GLAZBU IZDVAJA

19. MEĐUNARODNI ORGULJAŠKI FESTIVAL ARS ORGANI SISCIAE

Održan u Sisku i okolici od 4. do 11. svibnja, festival je organiziran u skladu s uvjetima na terenu, odnosno ograničenim mogućnostima upotrebe orgulja. U Sisku se tek očekuje dovršenje rekonstrukcije Doma kulture Kristalna kocka vedrine i otvorenje koncertne dvorane u nekadašnjoj zgradi Glazbene škole, dok orguljaški programi još zaobilaze i Sisak i Petrinju, jer su u potresu stradale vrijedne orgulje u sisačkoj katedrali, u crkvi sv. Magdalene (Sela) i crkvi sv. Lovre (Petrinja) te brojnim crkvama i kapelicama diljem županije.

Od sedam programa u njih pet su bile uključene orgulje: u dionici Mozartove Krunidbene mise, KV 317 (Glina, ŽC sv. Ivana Nepomuka), te kao pratnja solistima na bisernici (Vukovina, ŽC Pohoda Blažene Djevice Marije), panovoj fruli (Voloder, ŽC sv. Antuna Padovanskog), klarinetu (Martinska Ves, ŽC sv. Martina biskupa) i muškom vokalnom kvartetu Adore (Sisak, Bazilika sv. Kvirina), dok u programima Hrvatskog baroknog ansambla (Petrinja, ŽC sv. Lovre) i gitarista Edina Karamazova (Hrvatska Kostajnica, ŽC sv. Antuna Padovanskog) orgulje nisu bile korištene.

Milan Hibšer za orguljama u župnoj crkvi
sv. Martina biskupa u Martinskoj Vesi / Izvor Ars Organi Sisciae Facebook

Koncerti su naglašeni kao poziv za podršku osnivanju glazbene škole u Glini (znakovito je sudjelovanje učenika Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Zagreba) i obnovu povijesnih orgulja u Hrvatskoj Kostajnici. Na orguljama su svirali Dubravko Ćepulić Polgar, Stanislav Šurin, Milan Hibšer i Alen Kopunović Legetin.

Razumljivo je da će još neko vrijeme izostajati orguljaški recitali, no umjetnička ravnateljica Valentina Badanjak Pintarić domišljato i spretno slaže programe kako bi festival opstao kao orguljaški i sačuvao međunarodni karakter sudjelovanjem ponekog stranog umjetnika. Tako je u Voloderu nastupio zanimljiv češko-slovački dvojac, Liselotte Rokyta na panovoj fruli i orguljaš Stanislav Šuran. A podjednako su bili zanimljivi tamburaš Franjo Pećarić na bisernici uz orguljaša Dubravka Ćepulića Polgara, te klarinetist Bruno Philipp s orguljašem Milanom Hibšerom.

Na prvi se pogled može činiti da je nekoliko posljednjih festivala bilo jednostavnije ostvariti zbog neočekivanih ograničenja, no tomu nije tako, baš suprotno, jer programi moraju opravdati svoje tematsko određenje i troškove koje odobravaju nadležna upravna tijela ili donatori. Festival ima svoju odanu publiku od početka, a to su stanovnici i župljani često sasvim malih naselja, poput npr. Hrvatskog Čuntića koji je prije nekoliko godina bio otkriće Siščanima i Zagrepčanima kao ljupko mjesto nedaleko od Petrinje s razdraganim stanovnicima koji su prvi put imali priliku slušati neki festivalski program. Tako je festival poput karavane dovozio ljude i glazbu, vraćao u život mjesta udaljena ponekad samo petnaestak kilometara od grada. Poruka je snažna i neupitna.