Novi koncert za saksofon i puno razloga za razgovor

Nikola Fabijanić, cijenjeni saksofonist, zapaženi umjetnik srednje generacije, otkako je početkom akademske godine naslijedio Gorana Merčepa kao docent saksofona na odsjeku za duhačke instrumente Muzičke akademije u Zagrebu, njegove su aktivnosti dodatno procvale. Na završnom koncertu u sezoni Cantus Ansambla praizveo je novi koncert za saksofon i komorni ansambl Ivana Josipa Skendera, dok uskoro završava i koncertnu sezonu Varaždinskoga komornog orkestra kao solist u Koncertu Aleksandra Glazunova. Uz to je član saksofonističkog Papandopulo kvarteta s kojim izvodi djela hrvatske glazbe u zemlji i svijetu, a u gradu u kojem je odrastao, Jastrebarskom, kao ravnatelj Centra za kulturu, pokrenuo je Jaska Art Festival, Revijski orkestar Jaska i Komorni orkestar Jastrebarsko. Dovoljno razloga za razgovor.

Snimio Duško Jaramaz / PIXSELL

Za početak, čestitke od srca na praizvedbi novog Koncerta za saksofon i komorni ansambl Ivana Josipa Skendera koji je i sam sudjelovao u izvedbi kao dirigent. Kako je došlo do nastanka tog djela?

Hvala na čestitkama. Nakon dugog niza godina suradnje s Ivanom Josipom Skenderom, gdje sam imao priliku svirati njegove kompozicije i surađivati u raznim glazbenim formacijama, imao sam želju da Skender napiše koncert za saksofon, a sada se otvorila prilika da je realiziramo i mogu reći da je djelo ostvarilo sva moja očekivanja.

Dobili ste skladbu koju možete predstavljati na svojim turnejama po svijetu, koje je dovoljno atraktivno, ukorijenjeno u tradiciju, a opet moderno. Kakav je plan dalje s tom vrijednom novom partiturom?

Izuzetno mi je ugodno izvoditi taj koncert, jer je njegova atmosfera vrlo bliska glazbi koju preferiram, koja je naslonjena na tonalitet i glazbu minulih razdoblja. Izazov mi je bio kako tonski i muzički oblikovati to djelo, koje nije toliko tehnički zahtjevno, ali je prepuno lijepih boja, zanimljivih ideja i interakcija s ostalim instrumentima u orkestru. Vjerujem kako je Skenderova glazba u našoj zajedničkoj izvedbi iznjedrila komad koji će biti na standardnom saksofonističkom repertoaru.

Po čemu se hrvatska škola saksofona izdvaja iz svjetskih trendova?

Hrvatska škola saksofona je već dugi niz godina na visokom nivou i mislim da ni po čemu značajno ne zaostajemo za vodećim svjetskim centrima. Mnogo je zaslužnih pojedinaca koji su doprinijeli tome, ali želio bih istaknuti Zagrebački kvartet saksofona koji je pokrenuo cijelu priču klasičnog saksofona u Hrvatskoj, da bismo je mi u Papandopulo kvartetu s novom energijom nadogradili.

Iza vas je pet samostalnih i četiri albuma s Papandopulo kvartetom. Koliko je diskografija bitna u vašoj djelatnosti?

Diskografija je važna za djelatnost kojom se bavimo. Glazba je umjetnost trenutka i iza nas ne ostaje ništa ako to ne uspijemo snimiti. Iz tog razloga je diskografija iznimno važna, kako bi se pokušao zabilježiti trenutak, koji često nije lako prenijeti na neki medij. Prvenstveno mislim da snimanje hrvatske glazbe ima važnu ulogu u očuvanju baštine i kulturnog identiteta.

Godine 2018. aktivirali ste glazbeni život Jastrebarskog koncertima Jaska Art Festivala po crkvama tijekom listopada i studenoga. Kakva je reakcija vaših sugrađana i njihovih gostiju na vaš bogat program? Koliko je klasična glazba, a onda i glazba općenito, sastavni dio života toga kraja?

Da, 2018. pokrenuli smo Jaska Art Festival na kojem su gostovali mnogi istaknuti hrvatski i inozemni izvođači. Imao sam iznimnu sreću i privilegij da su Grad Jastrebarsko, a potom Zagrebačka županija te Ministarstvo kulture i medija prepoznali važnost tog festivala, koji je iz godine u godinu sve bogatiji i sadržajniji. Trebalo nam je nekoliko sezona da naviknemo publiku na dolazak na koncerte, ali kvalitetnim programom i izvođačima uspjeli smo pridobiti velik broj ljubitelja klasične glazbe te moram reći kako su nam koncerti posjećeni u velikom broju.

Koncert Komornog orkestra Jastrebarsko

Od prošle godine festivalu pridružujete i Komorni orkestar Jastrebarsko s kojim ste dosad izvodili Mozartov Rekvijem te program uz violinista Stefana Milenkovića, a ove godine uz četvoro mladih hrvatskih violinista i Vivaldijeva Četiri godišnja doba (Teodora Sucala-Matei, Katarina Kutnar, Val Bakrač i Lea Tvrtković). Kako birate programe i kolege-glazbenike?

Od 2021. do 2024. bio sam ravnatelj Centra za kulturu Jastrebarsko te sam bio u mogućnosti pokrenuti određene projekte. Uz spomenuti Jaska Art Festival, osnovao sam Revijski orkestar Jaska, a od 2024. i Komorni orkestar Jastrebarsko. Revijski orkestar sastavljen je isključivo od jaskanskih glazbenika te izvodi popularniju glazbu aranžiranu baš za takav sastav. Komorni orkestar nastao je iz težnje da se u Jastrebarskom ponude biseri klasične literature te da se na taj način dodatno obogati kulturna ponuda grada. Članovi orkestra su jaskanski glazbenici, potpomognuti kolegama iz Zagreba i okolice s kojima surađujem dugi niz godina.

Kako uspijevate organizirati život između predavanja na zagrebačkoj Akademiji, trostruke uloge u Jastrebarskom, Papandopulo kvarteta i redovitih solističkih nastupa? U čemu je tajna?

Moram priznati da mi je sada situacija čak i malo mirnija nego proteklih godina, kada sam još radio i na akademijama u Novom Sadu i Banjoj Luci te u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu. Ne postoji tajna, niti pravi recept... Sve aktivnosti koje provodim radim iz srca i s velikim entuzijazmom, a sretan sam kad vidim da su projekti zaživjeli u široj zajednici.

Prošle ste godine s Papandopulo kvartetom primili nagradu Orlando za najbolji koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama. Kakvo vas ljeto ove godine očekuje?

Papandopulo kvartet je moja velika ljubav i strast. Sretan sam što oko sebe imam sjajne glazbenike i kolege. Svako naše okupljanje je stvarna radost muziciranja, a to se posljedično osjeti i na našim koncertima. Ovog ljeta imamo ponovno mnoge značajne nastupe na prestižnim festivalima u Hrvatskoj, Nizozemskoj i Španjolskoj.