Knjiga je suputnik, čuvar pamćenja, učitelj i nadahnuće

Otkako je u Protokolu Čitaonice 7. ožujka 1839. zabilježeno: „da se s ovim društvom, kojoj je „najglavnija svrha čitanje novina i knjiga” još „jedan novi sbor pod imenom ‘Matica ilirska’ skopča”, čiji je cilj da se „svakojake koristne knjige u ilirskom jeziku na obćinske društva troškove utiskati dadu” – jasno je da se Matica, kao najstarija nacionalna kulturna ustanova fokusira na književnu kulturu, izdavanje znanstvenih, stručnih i beletrističkih knjiga. Isprva sudjelujući u romantičarskom konceptu stvaranja nacije, od preporodnih pa do naših dana promiče i popularizira djela koja se mogu smatrati kapitalnim dostignućima hrvatske pisane riječi. Bilo da je riječ o kanonima i klasicima, bilo o stručnim, filološkim, popularno-znanstvenim ili pak publicističkim naslovima, stvorila je uvjete za formiranje modernog čitateljskog građanstva, ne zaobilazeći pritom niti regionalnu komponentu, koja sa svim svojim specifičnostima čini jedinstveno tijelo sa zagrebačkom središnjicom. Stajati na ramenima divova velika je privilegija, ali i odgovornost. U vremenima velikih globalnih izazova posebno je zahtjevno ostati dosljedan tradicionalnim zasadama Matičinih utemeljitelja te istodobno okupljati neku novu, suvremenu publiku. Pravi odgovor na taj izazov već se četvrtu godinu može pronaći pod sloganom Matica dobrih knjiga. Ovaj jedinstven festival književnosti dvorište povijesne palače na četiri dana pretvara u kulisu na kojoj je ove godine, uz ukupno 26 promocija ogranaka i gostujućih nakladničkih kuća, predstavljeno i izdavaštvo Matice te dijela njezinih ogranaka iz Hrvatske i BiH.

„Ovdje se susreću i roje naši ogranci i matičari iz svih krajeva, nakladnici, autori, čitatelji, znanstvenici, umjetnici i svi oni kojima knjiga znači više od predmeta“, rekao je na svečanosti otvaranja predsjednik MH Miro Gavran / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

Predstojnik Ureda predsjednika Vlade RH Zvonimir Frka-Petešić, potpredsjednica
MH Dubravka Oraić Tolić, rektor Stjepan Lakušić i Maja Petrić uime Grada Zagreba / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

Predstavljanje knjige Mladena Houške Priče povjesnice u izdanju OMH u Svetom Ivanu Zelini / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Festival je ove godine održan uz podršku Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba, Hrvatske pošte, Hrvatske poštanske banke, JANAF-a, Podravke i Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

Dvorište ideja, riječi i susreta

Predsjednik Matice hrvatske akademik Miro Gavran u pozdravnom je slovu istaknuo kako mu je velika čast što se ponovno okupljamo u dvorištu ideja, riječi i susreta. „Ovaj Festival nije tek događaj u kalendaru Matice hrvatske. On je pokazatelj naše vjere u snagu pisane riječi, u vrijednost knjige kao čuvarice identiteta i duha naroda. Pisanje je trag, naš testament u vremenu… Ono je dokument o nama, za nas sadašnje, ali i za vremena koja dolaze. (...) Ovdje se susreću i roje naši ogranci i matičari iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja, mali i veliki nakladnici, autori, čitatelji, znanstvenici, umjetnici i svi oni kojima knjiga znači više od predmeta – kojima je ona suputnik, čuvar pamćenja, učitelj i nadahnuće”, rekao je Gavran, dodavši kako nas knjiga „proročki opominje da se zaustavimo i proučimo stanje svijeta oko nas, a i sebe u tome svijetu. Stoga ovaj Festival, uz predstavljanje knjiga, i ove godine povezuje različite umjetnosti – od glazbe i glume do likovnosti – stvarajući prostor u kome književnost i znanost u dijalogu s drugima šalju poruku našim suvremenicima da nismo tek nevažno biće bez duhovnog uporišta.” Gavran je zahvalio Ministarstvu kulture i medija RH, Gradu Zagrebu, sponzorima i donatorima koji su prepoznali ovaj događaj, kao i svim kolegama te svima koji su sudjelovali u njegovoj organizaciji i realizaciji. Uz brojne visoke uzvanike Festival je, uime ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek svečano otvorila njezina izaslanica, državna tajnica Dražena Vrselja.

Otvaranje s Tinom Ujevićem
i Nives Opačić

Matičina autorica i Vijenčeva kolumnistica  Nives Opačić govorila je o svojoj knjizi putopisa Po Hrvatskoj skokovito, u kojoj se bavi manje poznatim lokalitetima Lijepe Naše. „Moj dvostruki hod po domaji pokazuje kako i ljubav u tabanima prema rodnoj grudi donosi neku posebnu vrstu oduševljenja, dapače ganuća, koje bi mi ostalo nepoznato da se nisam uputila upravo prema takvim skrivenim ciljevima”, rekla je u svojem nadahnutom govoru.

Program je započeo izložbom Portreti Tina Ujevića povodom 70. obljetnice smrti, koja je u organizaciji Matice hrvatske i Muzeja moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru otvorena u Matičinoj galeriji. Također, nezaobilaznu glazbenu potku manifestaciji dali su nastupi Lidije Bajuk, Zrinke Posavec, glazbene skupine Ljetno kino te Ane Širić, finalistice natjecanja The Voice Hrvatska.

