KAZALIŠTE IZDVAJA

Kao izbornik nedavno održanog Festivala glumca, odabrao sam predstave koje su ušle u službeni program, ali mogu istaknuti i neke koje su na mene ostavile poseban dojam.

Dalmatinska kuhinja
– Kazalište PlayDrama

Prizor iz predstave Dalmatinska kuhinja / Izvor PlayDrama

Odmah mi je privukla pozornost svojom tišinom, dubinom i glumačkom preciznošću. Redatelj i dramaturg Hrvoje Korbar kuhinjski stol postavlja kao intimnu pozornicu obiteljskog života, gdje se u svakodnevnim ritualima talože sjećanja, ljubav i šutnje koje bole. Glumci Nadežda Perišić Radović i Zdravko Vukelić maestralno vode ovu dvosmjernu igru prisnosti i distance, što im je i zasluženo donijelo nagrade za najbolja glumačka ostvarenja na Festivalu. Predstava ne podilazi, ne docira, nego hrani – baš kao dobar obrok, spremljen s pažnjom. „Hrana je sjećanje, identitet, umjetnost“, kaže redatelj, a Dalmatinska kuhinja je sve to i u kazališnom obliku. Sve to snažna je preporuka za gledanje ove tople, tihe i duboko ljudske predstave. Jednostavne u formi, a duboke u sadržaju.

Misto di raste lavandulilili
– Kazalište lutaka Zadar

Prizor iz predstave Misto di raste Lavandulilili / Izvor Kazalište lutaka Zadar

Ovo nije samo predstava – to je miris lavande u zraku, pjesma galeba Anđela i jedno sasvim posebno mjesto gdje stvarnost i mašta zajedno sjede na klupi i smiju se. Tamo kokoši lete, a lavanda zna zapjevati kad nitko ne gleda. U toj priči, ispričanoj lutkama, glumcima i s puno srca, djeca otkrivaju što znači otići, što znači ostati, i kako je dom zapravo tamo gdje su oni koje volimo. I odrasli se tu pronađu – tiho, nježno, kao kad te netko zagrli pogledom. Predstavu su stvorili Vanja Jovanović i Patrik Gregurec, a na pozornici nas očaravaju Irena Bausović Tomljanović, Ana Cmrečnjak, Juraj Šebalj i Lino Brozić, čija je uloga zasluženo nagrađena na ovogodišnjem Festivalu glumca – jer njegova izvedba ima onu rijetku, pravu toplinu koja se pamti. Misto di raste lavandulilili priča je koju će djeca ponijeti kući i čuvati kao školjku u džepu. I dugo, dugo pamtiti kako se jednom – na jednom otoku – moglo ćumpulumpati natrag.

Ispod crte

Na ovogodišnji Festival glumca prijavilo se šezdesetak predstava iz svih dijelova Hrvatske. Trebalo ih je izabrati osamnaest. Stojim iza svog izbora, no moram ovom prilikom reći da igraju još mnoge predstave koje zavređuju pozornost. Spomenut ću samo dvije-tri, iako ih ima mnogo više. Tu spada svakako Plinsko svjetlo u produkciji Aplauz teatra, te predstava Trening nastala u produkciji Boom!teatra. Svakako vrijedi se potruditi i saznati gdje igraju. Iz potpuno subjektivnih razloga, u selekciju nije ušla ni predstava Ubu ovo ono, ali je smijem preporučiti za gledanje.