ramljak (ja je znam još pod djevojačkim prezimenom Perković). Emisija se zvala Iz jezične riznice i bila (mi) je zanimljiva, što je i razumljivo: oduvijek su me privlačili jezični sadržaji i na Hrvatskom radiju i na Hrvatskoj televiziji, a i u hrvatskom tisku. Upravo objašnjenja rije­či, njihova etimologija i semantika bile su zajednički predmet interesa i Tomislava Ladana i mene. Sve što je i kako je on govorio bilo mi je zanimljivo, jer je govorio potkrijepljeno i znalački, a takve govornike ja volim.

Tomislav Ladan, erudit i jezikoslovac / Snimio Željko Hladika / Večernji list / PIXSELL

Inače, s profesorom Ladanom nisam se osobno družila, ali jesam, kako se to danas kaže, virtualno. Naime, njegova izvrsna knjiga Riječi: značenje, uporaba, podrijetlo (2000) stoji mi stalno nadohvat lijeve ruke na polici gdje sam do prije nekoga vremena sjedila za stolom i pisala svoje tekstove (tada još rukom). Zapravo, tu sam knjigu listala i čitala kao nadasve zanimljivo štivo, puno svakojakih informacija (jezikoslovnih, ali i kulturoloških), pa da nije formatom tako velika, sigurno bi mi bila dragi vademekum. Ovako je za nošenje ipak bila preteška. No kao lektira ostala mi je nezaobilazna.

Tomislav Ladan rođen je 25. lipnja 1932. u Ivanjici, a umro je 12. rujna 2008. godine u Zagrebu. Lako je objasniti zašto je Ladan rođen u Ivanjici u Srbiji. Onamo je njegov otac bio poslan po kazni zbog političke privrženosti Stjepanu Radiću i Hrvatskoj seljačkoj stranci. Očito je u očima tadašnjih vlasti grdno zgriješio kad su ga poslale baš u Ivanjicu, rodno mjesto četnika Draže Mihailovića, u Moravičkom okrugu u zapadnoj Srbiji. Ladan je studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je završio jugoslavistiku. Nakon diplome radio je svašta: bio je novinar, urednik, predavač, prevoditelj s raznih jezika, poglavito klasičnih, ali i s engleskoga i njemačkoga, pa i švedskoga, zatim se 1961. godine zapošljava u Leksikografskom zavodu (koji još nije nosio ime Miroslava Krleže), no u koji ga je osobno pozvao upravo tadašnji ravnatelj toga Zavoda, Miroslav Krleža. Ladan je u tom Zavodu ostao cijeloga svoga radnoga vijeka. U njemu je radio mnoge poslove. Od 1987. godine bio je glavni urednik Osmojezičnoga enciklopedijskoga rječnika, a od 2001. godine do smrti bio je i glavni ravnatelj te ustanove.

Kad bih ga trebala predstaviti u najkraćim crtama, najprije bi mi pala na pamet njegova jezikoslovna djelatnost. No Ladan nije bio samo jezikoslovac. Bio je i esejist, i kritičar, i književni prevoditelj, čak i romanopisac – i na svakom od tih polja ostavio je trajan trag. Neće biti naodmet navesti popis njegovih glavnih djela, jer će tako ljudi najbolje vidjeti (i uvidjeti) kakav je kapacitet bio Ladan.

Još u Sarajevu izlazi mu Zoon graphicon (1962), zatim eseji Promišljanja (Zagreb, 1964), U škarama (1965), Ta kritika (1970), Bosanski grb, jedini roman, no u potpuno netipičnom obliku romana, više poput široko zamišljenog eseja (1975), Pjesništvo, pjesme, pjesnici, (1976), već spomenute Riječi (2000, 2001), a od prijevoda navest ću također samo neke, npr. Ovidije: Ljubavi, Umijeće ljubavi, Lijek od ljubavi, s latinskoga (1973); Saga o Nibelunzima, s njemačkoga (1975); Aristotel: Metafizika (1982); Augustin: O državi Božjoj, sv. 1 (1982), sv. 2 (1995), sv. 3 (1996).

Ovo su samo neka od Ladanovih djela. Za svoj vrlo bogat književni, prevoditeljski i leksikografski rad dobio je i mnoge nagrade, primjerice, Nagradu Ivana Gorana Kovačića 1971, Nagradu Kiklop 2009, pa još jednom Nagradu Kiklop 2011. godine.

Nakon tek ovako djelomično nabrojanih djela Tomislava Ladana svatko se može uvjeriti u njegovo vrlo bogato i raznovrsno stvaralaštvo. No tu treba istaknuti još nešto, a to je Ladanova izvanredna erudicija i izvanredno znanje. I sama znam koliko kopanja zahtijeva poneka natuknica, koliko truda treba uložiti da se do suvislih i jednostavnih odgovora dođe, a Tomislav Ladan ističe se upravo time: pouzdanošću svojih iskaza i jednostavnošću njihova podastiranja zainteresiranim čitateljima. Već sam istaknula njegovo veliko djelo Riječi, ono je za mene stalan put do znanstvenih istina, stalno nadahnuće i drag prijatelj za kojim uvijek mogu posegnuti, što i činim.

Tomislav Ladan umro je 12. rujna 2008. godine. Stanovao je u Kukuljevićevoj ulici 36, gdje se njegovo prezime još uvijek nalazi uza zvono. Kažu mi da na toj adresi još uvijek živi njegova udovica Danica. Jedno je vrije­me njegova zagrebačka adresa bila i Klaićeva 25, no u Kukuljevićevoj je živio mnogo dulje (pa ako bi tko postavljao spomen-ploču, ona bi trebala biti na toj kući). Zanimljiva je to ulica. U njoj, kao i u nasuprotnom Radničkom dolu, numeracija je na kućama kao da su to trgovi (1, 2, 3, itd.), no nije odvajkada bilo tako. Nekoć je u Kukuljevićevoj ulici 49 stanovala moja dobra prijateljica Spomenka, koju sam u vrijeme našega studija često pohodila, no danas je na toj zgradi broj 36. Da nisam obišla Ladanovu adresu, ne bih znala što se dogodilo s numeracijom u njegovoj ulici, kao ni u susjednom Radničkom dolu. A  volim i vidjeti iste one prizore koje su gledali ljudi o kojima pišem te proći njihovim tragom.