Gori nebo nad Teheranom

U petak 13. lipnja, na Antunovo, crni iranski petak, u ranim jutarnjim satima, oko 3 i 30 sati, Izrael je izvršio iznenadni zračni napad na Teheran i niz iranskih gradova, te njihovih vojnih postaja. Napad je izveden i na Natanz, nuklearno postrojenje oko 200 km udaljeno od glavnoga grada; ciljana je i ubijena vrhuška iranske vojne strukture, desetak generala/zapovjednika i 14 nuklearnih znanstvenika. Svi su ubijeni u svojim domovima, na spavanju, sa svojim obiteljima, s brojnim susjednim kolateralnim žrtvama, jer je riječ o višekatnicama u rezidencijalnim četvrtima u kojima su živjeli.

Te prve noći agresije većina je žitelja glavnoga grada uglavnom probdjela, probuđena praskom eksplozija. S terase zgrade u kojoj živim u Pasdaranu promatrao sam s nekoliko stanara noćni „vatromet“ i osluškivao pucnjavu gledajući dim koji je kuljao nad gradom. I tako tri noći zaredom, loše sam ili nikako spavao, osluškujući huk bombi s izraelskih borbenih zrakoplova i gledao grad u dimu, lizan plamenovima. Iran nije očekivao ovaj napad, stoga je i šteta koju su izraelski bombarderi nanijeli gradu to veća. U prvom naletu uništena je većina protuzračne obrane, pa su s velikim zakašnjenjem aktivirani dronovi prema Izraelu, zaustavljani nad Jordanom i Saudijskom Arabijom, tako mnogi nisu dosegli izraelske ciljeve.

Nit Istok niti Zapad

Očekujući u nedjelju 15. lipnja 6. nastavak iransko-američkih pregovora Aragči‒Witkoff oko nuklearnog sporazuma, Iran nije mogao predvidjeti da se sprema napad i s velikim iznenađenjem svjedočio je zračnim udarima, uletjevši u izraelsku klopku. Pregovori su išli u dobrome smjeru, što je potaknulo Izrael da sve pokvari i poništi očekivani dogovor svojim napadom na Iran. Uoči napada Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) donijela je odluku kojom je de facto dala opravdanje Izraelu za rečenu agresiju, optuživši Iran da praktički posjeduje atomsko oružje.

Izraelski projektili već danima zasipaju glavni grad Islamske Republike Iran / Snimio Ahmad Hatefi / PIXSELL

Osnovna razlika među iranskim i američkim stajalištima bila je tema: obogaćivati radioaktivni uran – da ili ne? Kada sam na sastanku u IPIS-u (Institute for political and international studies), na posebnom i ograničenom ručku pod čelništvom ministra vanjskih poslova Irana Abasa Aragčija 19. svibnja, prateći gosta TDF-a (Teheran Democracy Forum), bivšeg hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića upitao kako vidi razliku između starog Nuklearnog sporazuma (JCPOA) iz 2015. odobrenog od Obame i onda poništenog od Trumpa 2018. te novoga koji se pokušava dogovoriti, nakon kratkog oklijevanja rekao mi je da Sporazum mora biti win-win pozicija, i da Iran mora zadržati stečeno znanje o obogaćivanju urana na izvjesnoj nižoj razini, npr. 20 %, uz garanciju da neće nikada razviti atomsku bombu kao član Sporazuma o neproliferaciji nuklearnog naoružanja.

Naveo je i fetvu ili zabranu bačenu na nuklearno oružje od strane oca Islamske revolucije ajatolaha Ruholaha Homeinija koje se tretira kao haram (štetno) za svijet. Inače, nad ulazom u zgradu Ministarstva vanjskih poslova stoji njegova izjava: Neither East nor West (Nit Istok niti Zapad), signirajući time unikatnu poziciju Irana na karti svijeta.