Lokalna i nacionalna povijest
u fokusu

Budući da su se i naši stari matičari vodili mišlju kako nacionalne sadašnjosti i budućnosti nema bez znanja prošlosti, u ona su se vremena osobito cijenila djela koja su popularizirala srednjovjekovnu hrvatsku pismenost i kulturu. U tom je tonu upriličeno i predstavljanje knjige kroatistice i stručnjakinje za povijest jezika Ane Šimić Pripovijedanje o glagoljaštvu u novijoj hrvatskoj književnosti, koja se bavi glagoljaškom baštinom u proznim djelima hrvatskih pisaca od 1902. do 2022. Knjiga je objavljena u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade i Staroslavenskog instituta u Zagrebu. Glavna urednica Anita Šikić rekla je kako je autorica u stalnoj misiji popularizacije glagoljice i glagoljaške baštine da sebi i drugima pojasni fenomen suvremenog zanimanja za stare hrvatske kulturne vrijednosti, dodavši kako je „glagoljaštvo tisućljetna sastavnica i čimbenik društvenog, kulturnog, duhovnog i vjerskog života hrvatskog naroda”. Predstavljač Igor Medić napomenuo je kako je riječ o prvom cjelovitom prikazu, analizi i interpretaciji niza književnih djela koja su nerijetko ostajala na marginama književnopovijesnih pregleda. Autorica je zaokružila predstavljanje mišlju kako je glagoljica „autentična, premda ne izolirana pojava u hrvatskoj povijesti i narodu, a samo o nama ovisi koliko će ta velika baština biti živa ili će šaptom pasti pred antikulturom knjige i čitanja”.

Tradicija katoličanstva uvelike je obilježila europski Zapad, pa tako i našu zemlju. Naslov Apostoli Insulani: Crkveni red pavlina u Međimurju i integralna studija matičnog samostana. Povijest – kultura – arheologija – umjetnost historiografsko je djelo autorice Marijane Korunek Medved, objavljeno u izdanju OMH u Čakovcu, Međimurske županije, Muzeja Međimurja u Čakovcu i Centra za istraživanje Međimurja Čakovec. „Dojam je da pavlinska baština gotovo i ne postoji, nije dovoljno vidljiva, valorizirana, a njihov je doprinos upravo u Međimurju nemjerljiv, i ne samo u kontekstu povijesti umjetnosti, sakralne baštine, nego i općeg društvenog razvoja”, rekla je autorica, napomenuvši kako je red, nakon 500 godina egzistiranja na našim prostorima, ukinut u 18. stoljeću, a njihova je imovina konfiscirana. Iako su počeli kao siromašni sljedbenici svetog Augustina, s vremenom su počeli graditi mnoge samostane. Kupovali su posjede, dobivali zemlju, te su širili svoj utjecaj. Na mjestu nekadašnjeg samostana u Čakovcu nalazi se mauzolej Zrinskih. „Naravno da su Zrinski važni za sveukupnu hrvatsku povijest, međutim, pavlinska je baština nevidljiva”, dodala je autorica. Predstavljačica Maja Žvorc napomenula je kako knjiga paralelno ispisuje i povijest feudalnih obitelji koje su posjedovale Čakovečko vlastelinstvo, ali i demonstrira uloga koju su pavlini odigrali u širenju hrvatskoga nacionalnog identiteta u sjevernim krajevima današnje Hrvatske.

Svečanost otvaranja okupila je brojne osobe iz društvenog života

Nives Opačić govorila je o svojoj novoj
knjizi putopisa / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

Lidija Bajuk i Zrinka Posavec nastupile su na svečanom otvaranju Festivala  / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

O crkvenoj povijesti progovara i Leksikon župnika Neretvanskog dekanata, priređivača i urednika Ivana Armande, u izdanju OMH u Metkoviću. Knjiga obuhvaća ukupno 16 župa, odnosno više od 450 župnika koji su djelovali na području Neretvanskog dekanata od druge polovice 17. stoljeća do danas. „Oni nisu bili samo svećenici, nego i povjesničari, teolozi, filozofi, učitelji, kulturni i javni djelatnici”, napomenuo je autor i urednik, dodavši kako su objavili podatke i njihovu pastoralnom radu, ali i prosvjetnoj, kulturnoj umjetničkoj i graditeljskoj djelatnosti. Predstavljač Božidar Lovrić izdvojio je don Josu Gabrića, župnika koji je u Metkoviću djelovao u 19. stoljeću i bio je prvi povjerenik Matice hrvatske za dolinu Neretve. „Njegova djelatnost je zapravo početak djelovanja Matice hrvatske u Metkoviću, jer je gotovo tri desetljeća bio njezin povjerenik i zaslužan da Matica toliko dugo u dolini Neretve traje”, istaknuo je u svojem zanimljivom obraćanju.

Dražena Vrselja, državna tajnica u Ministarstvu kulture i medija RH / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

Mala povijest križevačkog kraja s podacima o stanovnicima koji su pridonijeli društvenom i javnom životu te prvenstveno medicinskoj znanosti, nosi naslov Povijest zdravstva: Križevci, grad i okolica. Kulturno-povijesne slike autora Franje Husineca, poznatog križevačkog liječnika. Objavljena je u izdanju OMH u Križevcima. „Knjiga o povijesti zdravstva grada Križevaca i njegove šire okolice prikazuje razvoj liječništva i ljekarništva te glavne nosioce ovih djelatnosti od prvih zapisa do kraja 20. stoljeća”, napomenuo je autor. Inače, počeci zdravstva u križevačkom su kraju vezani za crkvene redove jer je 1538, osnivanjem Križevačke kapetanije, mjesto postalo vojno središte, pa dolaze liječnici. „Prvi su liječnici bili redovnici, i to oni još u 11. stoljeću, franjevci i augustinci”, rekao je te dodao kako se već 1667. kao prvi kirurg spominje Ivan Adam, dok 1770. dolazi i Tadej Quarengo, prvi školovani liječnik. Husinec navodi kako se gotovo dvije stotine godina ljude u Križevcima liječilo i narodnom medicinom, a najpoznatiji predstavnici nadriliječništva bila su braća Niemčić. Urednica i predstavljačica Renata Husinec navela je neka od križevačkih imena koja se ubrajaju u vrh hrvatskog zdravstva, a to su: Aleksa Praunsperger, Josip Kalasancije Schlosser, Antun Schwarz, Fran Gundrum Oriovčanin, Dragutin Weisz, Aleksandar te Milan Margulit i Leo Scheyer.

