Priča o odnosu stalnosti i mijena

Šangri-la mitska je dolina oko čijeg smještaja u književnosti dosad nije postignut konsenzus. Pitamo li Jamesa Hiltona, njezina izvornog istraživača, nalazi se negdje u zaleđu Kunlunskih planina na Tibetu. Postavimo li pak isto pitanje Krunoslavu Mikulanu, premda će se na početku možda činiti kako i on drži da je riječ o Dalekom istoku, nastavak njegove istoimene knjige dovest će nas do odgovora da je ta dolina mnogo bliže.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2024.

Tijekom proteklih nekoliko godina naročito uspješan u pisanju književnih djela namijenjenih djeci, što je potvrđeno brojnim nagradama i priznanjima, ovom prilikom Mikulan se okušao u nešto drugačijem žanru – kolažnom romanu namije­njenome zrelijoj čitateljskoj publici. Zašto kolažnom? Prema autoru, začetke ovog djela valja tražiti u autobiografskom kašnjenju na jedan sprovod, čime je dan poticaj za nastanak kronološki prvog teksta, sada poglavlja, Čovjek koji je kasnio na sprovode. Prvotna koncepcija pisanja dodatnih priča posvećenih pojedinim stanovnicima neimenovane međimurske općine okupljenima na spomenutom sprovodu na neko je vrijeme zaustavljena gašenjem časopisa Ako u kojem su objavljivane, da bi nakon nekoliko godina koncept ponovno oživio, ovog puta u obliku romana.

U međuvremenu je autorov fokus nešto sužen, usmjeravajući se ponajprije na fizički lijepu, ali duhovno nesređenu načelnikovu kćer Helenu Hercer, čija preobrazba postaje nit što povezuje sva ostala poglavlja i likove. Ta tašta seoska zavodnica kroz niz peripetija postaje samosvjesna mlada pravnica i preuzima upravljanje općinom. Priča je to o odnosu između stalnosti i mijena, koje se unatoč svemu pokazuju neizbježnima, bilo unutar pojedinca bilo u njegovoj okolini.

Mikulanov stil pripovijedanja vrlo je pitak i dinamičan, dok komičnosti prizora – koji ponegdje prelaze u apsurd – pridonosi i uporaba kajkavskog narječja. No, daleko od toga da bi to narječje u karikaturalnom obliku služilo tek prostoj zabavi – riječ je o još jednom od dokaza njegove probuđene vitalnosti, odnosno mogućnosti da se i u suvremeno doba, unatoč stoljetnom prekidu u razvoju kajkavske književnosti, njime i dalje mogu izraziti sva čuvstva i opisati sve situacije kako nekadašnjeg tako i današnjeg svijeta.

Roman Šangri-la, objavljen uz potporu Ministarstva kulture i medija RH u Nakladi Ljevak, sastoji se od deset poglavlja praćenih epilogom i rječnikom manje poznatih kajkavskih riječi.