Naravno da isti moto vrijedi za svaku zemlju, ali u Iranu je ona s obzirom na dugu i slavnu prošlost uhvatila osobita korijena. Miješanje osjećaja veličine i osjećaja manje vrijednosti reflektira se u poslovici From the camel to the cat, aludirajući na negdašnju prostornu veličinu Perzijskog Carstva koje se prostiralo od Bugarske do Indije za Kira Velikoga, u formi dvogrbe deve, i današnjeg orisa stisnute mačke, između Kaspijskog jezera i Perzijskog zaljeva.

Posljedice iranskog napada na Izrael / Snimio Ilia Yefimovich DPA // PIXSELL

Izjave u Dvorani zrcala

Izrael je u nekoliko dana agresije na Iran, uz 14 nuklearnih znanstvenika, pobio i desetke vrhunskih vojnih zapovjednika, pri tome kreirajući i niz kolateralnih civilnih žrtava u višekatnicama rezidencijalnih četvrti Teherana u kojima su stanovali navedeni pokojnici. Sveukupni broj poginulih vrtoglavo raste u stotinama, a ozlijeđenih u tisućama. U nedjelju ujutro, na dan kada je ministar trebao biti u Muscatu (Oman) na pregovorima s Amerikancima, ali je zbog agresije odustao, veleposlanici akreditirani u Iranu pozvani su na sastanak s Abasom Aragčijem, koji je u Dvorani zrcala, blijed i očito neispavan, održao britki govor u kojemu je osudio izraelsku agresiju, baziranu na lažnim premisama o iranskom posjedovanju nuklearnog oružja (slično kao i Sadam Husein svojevremeno za posjedovanje navodnog oružja za masovno uništenje koje je bilo izlika za napad na Irak). Također je optužio SAD za pristanak na izraelsku agresiju i njezino odobrenje, navevši dokumente i Trumpove izjave koji potvrđuju suučesništvo. Uzvratni i zakašnjeli iranski udar na Izrael nazvao je pravom na samoobranu. Osudio je inicijalne izraelske napade na rezidencijalne četvrti u Teheranu i na nuklearna postrojenja, što je protivno međunarodnome pravu, te brojna ciljana ubojstva, kao i genocid u Gazi. Cionistička je država, kazao je, prešla sve crvene linije, a pokriće joj je bila izjava IAEA o iranskom posjedovanju atomskog oružja. Iran se već 2015. odlučio za korištenje nuklearne energije samo u mirotvorne svrhe, a naveo je i napad na naftna polja Pars South u blizini Hormuza kao nastojanje Izraela da u rat uvuče i susjedne zaljevske, arapske zemlje, prelijevajući sukob na cijelu bliskoistočnu regiju. Tu je i Hormuški tjesnac kroz koji prolazi četvrtina svjetske količine plina i nafte pa bi njegovo potencijalno zatvaranje i ugroza izazvali svjetsku energetsku krizu, te uvlačenje u rat susjednih zemalja.

Iran je, kazao je ministar, počeo jače obogaćivati uran nakon izraelske špijunske diverzije u Natanzu o kojoj zapadne zemlje nikada ne raspravljaju, ne dajući joj na važnosti. Agresija nije zamjena za diplomaciju i dijalog, zaključio je ministar svoje obraćanje. Na moje prvo pitanje, kao dekana diplomatskog zbora, kakve su šanse za obnovu diplomatskog procesa sa SAD-om, odgovorio je da su moguće samo pod uvjetima zaustavljanja izraelske agresije. A iranski noćašnji balistički napad na Izrael bio je odgovor, naveo je, na izraelsko usmjeravanje napada na gospodarske i energetske mete u Iranu, nakon ranijeg uništenja vojnih meta i nuklearnih postrojenja. Na pitanje predsjedavajućeg poljskog veleposlanika glede sigurnosti diplomatskih predstavništava i njihova osoblja, naveo je da je protokol ministarstva diplomatima na raspolaganju i usluzi.