****

Izložba Portreti Tina Ujevića u Galeriji MH

Tendencija za sinkretizmom umjetnosti na Festivalu knjige u MH ove se godine ogleda i u izložbi Portreti Tina Ujevića povodom 70. obljetnice smrti, koja je u organizaciji Matice hrvatske i Muzeja moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru otvorena u Galeriji Matice hrvatske.

Otvaranjem izložbe započeo je ovogodišnji program     

Izložba je otvorena do 20. lipnja / Snimio Marko Lukunić / PIXSELL

Kustos izložbe Marin Ivanović, istaknuo je: „Ovom izložbom pokazujemo koliko je Tin Ujević bio zanimljiv motiv hrvatskim umjetnicima te kako su raznovrsni mediji i načini portretiranja Ujevića u umjetnosti od druge polovine 20. do početka 21. stoljeća”. Izložba je organizirana u suradnji s Ljevaonicom umjetnina Ujević na čelu koje je Damir
Ujević.

****

Povjesničar Željko Holjevac svojim je naslovom Gackom kroz povijest podastro povijesni pregled Gacke (koju je Austro-Ugarska Monarhija 1886. administrativno smjestila u Ličko-krbavsku županiju pa se tako nestankom Gacke iz administrativnoga nazivlja postupno događa njezino svekoliko sustavno potiskivanje, što se nastavlja i tijekom 20. st.) i to od Japoda do suvremenosti. U tom smislu, progovorio je kako o povijesti i ratovanjima, tako i o kulturnoj, crkvenoj i obrazovnoj povijesti toga kraja. „Mnogi ne znaju gdje je Gacka, gdje Krbava, a gdje Lika, odnosno kako se taj prostor među sobom dijeli i tretira. Ova je knjiga poticaj i drugim mikroregijama, jer je Gacka danas u okviru Ličko-senjske županije, da i sami njeguju vrijednost, vlastitost i autentičnost tog lokalnog i zavičajnog”, rekao je predstavljač don Anđelko Zdeslav Kaćunko, predsjednik OMH u Otočcu.

U slabo poznati regionalni kontekst Splitske zagore uvelo nas je vrijedno izdanje posebno zanimljivog i inspirativnog autora Mate Matasa Splitska zagora. Riječi, običaji i poznatije osobe u izdanju OMH u Splitu. Knjiga donosi oko 2000 odabranih i za Zagoru karakterističnih riječi s odgovarajućim tumačenjima njihova značenja, kao i slikovni rječnik s tematskim slijedom fotopriloga ili crteža. Tu su i brojni ekonimi, oronimi, hidronimi, kao i životopisi poznatih osoba vezanih za Zagoru. Kao geograf i povjesničar, autor je publiku upoznao s mnogim vrijednim povijesnim detaljima o tom kraju, napomenuvši kako je ondje nekoć bilo središte biskupije, što je bio relevantna čimbenik u izgradnji nacionalnog i kulturnog identiteta čitavog podneblja. Dodao je kako suvremeni procesi globalizacije negativno utječu na esenciju života. „Esencija života ispumpana je globalizacijom, nestaju riječi, nestaju ljudi i nestaju narodi”, kazao je autor, dodajući kako je nasušna potreba bilježiti i stvarati ovakva djela te njegovati ono iskonsko naše, što se uklapa u širi mozaik nacionalnog nam bića.

Mladen Houška autor je knjige Priče povjesnice, nastale na temelju povijesnih događaja u Svetom Ivanu Zelini. Knjiga je objavljena u izdanju tamošnjega Matičina Ogranka, a riječ je o šest priča iz hrvatske povijesti koje se temelje na stvarnim osobama i povijesnim događajima u vremenu od sredine 12. do sredine 13. stoljeća. Glavni protagonisti zagrebački biskupi, župani, hrvatsko-ugarski kraljevi i hercezi, te sitni plemenitaši Zeline i okolice. U pričama se opisuju životi običnih ljudi u vrtlogu ratova, križarske vojne i uloga crkvenih redova u to vrijeme. Posljednja priča završava oslobođenjem Hrvatske od Tatara. „Odlika je knjige jednostavnost pisanja autora koji je arheolog, planinar, čovjek širokoga znanja”, rekao je jedan od predstavljača Deniver Vukelić.

Dva lica osamdesetih

Baviti se pojedinačnim povijesno-društveno-kulturnim uvidima a izostaviti Zagreb, bilo bi uistinu nepravedno i nepotpuno. Za to se pobrinuo geograf, leksikograf i putopisac Mladen Klemenčić svojim naslovom Zagrebački štikleci objavljenim u izdanju Matice hrvatske. U njemu se bavi zagrebačkim temama i faktografskim crticama iz lokalne prošlosti, s fokusom na razdoblje 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kao razdoblja u kulturnom smislu obilježenog novim valom, izražavanjem otpora te otvaranjem prostora eksperimentima, nezavisnosti i kritičkom stavu. Klemenčić je rastvorio i uvid u proces urbanizacije, koji je doveo do nastanka Zagreba kakav danas poznajemo, pritom ne zanemarujući tzv. stari Zagreb i njegove srednjoeuropske draži. Otkrio je i kako je ideja za knjigu nastala zahvaljujući istoimenoj rubrici u Vijencu. Kad je kolumna došla kraju, bilo je naprosto šteta ne objediniti sve nastavke, napisati nove i ukoričiti ih kao „dokument jednog vremena, ali i kao osobnu povijest prepunu nostalgije i referenci na jedan supkulturni život u Zagrebu”, kako je knjigu okarakterizirao predstavljač, akademik Ratko Cvetnić.

****

Hoće li A. B. Šimić napokon dobiti spomenik u Zagrebu?

