Salem kao kruna sezone osječkog HNK

Remek-djelo Arthura Millera Vještice iz Salema nezaobilazna je drama suvremenog repertoara i 70 godina nakon nastanka. Premda ukorijenjena u povijesni kontekst kolonijalnog Salema iz 1692, ova drama danas snažno rezonira u vremenu sve dubljih podjela, lažnih istina i potrage za „krivcima”. Miller je Vještice iz Salema napisao 1953. kao alegorijski odgovor na McCarthyjeve progone u Sjedinjenim Američkim Državama, kada su politički neistomišljenici, posebice umjetnici i intelektualci, bili javno ispitivani i optuživani za „neameričke aktivnosti“. Upravo u toj univerzalnosti represivnih obrazaca leži svevremenost ovog komada te osječka inscenacija dolazi kao snažna opomena u svijetu koji sve češće funkcionira na principima sumnje, moralne panike i javnog linča.

Mateja Tustanovski u ulozi Abigail Williams briljira u svakom pogledu / Snimio Kristijan Cimer

Predstava je rezultat iznimno promišljene i evidentno nadasve harmonične suradnje cijelog autorskog tima. Redateljska ruka precizno je usmjerila dramsku strukturu prema unutarnjoj napetosti i psihološkoj slojevitosti likova, dok dramaturška obrada dodatno naglašava suvremene paralele bez didaktičnosti, ostavljajući tako prostor za kreativnu slobodu glumaca. Scenografija Davora Molnara (asistentica Kaya Obrol-Pedišić) praktična je, puritanski definirana i impozantna u praznoj veličini koja dominira prostorom svojom simboličnom ogoljenošću te pojačava osjećaj prijetnje, zloslutnosti i nelagode. Kostimi Petre Pavičić (asistent Bruno Osmanagić) autentično ocrtavaju duh epohe, nenametljivo, ali precizno i uvjerljivo. Trojstvo scenskog pokreta Maje Huber, glazbe Nevene Glušica i oblikovanja svjetla Tomislava Kobije jednako su impozantni i inkorporirani u dramaturšku logiku predstave kao rijetko do sada.

Pokret tako postaje živo tkivo scenskog izraza, svjetlo je punopravni nositelj atmosfere koji amplificira napetost, a glazba nije puka ilustrativna podloga već snažni, višeslojni zvučni krajolik koji spaja naizgled nespojivo: fragmente suvremene i duhovne glazbe, šapata, disanja i ritualnih ritmova. Sveukupnosti dojma doprinosi i jednostavna, ali funkcionalna rekvizita Marte Mršić koja se uklapa u vizualni identitet predstave te odgovara i vremenu radnje i tematskoj okosnici djela.

No pravo je središte ove predstave glumački ansambl. Ova je izvedba jedan od onih trenutaka kada se „cijeli svemir poravna“ te svjedočimo kompaktnoj, međusobno usklađenoj i energetski homogenoj izvedbi ansambla. Mateja Tustanovski u ulozi Abigail Williams briljira u svakom pogledu. Njezina Abigail nije samo zla manipulatorica, nego složeno biće potisnutih emocija, ambicija i straha. S nevjerojatnom kontrolom izraza i preciznim gradiranjem emocija, Mateja Tustanovski uspijeva kod publike izazivati istodobnu fascinaciju i tjeskobu. Njezin scenski partner/ljubavnik/suparnik Aljoša Čepl kao John Proctor donosi portret čovjeka rastrganog između savjesti i opstanka te je njegova igra suzdržana, ali intenzivna, a svaki njegov pogled, svaka tišina nose težinu što je izvrsno nagovijestio držanjem i stavom prilikom prvog izlaska na scenu.  Posebno je dojmljiv i ansambl mlađih glumica (djevojke „vještice“ Tea Mandarić, Gabrijela Redžić, Ana Lanšćak i Antonija Mrkonjić) koje u trenucima ritualno obojenih trenutaka djeluju uvjerljivo, energično i zastrašujuće, pri tome precizno balansirajući na tankoj liniji između dječje razigranosti i demonske okrutnosti. Cijeli ansambl (Duško Modrinić kao uznemireni i fanatični pastor Parris, Miroslav Čabraja u autoritativnoj ulozi suca Danfortha, Selma Sauerborn kao Elizabeth Proctor, Armin Ćatić i Petra Bernarda Blašković kao supružnici Putnam, Antonio Jakupčević kao strogi pastor Hale, Mario Rade u ulozi Coreya, Matija Kačan kao Ezekiel Cheever, Anita Schmidt kao Rebecca Nurse, Ljiljana Krička Mitrović kao Tituba te Mirko Ilibašić kao Herrick) demonstrirao je visoku razinu glumačke discipline i suptilnosti, doprinoseći preciznoj gradnji napete i zlokobne atmosfere koja prožima cijelu predstavu. Pri tome je svatko pojedinačno doprinio kolektivnom dojmu, ali i ostavio svoj autorski trag.

Jedina dva elementa koji pomalo odstupaju od ukupne kemije ansambla i dramaturške logike jesu odnos između supružnika Johna (Čepl) i Elizabeth (Sauerborn), koji nije do kraja zaiskrio, te komika u liku Ezekiela Cheevera (Kačan) koja se često odmicala od potencijalne izvorne groteske birokratske poslušnosti i moralne ukočenosti u nekakvo površno komično rasterećenje trenutka.

Vještice iz Salema u izvedbi osječkog HNK predstavljaju ne samo vrhunac aktualne repertoarske sezone, nego i nagovještaj formiranja nove estetske zrelosti ove kazališne kuće. Sezona 2024/2025. ostat će tako zapamćena kao razdoblje hrabrih, relevantnih i umjetnički visoko profiliranih produkcija, a samo je za nadati se da će se tako i nastaviti.