Napadi nadomak hrvatskog veleposlanstva

Glede stanja u zemlji, iranska je logistika već za nekoliko dana agresije silno oštećena. U blizini hrvatskog veleposlanstva bilo je nekoliko udara i eksplozija; jedna devastirajuća na turistički popularnom – Tadž­riškom trgu, gdje često objedujemo, načinila je golemu štetu i uništila rezervoar pitke vode, tako da u ambasadi više nemamo tekuće vode. Struje nestaje svakodnevno satima, internet učestalo ne radi, kao niti komunikacije s inozemstvom, pa se snalazimo kako znamo. Zbog požara, nakon bombardiranja, u naftnom postrojenju u južnom Teheranu preporuča se zbog zagađenja zraka nositi maske i zatvoriti prozore. Nedostaje plina zbog uništenja distribucijske mreže, ulice su poluprazne, škole zatvorene, mnogi dućani ne rade. Brojni žitelji napuštaju glavni grad. Slična su razaranja pogodila i blizinu rezidencije, svega 100 m udaljena od nje. Zanimljivo je da se u Iranu ne oglašavaju sirene za vrijeme zračnih napada, a ne postoje niti klasična skloništa, već se građanima preporuča sklanjanje u prostore podzemnih željeznica.

Hrvatskih građana u Iranu trenutno boravi, živi i radi oko 15; neki su – koji bi im se mogli pridodati – izvan zemlje, poput uspješnog trenera Dragana Skočića koji s hrvatskim timom trenera i igrača vodi ove godine najuspješniji iranski nogometni klub Traktor iz Tabriza. Veleposlanstvo je u stalnom kontaktu s Hrvatima, a njih petero izrazilo je želju da napuste zemlju. No zračni prostor je zatvoren, tako da preostaju kopneni putevi, preko turske, armenske, azerbajdžanske i turkmenske granice. Još nema odluke na razini Europske unije o evakuaciji diplomatskog osoblja, osim povlačenja djece i žena, te smanjivanja broja lokalnih zaposlenika; sastanci država članica Unije učestalo se održavaju i radi se na planovima potencijalnih načina napuštanja Irana.

Eskalacija sukoba je očita, tuk na utuk prevladava, što ne sluti na skori završetak rata koji će trajati i dulje od dva tjedna kako je to izraelski premijer Netanyahu predvidio. Dotični pak zaziva promjenu režima, poziva Irance na ustanak, očito ne znajući psihologiju običnog iranskoga čovjeka koji u slučaju agresije na zemlju zbija redove i postaje lojalnijim nego inače. Govori se da je i Vrhovni vođa trebao biti metom inicijalnog napada, no navodno je tu akciju spriječio američki predsjednik. Promjena iranskog režima dio je agende izraelske agresije. U ovim opasnim vremenima posvemašnjega kaosa i sukobljavanja nedostaje nam mudrih lidera koji bi znali upravljati nestabilnim svijetom i voditi ga sigurnim plovom prema mirnijim vodama.

Teheran, 16. lipnja 2025.

U iranskom napadu ozlijeđen hrvatski konzul u Izraelu

Tijekom iranskog protunapada na Tel Aviv, ciljanog na izraelsko Ministarstvo obrane, uništen je stan hrvatskog konzula koji je sa suprugom živio u neposrednoj blizini tog ministarstva. Hrvatski konzul i njegova žena zadobili su ogrebotine, a stan je u potpunosti uništen, kako je to medijima javila hrvatska veleposlanica u Izraelu Vesela Mrđen Korać. Ogrebotine na nozi i glavi su lakše povrede, ali je diplomatski bračni par preko noći ostao na odjelu hitne pomoći, naravno potreseni ovim događajem. U istoj zgradi živi još jedna hrvatska diplomatkinja koja nije stradala u napadu.

Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima iz 1961. godine diplomati u slučaju napada na zemlju gdje rade imaju osobnu nepovredivost, a domaćin ih je dužan štititi. Imaju pravo na siguran odlazak iz zemlje, zaštitu diplomatskih prostorija, pošte i komunikacija, a to se pravo proteže i na njihovo pomoćno i tehničko osoblje, bez obzira na državljanstvo. (Redakcija)