Predstavljanje A. B. Šimića u prijevodu na 18 svjetskih jezika uveličano je i najavom inicijative za izgradnju spomenika pjesniku u Zagrebu, što su učinili Mićo Ljubenko, potomak obitelji Šimić, te Damir Zorić, potpredsjednik Matice hrvatske. Ljubenko je rekao kako se prije 15 godina pojavila inicijativa da Šimić u Gradu Zagrebu dobije spomenik, a 2021. i službeno je odobrena lokacija (na kraju ulice Opatovina).

****

Potomak A. B. Šimića odvjetnik Mićo Ljubenko, potpredsjednik MH Damir Zorić i Tamara Džebić Šaljan

Budući da Grad Zagreb neće financirati izgradnju, inicijativu je preuzela Matica hrvatska. Zorić je dodao kako je spomenik u Zagrebu logičan slijed jer je u pitanju veliki pjesnik koji živi između obožavanja u rodnom gradu i službenog ignoriranja u Hrvatskoj, što će se ovom inicijativom napokon promijeniti.

Dok Klemenčić progovara o zagrebačkoj svakodnevici, složena zbivanja osamdesetih, koja su obilježila kako nacionalnu tako i širu geopolitičku situaciju, tema su knjige povjesničara Davora Marijana Hrvatska u Jugoslaviji 1980-ih. Lažna svijest i svjesna laž u izdanju Hrvatskog instituta za povijest. Studija je nastala na temelju istraživanja arhivske građe Saveza komunista u Hrvatskom državnom arhivu koja se odnosi na spomenuto razdoblje. Ovo je tek prva od triju knjiga koje se bave ovom tematikom, za koju je autor čak sedam godina sustavno istraživao. „Mnogi danas na te godine gledaju s nostalgijom, ili iz perspektive pop-kulture, i to je legitimno. I sâm sam tada završio školu, došao na studij u Zagreb, ali u političkom kontekstu, to su godine raspada, godine početka kraja Jugoslavije koju je održavao na životu samo geopolitički i globalni politički kontekst, odnosno hladnoratovska podjela svijeta”, rekao je. Recenzent i predstavljač Josip Mihaljević rekao je kako djelo u potpunosti demistificira razdoblje i pogled na partijsko rukovodstvo. „Posve je jasno kako je njihov tadašnji cilj bio isključivo samo – ostanak na vlasti i to pod svaku cijenu”, zaključio je Mihaljević.

Lijepa književnost i kritika

Prvo u nizu predstavljenih djela književno-umjetničkog sadržaja antologijska je zbirka pjesama Antuna Branka Šimića naslova Preobraženje glasova. Izabrane pjesme u prijevodima na 18 jezika, u izdanju Matice hrvatske, OMH u Grudama i Općine Grude. Antologija je nastala prigodom 100. godišnjice smrti, a sadrži sljedeće pjesme: Pjesnici, Mjesečar, Mati, Hercegovina, Povratak, Ljubav, Molitva za preobraženje, Opomena, Smrt i Pjesma jednom brijegu i njihove prijevode na 18 svjetskih jezika (engleski, francuski, njemački, španjolski, nizozemski, ruski, ukrajinski, turski, poljski, japanski, mađarski, češki, slovački, makedonski, albanski, litvanski, slovenski i katalonski jezik). Ovaj izuzetno vrijedan projekt nastao je zahvaljujući ideji Mire Gavrana da se hrvatska, ali i inozemna javnost treba upoznati s hrvatskim kvalitetnim pjesnicima. „Ova bi knjiga mogla biti jedan model ili uputa kako prezentirati hrvatsku poeziju, kako je predstaviti svijetu”, rekao je potpredsjednik Matice hrvatske Damir Zorić. Glavni urednik Luka Šeput rekao je da zavičajni motivi u Šimićevim stihovima nisu u funkciji opisa krajolika, nego služe prikazu jedne egzistencijalne situacije obilježene tjeskobom.

Knjiga je bila u središtu pozornosti

Dvorište Matice hrvatske bilo je mjesto susreta

Božidar Petrač, Dean Slavić i Zrinka Turalija

Festival je okupio sudionike svih generacija

Ljilja Vokić i Božo Biškupić

Štand OMH u Slatini i OMH u Virovitici

Da nije dovoljno tvrditi kako hrvatska kultura, kao važna identitetska sastavnica, obuhvaća vremenski luk od srednjovjekovlja do moderne, dokazala je Jasna Horvat, književnica i ekonomistica te autorica romana Ahorion u izdanju Naklade Ljevak. Naslov je to kojim se spaja književni otisak zviježđa Orion, vladara zimskoga neba, i rudnik znanja o prapovijesnom narodu nastanjenom na prostoru današnjega Vučedola. Arheološki podaci samo su kulisa kroz koju čitatelj upoznaje pretpovijesni Vučedol, najstariju kulturu na europskom tlu i glavnog junaka Ahoriona, kao sliku suvremenog čovjeka u njegovo pradavno doba. „Briljantnim zapletom roman čitatelja navodi da se uputi za glavnim junakom i slijedi ga u lutanjima na koja ga je pleme poslalo sa zadatkom pronalaska bakrene rude. Odlazak iz prapovijesnog plemena Orionaca promijenit će život glavnoga junaka – lovca i sakupljača nevidljivih pojava”, istaknula je predstavljačica i urednica Naklade Ljevak Nives Tomašević, dok se autorica referirala i na profesora Aleksandra Durmana, voditelja arheoloških istraživanja u Vučedolu, podsjetivši na njegov nezaobilazan lik i djelo u kontekstu znanstveno-istraživačkog doprinosa ovoj i dalje nedovoljno populariziranoj temi.

