Vrag odnio Kolumba!

Draga Ulija – Ljubavna pisma s Otoka dojmljiva je knjiga koju je Ogranak Matice hrvatske u Beču predstavio u Hrvatskom centru. O knjizi su govorile autorica, novinarka u mirovini Davorka Vukov Colić, spisateljica i komunikologinja Ana Tajder i Silva Tomanić Kiš, urednica iz ArTresor naklade, u čijem je izdanju objavljena knjiga. Riječ je o dokumentarističkoj fikciji, pričama utemeljenima na stvarnim svjedočanstvima stanovnika i stanovnica Zlarina, otočića s oko 300 stanovnika, smještenog na 20 minuta vožnje brodom od Šibenika. Iako je građu za roman crpila u sudbinama ljudi tog konkretnog otoka, autorica ga naziva Otokom jer je on samo jedan od otoka sličnih ljudskih sudbina na našoj obali.

Autorica opisuje život „bijelih udovica” na hrvatskim otocima / Snimio Mateo Batinić

U knjizi su uglavnom opisane sudbine četiri bračna para kroz više generacija od početka iseljavanja do 1970-ih godina. Kao što je u uvodnoj riječi istaknula urednica Silva Tomanić Kiš, knjiga je dokumentarno, interdisciplinarno tkanje povijesti, subjektivnih doživljaja i unutarnje psihologije likova. Ovo zanimljivo književno djelo ne krije simpatije prema likovima, ali je istodobno napisano novinarskom preciznošću autorice koja je u svojoj bogatoj novinarskoj karijeri pisala reportaže i feljtone za Vjesnik, Start, Svijet, Arenu, Vijenac i Zarez. Roman je zasnovan na stvarnim osobama, kojima je autorica promijenila imena, i njihovim istinitim pričama te je u tom smislu vrlo dokumentaran. Knjiga je podijeljena u dva dijela: prvi nosi naslov Vrag odnio Kolumba i bilježi odlazak muškaraca i život njihovih žena na otoku, a drugome, naslovljenome Povratak Kolumba, opisuje se povratak muškaraca na otok i početak dugo očekivanog, pravog zajedničkog života.

Izd. ArTresor naklada, 2023.

Obiteljska sjećanja o emigrantskim iskustvima

Autorica je prikupila obiteljska sjećanja o emigrantskim iskustvima muškaraca koji su iz ekonomskih razloga odlazili u prekomorske zemlje, a za sobom ostavljali svoje mlade žene i tek rođenu djecu. Čekajući njihov povratak, one su živjele poput udovica, pa ih autorica u knjizi naziva bijelim udovicama. Živeći tradicionalno i prema strogim patrijarhalnim zakonima, prema kojima preudaja ili briga o vlastitoj sreći nije bila opcija, otočanke su u svojim malim sredinama ostajale čekati povratak muževa te su se morale emancipirati protiv svoje volje i izbora. Na kopnu se događa svjesna emancipacija žena, cvjetaju mondena ljetovališta, žene se, osobito nakon Drugog svjetskog rata, otkidaju od okova konzervativne patrijarhalne tradicije, no otočanke i dalje žive u jednom konzerviranom sustavu vrijednosti koji su im zadale životne prilike. S druge strane oceana, muškarci su zarađivali za kruh i bili aktivni sudionici u izgradnji nekog novog društva. Katkada je zarada bila toliko mršava da nije bilo dovoljno novca da se pošalje kući, neki su vodili paralelne obiteljske živote, neki su ondje stradali i nikada se nisu vratili kući, a oni koji su se vratili, često se više nisu snalazili.

Autoricu se posebno dojmila sudbina Otočanina Ante koji je postao glavni konobar u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku. U tom otmjenom hotelu služio je mladog senatora Kennedyja, Marlene Dietrich i brojne druge bogate i slavne osobe. Ante je govorio kako Marlene Dietrich ima dobre noge, ali da njegova Ulija ima još bolje, no to se naravno nije moglo provjeriti jer je Ulija cijeli život, poput svojih sumještanki, nosila duge suknje.

Osobne sudbine malih ljudi

Zlarinka Ana Tajder, inače književnica i novinarka s bečkom adresom, čija je prabaka bila bijela udovica sa Zlarina, vrlo je zanimljivo govorila o položaju žena na otocima i kod nas općenito u vrijeme fenomena bijelih udovica. Naglasila je da su žene u takvim životnim situacijama dokazale da nipošto nisu slabiji spol te da kao i muškarci mogu ići u ribolov, graditi kuću, popravljati je, obrađivati polja te je stav da žena treba muškarca zaštitnika zapravo umjetno nametnut konstrukt.

Publika je sa sugovornicama podijelila vlastite slične obiteljske priče, koje nisu vezane samo za otoke i Dalmaciju, nego su se odvijale i u ostalim dijelovima Hrvatske, poput Slavonije i Like. Odlazak muškaraca iz ekonomskih razloga pogađao je u različitim povijesnim trenucima sve naše krajeve, pa i cijelu Europu. Stoga je možda i najveća vrijednost ove knjige to što je smjestila sudbine jedne male sredine u širi europski kontekst, pokazavši da nitko, pa ni jedan mali otočić poput Zlarina, nije bio izuzet od velikih svjetskih događaja poput ratova i ekonomskih kriza i da su oni izravno utjecali na osobne sudbine malih ljudi.

Knjiga je stoga vrijedan doprinos temi koja se bavi sudbinama naših otočana s ove i one strane mora, ali otvara i mnoga pitanja: kako su ispripovijedane otočke sudbine utjecale (i još uvijek utječu) na odnos žena prema muškarcima, koje su vrijednosti majke prenosile svojim kćerima i očevi svojim sinovima, što je zajedničko ondašnjim i suvremenim iseljenicima i je li povratak u domovinu uopće moguć?