Zatvaranje 4. Festivala knjige u Matici hrvatskoj okupilo je brojne matičare i njihove goste / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Spomen na Pavla Štoosa
i bana Josipa Jelačića

„Stoljeće nacija” u hrvatskom je slučaju, osim političke, vrijeme izgradnje i književne nacije. Stoga se OMH u Zaprešiću pobrinuo javnosti predstaviti reprint dvaju spjevova Pavla Štoosa, Vila iz Kupske stine i Soko hrvatski i slavska mati, posvećenih banu Josipu Jelačiću Bužimskom, a izvorno objavljenih 1848. i 1849. godine. Predstavljačica i predsjednica OMH u Zaprešiću Višnja Poropat Vujnovac podsjetila je kako je Zaprešić Jelačićev grad, u kojem je i pronašao svoj vječni mir, pod okriljem Novih dvora. Iako je poznata njegova uloga u okviru četrdesetosmaških političkih i društvenih zbivanja, mnogima nisu posve jasne šire okolnosti koje su zadesile Trojednicu, što je na koncu utjecalo na pogrešnu percepciju banove uloge nakon gušenja preporoda i uspostave neoapsolutizma.

Ipak, ban Jelačić čvrsto je ukorijenjen u imagologiji, ali i svijesti hrvatskog naroda kao simbol političke slobode i dakako, nacionalne legitimacije u okviru višejezične Monarhije. Štoos je bio preporodno angažirani pjesnik, usmjeren na dvije najvažnije odrednice, a to su domoljublje i bogoljublje, kako je napomenuo predstavljač Mirko Ivanjek, dodavši kako je navedenim pjesmama zaokružio svoj književni opus i logiku preporoda. Autorica predgovora Suzana Coha istaknula je kako su pjesme uklopive i aktualne i u naše vrijeme. Aktualizaciji pridonosi i činjenica što je upravo ovih dana Hrvatski sabor 5. lipnja proglasio Danom hrvatske zastave na spomen 5. lipnja 1848. kada je Josip Jelačić postao ban Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Romantizam se u hrvatskoj književnosti, kao poetsko-stilska oznaka, razvijao paralelno s procesima nacionalno-kulturne homogenizacije te standardizacije jezika, kao i težnje za autonomizacijom književnosti te njezine kanonizacije. U razdoblju dezintegrirajućih društvenih odnosa, kanon je predstavljao mogućnost uspostavljanja toliko potrebnog jedinstva, a u hrvatskom je slučaju odabrana dubrovačka književnost i to ne samo zbog statusa koji je uživala, nego i zbog tendencije za uspostavom kontinuiteta štokavštine. Blago dubrovačkog književnog baroka pronalazi se u stihovima Ignjata Đurđevića, koje je u obliku Izabranih djela priredila Lahorka Plejić Poje, i to za biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske. Djelo sadrži izbor iz autorovih hrvatskih i latinskih pjesama te iz hrvatske i latinske proze, čime je zastupljena većina žanrova koji se pojavljuju u Đurđevićevu opusu. Đurđević je pisao i o modernim temama svoga vremena s kraja 17. i početka 18. stoljeća, kao što su kava, duhan i čokolada. Od hrvatskih pjesama u knjigu je uvršten izbor iz „ljuvenih i razlicih pjesni”, dok su od latinskih uvršteni epigram, elegije, ode te pjesme u heksametru. Hrvatska proza zastupljena je izborom iz Života prisvetoga Benedikta, a latinska tekstom Melitae Illyricianae notitia (Bilješka o otoku Mljetu) te izborom iz djela Antiquitates illyricae (Ilirske starine). Latinski tekstovi doneseni su usporedo s hrvatskim prijevodom/prepjevom.

Doručak s pjesnikinjama

Antologijom hrvatskih književnica u Dalmaciji od 18. stoljeća započeo je tradicionalni nedjeljni Doručak s pjesnikinjama. Antologija Jadranskih sirena zov urednicâ Hrvojke Mihanović-Salopek i Gordane Laco posvećena je ženama pjesnikinjama iz Dalmacije, a objavljena je u izdanju Društva hrvatskih književnika – Ogranak Split, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i OMH u Podstrani. Predsjednica DHK Hrvojka Mihanović-Salopek napomenula je kako stari zapisi svjedoče o obrazovanim ženama iz 16. stoljeća, poput Cvijete Zuzorić, Mare Gučetić Gundulić, Nade i Julije Bunić. Mnoge od njih stvarale su i na latinskom, poput Marije Faccende i Jelene Pozza Sorgo s početka 18. st. Napomenula je kako su tadašnje žene posjedovale izuzetnu svijest o važnosti intelektualnog i umjetničkog doprinosa, što se razabire iz riječi koje je Lukrecija Bogašinović Budmani u jednom svojem pismu uputila vlastitoj kćeri: „ni bogatstvo, ni moć, ni ljepota ne vrijede bez znanja”, a to su znali i ilirci, koji su žene smatrali „obiteljskim svećenicama” jer su kao majke u rukama imale odgoj budućih naraštaja. Od recentnijih pjesnikinja, autorica je istaknula Boženu Begović, koja je 1938. utemeljila Društvo hrvatskih književnica. Dodala je kako se pri izboru pjesnikinja vodila „kriterijem renomiranosti, estetike, ali i povijesnog i društvenoga konteksta u kojem su živjele i stvarale”. U antologiji su, osim pjesnikinja iz Dalmacije uvrštene i one porijeklom iz tog kraja koje su otišle u svijet, ali je njihov pjesnički opus ostao vezan za Dalmaciju. Na predstavljanju je sudjelovala i pjesnikinja Divna Ban Bakota, čiji su tekstovi zastupljeni u antologiji.

Haiku na ogulinski

Iz nekih minulih vremena u sadašnjost nas je vratio Josip Šibarić, koji je predstavio svoju zbirku haiku pjesama naslova Ako život... u izdanju OMH u Ogulinu. Zbirka je specifična po tome što autor stihove ispisuje prema abecedi, a za svaki pojedini grafem napisao je po pjesmu (u smislu da sve riječi u pjesmi počinju istim slovom). Baveći se osobama, predmetima, pojavama, biljkama pjesnik je zakoračio na područje dijalektalnog, čakavskog izraza. Autor je napomenuo kako je svoje haiku pjesme odlučio ukoričiti u džepnom formatu, ne bi li time simbolički zaokružio smisao kratke poetske forme.

Predstavljanje književnika Drage Šaravanje i njegove poetske zbirke Prijatelji, gdje ste, objavljene u izdanju OMH u Čitluku bilo je po mnogočemu zanimljivo. „Mnogo je toga sjelo na svoje mjesto, ali njih više nema i to je ono što nije na mjestu. A tako bi bilo lijepo ponovno s njima provoditi vrijeme”, rekao je predstavljač i recenzent fra Miljenko Stojić, dodavši kako su pjesme nastale u „zarobljeništvu intime” i refleksija su o nekom prošlom, izgubljenom vremenu u domovini iz koje je silom prilike otišao. Predstavljač i urednik Andrija Stojić, predsjednik OMH u Čitluku, u svojem je obraćanju istaknuo autorov naslov Hrvati sa snježnih planina, koji tematizira žal za domovinom, prijateljima i tradicionalnim moralom rodnog mu kraja, dok je sam autor nadahnuto progovorio o vlastitom životu, uspomenama i obitelji. Dodana vrijednost knjizi je u tome što ju je na jedinstven način ilustrirala mlada umjetnica Ivona Stojić Marić.

Izazovi digitalnog svijeta

Roman Krave na ledu Hrvoja Barbira Barbe, koji su zajedno izdali Matičini Ogranci u Čitluku i Metkoviću, iznimno je djelo, koje pričom o profesoru Michalu Kowalskom, naturaliziranom sveučilišnom predavaču robotike u Kraljevini Danskoj i bivšem voditelju razvoja umjetne inteligencije u kalifornijskoj tvrtki Spektrum, tematizira umjetnu inteligenciju, njezinu ulogu u suvremenom svijetu te potencijalnu zlouporabu u kontekstu svih aspekata života. Barbir je napomenuo kako je do ideje došao zahvaljujući razgovoru s prijateljima koji su rezolutno odbijali prihvatiti UI kao dio naše stvarnosti. „Umjetna inteligencija je samo alat i to vrlo dobar, i dok ga upotrebljavamo na ispravan način, imat ćemo ogromnu korist”, zaključio je Barbir, svjestan kako su pred nama nikad izazovnija vremena, no izražavajući nadu kako će homo sapiens ipak, kao i dosad, uspjeti izvući iz njih samo ono najbolje.

Da književna kritika više nema onaj status koji je nekada imala te da je ostala uglavnom u književnim časopisima i na internetu, ustvrđeno je tijekom predstavljanja naslova Pečati i kistovi autora Tina Lemca. Knjiga sadrži kritike, recenzije ili pogovore pojedinih pjesničkih zbirki brojnih hrvatskih i regionalnih autora starije, srednje i mlađe generacije, objavljivane od 2011. do 2021. Knjigu su predstavili sam autor i recenzentica Sanja Knežević, koja je dodala kako je riječ o vrijednom izdanju bez kojega se ne može sagledavati hrvatska poezija u moderno doba, budući da autor jednako pristupa pjesničkim bardovima i debitantima.

Nadovezavši se, Lemac se osvrnuo na negativne aspekte društvenih mreža, kao platformi za hiperproduciranje pjesničkog sadržaja, koji ne samo da se u velikoj većini ne konzumira, nego se uopće kritički ne valorizira. „Kritika je nasušno potrebna, napose s obzirom na ekonomsku paradigmu u koju je uronjena književnost, a to je paradigma masovne produkcije. Više se i ne prati što se sve piše. Mnogo toga prolazi na društvenim mrežama, pa bi u tom smislu kritika trebala biti jako važna jer treba odvajati ono što zaslužuje pozornost od onoga što je manje kvalitetno”, istaknuo je.

Nastup glazbenog sastava Ljetno kino

Gospodarski tajnik MH Ivica Nuić

Jasna Horvat

Kroatistica Ana Šimić

Fotokutak ovogodišnjeg Festivala / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Monografija naslova Thomas Stearns Eliot. Pusta zemlja, u izdanju nakladničke kuće Alfa, u prijevodu i s komentarima književnika i kroatista Deana Slavića, vodič je za novi susret s ovom po mnogočemu jedinstvenom poemom. Djelo donosi i pogled na njezinu recepciju u Hrvatskoj, što nije bilo jednostavno, budući da autor zapravo piše o prethodnicima u složenom poslu prijevoda poezije. Također, donosi se i komentar ranijih hrvatskih interpretatora poeme, rekao je urednik Božidar Petrač dodavši da nam ovaj prijevod „daje Eliota za naše vrijeme”. Slavić je naglasio da je u prevođenju osjetio melodioznost stihova i napose poveznicu između glazbe i lirike što je najveć­ma postignuto figurom asonance. Obojica su zaključila kako je u današnje vrijeme nasušno potrebno objavljivati kapitalna djela svjetske književnosti, ne bi li se aktualizirala i približila suvremenom čitatelju, koji se nažalost teško probija kroz Marulićeve dvostruko rimovane dvanaesterce ili pak Homerove heksametre, stoga je poželjno prilagoditi ih proznom izričaju, zaključio je Petrač koji je i sam na taj način preveo Danteovu Božanstvenu komediju objavljenu u sklopu biblioteke Posebna izdanja Matice hrvatske.

Karlo Budor predstavio je knjigu Fernando de Rojas: Celestina ili Tragikomedija o Calistu i Melibeji u izdanju Disputa. Riječ je o remek-djelu španjolske književnosti koje datira s kraja 15. stoljeća, a za koje se smatra da je nastalo iz pera Fernanda de Rojasa, mada njegovo autorstvo nije posve potvrđeno. Iako je djelo doživjelo golem uspjeh, neko je vrijeme bilo cenzurirano i zabranjivano.

Da se ne kaže uzalud kako je obiteljski stol jedno od najznačajnijih mjesta, potvrđuje i Forski težoški jelovnik Marice Buratović u izdanju OMH u Starome Gradu. Pišući o hvarskoj težačkoj hrani, autorica zapravo pripovijeda o povijesti svakodnevice obilježene uvjetima života, navikama, godišnjim te poljoprivrednim ciklusom prirode, što sve zajedno čini zatvoreni krug lokalnosti, senzacionalnosti i ekonomičnosti prehrambene kulture, istaknula je recenzentica Jelena Ivanišević. Autorica je istaknula element hvarske baštine, kojim se bavi gotovo cijeli život, a koja je ovim izdanjem čitateljima predočena putem kulinarstva, čime se iščitava složena filozofija života, ali i neimaštine koja je također oslikana kroz diskurz o prehrani: „Nije se ilo što se tilo, već što se imalo.”

Predstavljačica Nera Karolina Barbarić dodala je kako je knjiga „lirski pregled kuhinje otoka Hvara”, pisana na hvarskom dijalektu, hrvatskom standardnom jeziku te naposljetku, prevedena na engleski jezik, ne bi li udovoljila i uvijek aktualnim turističkim potrebama. Barbarić je ukratko prikazala povijesni tijek razvoja otočke kulinarske tradicije, rekavši kako je kuhinja u prošlosti „zapela u renesansi”, kada se počeo mijenjati odnos prema hrani te se počinju konzumirati meso i grahorice, čime prehrambene navike dobivaju nama poznate konture. „Knjiga je izvor antropolozima, etnolozima, sociolozima te sadrži građu svijeta koij danas živi u uspomenama”, zaključila je predstavljačica.

Držić u dvanaest priča

U hladovini Matičina dvorišta, od Hvara smo doplovili do samih zidina renesansnog Dubrovnika, nikad pokorenog bisera materijalne i nematerijalne hrvatske baštine. O svemu tome progovorile su stranice i stranice naše lijepe književnosti. Jedan od najpoznatijih zapisivača dubrovačke stvarnosti njegov je rođeni sin Marin Držić. Ugledna držićologinja Slavica Stojan u svojem naslovu Marin Držić u dvanaest priča, uz neponovljive ilustracije ilustratora i karikaturista Joška Marušića, predstavila je Držićev dramski opus od Pometa, Tirene, Venere i Adona, Novele od Stanca, Dunda Maroja, Skupa, Grižule, Pjerina, Tripče de Utolče, Džuha Krpete, Arkulina do Hekube. Budući da je riječ o cjelokupnom Držićevu dramskom djelu, radi se o doista vrijednom izdanju, tim više što je sadržaj prenesen ne putem prepričavanja, nego narativom o Držiću i njegovu gradu, njegovim protagonistima, o lokalnim predajama, stvarnim događajima, o Držićevoj obitelji, glumcima i sponzorima, o Držićevu obiteljskom i osobnom gospodarskom slomu i mnogim drugim temama.

****

Oživljena edicija Hrvatska književnost
u Bosni i Hercegovini u 100 knjiga

Na Festivalu se govorilo i o velikom nacionalnom projektu bosanskohercegovačkih Hrvata, oživljavanju edicije Hrvatska književnosti u BiH u 100 knjiga koju je još 1999. pokrenuo Mirko Marjanović. Posljednjih godina edicija je zamrla, a sada će biti obnovljena. „Time će hrvatska komponenta u BiH, poput bošnjačke i srpske, imati vlastitu književnu ediciju, koja će se moći adekvatno valorizirati“, napomenuo je nakladnik p. Ivica Mršo, predsjednik OMH u Sarajevu.

Najavljena je inicijativa ponovnog pokretanja hrvatske književne edicije u Bosni i Hercegovini  / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Novi glavni urednik edicije, hrvatski i bosanskohercegovački književnik, scenarist i kolumnist Josip Mlakić, napomenuo je kako će kriteriji biti kvaliteta književnih djela, ali i hrvatski etnicitet autora. „Nećemo objavljivati knjige pisaca iz drugih etničkih skupina, nego ćemo pokazati što imamo. Od Vitomira Lukića, Anđelka Vuletića, pa nadalje“, rekao je, dodavši kako je prva knjiga koju planiraju objaviti naslov Stjepana Čuića Staljinova slika i druge priče, a u planu su i pjesničke zbirke Ive Totića iz Zenice i Tomislava Šarića iz Gornjeg Vakufa / Uskoplja.

*******

U svojem je obraćanju Slavica Stojan istaknula kako su je za rad na ovom projektu motivirale okolnosti oko proslave 500. obljetnice rođenja slavnog komediografa i urotnika, nakon čijeg je konvencionalnog završetka nastupila šutnja na svim razinama. Smatrajući neprimjerenim da se o Shakespeareovu preteči prestane javno i institucionalizirano govoriti odmah po zatvaranju jubileja, napisala je ovo djelo, u kojem je istaknula i mnoge nepoznate detalje iz njegova života, poput onog da je cijelog života ostao vjeran jedino svećeničkoj službi, što se iščitava na mnogim mjestima u njegovim komedijama. Demistificirala je i prave razloge njegova sukoba s dubrovačkom vlastelom, koji se kriju u financijskom slomu njegove nekad imućne trgovačke obitelji, što je generiralo niz nesretnih događaja, pa Držića nije pravedno promatrati kroz prizmu izdajnika domovine. Podijelila je i zanimljiv podatak kako je svoju obiteljsku situaciju obilježenu lošim trgovačkim vještinama vlastitoga oca i braće Držić opisao u komediji Dundo Maroje, dodavši kako su ondje prisutni „ljudi nazbilj oni koji se nalaze na pozornici, oni su pravi, stvarni ljudi, dok su ljudi nahvao izvan pozornice”, oni koji će skrovito i zloguko komentirati, lakomo i zavidno promatrajući pred sobom, čineći tako arhetipske tipove likova s kojima smo se svi bar jednom susreli. 

Velikan hrvatske operete

Knjiga o velikanu hrvatske operete objavljena je povodom 100. obljetnice rođenja jednog od najistaknutijih hrvatskih dramskih umjetnika – Đanija Šegine, i to u zajedničkoj nakladi OMH u Ozlju, Zavičajnog muzeja Ozalj i Zagrebačkog kazališta Komedija. Djelo tematizira životni i profesionalni put kralja hrvatske operete Đanija Šegine, koji je 50 godina proveo na sceni Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, igrajući u operetama i mjuziklima. „Danas takvih zvijezda gotovo da i nema”, rekao je Davor Schopf, dodavši kako je u opereti dao maksimalan doprinos, postavivši temelje tog žanra u Hrvatskoj. „Publika je i njega, ali i druge u Komediji tada, zasipala cvijećem, i to toliko da je iz Uprave rečeno da više ne šalju”, dodao je. Ravnatelj Komedije Miljenko Puljić rekao je kako su ga oduševljavale njegove anegdote i skečevi iz stvarnog života koje je prepričavao na druženjima. „Zahvaljujući njegovim ulogama, naša je publika prihvatila mjuzikl”, rekao je Puljić koji je istaknuo kako je Đeni Šegina bio snažna osoba i karizmatičan umjetnik 1995. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a 1999. nagrađen je Nagradom hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje. Grad Ozalj dodijelio mu je 2024. priznanje za životno djelo. Miro Gavran napomenuo je kako je Matica hrvatska otvorena ovakvim i sličnim izdavačkim projektima, jer o kazališnim ljudima valja pisati, budući da papir ostaje jednom kad se svjetla pozornice ugase.

„Kao što u svim dobrim pričama postoji antagonizam dobra i zla, vječno traženje istine ili skriveno blago koje samo hrabri pronađu, tako je jedno od blaga naše zavičajne književnosti literarni opus Nade Lovreković Trgovac. Ova knjiga sadrži sjećanja na ljude koje je tijek vremena uzeo. Požutjele fotografije koje prate svaku pripovijetku nisu samo ilustracija sadržaja, nego kao da su trotočje koje poziva na nastavak priče”, riječi su Slavena Klobučara, urednika knjige U hladu stare višnje autorice Nade Lovreković Trgovac. U njoj se fabularnom linijom koja prati pustolovine glavnih likova, djevojčice Dore i dječaka Jerka, nastoji dočarati djetinjstvo u nekim minulim vremenima. Autoričina namjera bila je „da se običaji ne zaborave, kao i riječi te sjećanje na predmete kojih nema, a što nije taksativno nabrajala nego informativno i zanimljivo tkala kroz svoje priče”, rekla je Slavica Martan, predstavljačica te lektorica i korektorica knjige. Autorica je otkrila kako je inspiraciju crpila iz vlastitih sjećanja, kao i iz priči svojih roditelja te ostalih kazivača s kojima se susretala tijekom života. „Djeca su prije imala puno više obveza, ali i vremena za igru, druženje, međusobne odnose... Danas toga nema, a jednog će dana, kad odrastu, biti zakinuti za ta sjećanja”, konstatirala je Nada Lovreković Trgovac.

 O svijetu koji prolazi, a koji nam valja pamtiti, mnogo se čulo i na predstavljanju knjige Josipa Muselimovića Putevi i stranputice, svojevrsnog hommagea utemeljitelju manifestacije Mostarsko proljeće te počasnom predsjedniku OMH u Mostaru, koju je predstavila glavna tajnica Ogranka Misijana Brkić-Milinković. Kao izvršna urednica, navela je da je ­riječ o posljednjoj knjizi Josipa Muselimovića, predstavljenoj 6. prosinca prošle godine u Mostaru. Taj događaj kao da je najavio posljednji oproštaj od Josipa, čije će djelo živjeti u svima nama, poručila je Misijana Brkić-Milinković, inače Muselimovićeva bliska prijateljica i suradnica. Knjiga na 500 stranica sadrži njegove kolumne iz Večernjeg lista objavljivane 2023. i 2024, njegove intervjue, te osvrte prijatelja na njegove knjige.

Ovaj pregled zaokružujemo iznimnim i vrijednim izdanjem OMH u Petrinji i Udruge Zrinska gora – knjige Ribe, paklare i rakovi Banovine Matije Bučara, u kojoj je predočena iznimna bioraznolikost s ukupno 47 vrsta riba te potočnih rakova i rijetkih paklara Eudontomyzon vladykovi. U knjizi se posebno apostrofira važnost očuvanja okoliša, dok je opisima prirodnih osobitosti i kulturno-povijesne baštine prikazana važnost održivog razvoja. Predstavili su je sam autor i grafički urednik Davor Salopek, koji se pobrinuo da svaka vrsta sa svojim staništem bude primjereno grafički zastupljena. Međunarodna recenzija svjedoči kako je riječ o izdanju enciklopedijskog sadržaja, koje može poslužiti i vrhunskim znanstvenicima. Bučar je napomenuo kako mu je namjera bila u što većoj mjeri zastupiti prirodnu baštinu u stručnoj literaturi. 

Živa tradicija

Festival, koje su svojim moderiranjem dodatno oplemenile Zrinka Turalija i Tamara Džebić Šaljan, službeno je zatvoren riječima akademika Mire Gavrana, koji je zahvalio svim sudionicima, i matičarima i gostima, te izdavačkim kućama koje su se i ove godine priključile ovom jedinstvenom događaju, čije je mjesto na kulturnoj karti Hrvatske posebno. Ne preostaje nam nego, u skladu s uvodom, zaokružiti ovaj pregled četiriju festivalskih dana referencom na slavnu 1842, kada je Matičin utemeljitelj i prvi predsjednik, grof Janko Drašković kazao: „Najpoglavitija svrha družtva našega (Matice ilirske, op.a.) nauku i knjiženstvo u našem narodnom jeziku razprostranjivati i priliku mladeži našoj dati da se domorodno izobrazi.” Vođeni tom mišlju, nastavimo i mi tragom nacionalne pedagogije rasprostranjivati i popularizirati pisanu riječ. Bez obzira na duh razdoblja, na prolazne trendove ili pak na trenutne okolnosti – ostanimo dosljedni uporištima koja su stoljećima održavala našu kulturu i civilizaciju, a u tom duhu odgajajmo i naše mlade, jer neke su vrijednosti nezamjenjive.