Filmska priča Kreše Mikulića

Krešo Mikulić – inženjer, izumitelj, vinar, filantrop, sportaš, patriot – čovjek je koji životnom pričom svjedoči kako nemoguće ne postoji. Dvorana Jure Petričevića u Matici hrvatskoj 28. svibnja bila je premalena za sve koji uveličali zagrebačko predstavljanje knjige Krešo Mikulić – život jednog izumitelja Milke Tica te urednika Slobodana Bobe Božića, objavljene u sunakladništvu ogranaka MH u Grudama i Imotskom. Knjiga predstavlja inspirativan životni put toga Hercegovca koji je zbog državne represije otišao u dalek svijet i u SAD-u postao priznati izumitelj i konstruktor uređaja za motore vojnih mlaznih zrakoplova i brzih automobila.

Potpuno ispunjena dvorana Jure Petričevića svjedoči o veličini Kreše Mikulića / Snimila Jelena Gazivoda

Knjiga govori o teškom poratnom putu velikog izumitelja / Snimila Jelena Gazivoda

Knjigu su predstavili Damir Zorić, potpredsjednik MH, fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, autorica Milka Tica te sam Krešo Mikulić, a moderirao je Dorijan Klarić. „Knjiga je dijelom i svjedočanstvo teške sudbine Hrvata nakon Drugog svjetskog rata, koja je velikim dijelom zahvatila Mikulića i njegovu obitelj“, rekao je fra Grbeš.

 „Ovo je knjiga o Krešinoj sudbini kao i sudbini njegovoga naroda iz kojega je niknuo i ponikao za koju je kao dugogodišnji emigrant postao tvrdo i trajno vezan“, rekao je Damir Zorić dodavši da je vrijeme poraća trajno obilježilo njegov život, živote njegove i gotovo svih hercegovačkih obitelji. Jedan mu je brat ubijen 1947. kao državni neprijatelj, drugi je stradao na Bleiburgu, otac je nakon 1945. robijao, u djetinjstvu jedna mu je sestra izgorjela u požaru, a druga se utopila. Krešo je cijelo djetinjstvo i mladost nastojao biti nevidljiv i izmicati potencijalnim provjerama. Ističući da je ovo knjiga o zavičaju, ocijenio je da upravo stoga ima sve ono što neka druga biografska djela nemaju, a to je iskrenost i ljubav.

Autorica Milka Tica zahvalila je „čovjeku snažna uma i meka srca“, na  susretljivosti kojom joj je otvorio vrata u svoj život, ispunjen i dobrim i lošim danima, jer, citirala je Mikulića, „život je kao loza, mora patiti da bi živjela, a od izobilja umire“.

Naposljetku, obratio se i sam glavni protagonist, poručivši mladima da, ako žele utemeljiti vlastiti posao, krenu od hobija. Dodavši kako mu je mladost obilježio izniman strah za život, priznao je da je upravo ta emocija na zaslužna za neprestano kretanje prema na­prijed.

Krešo Mikulić rođen je na planini Vučipolje, u općini Posušje, 13. rujna 1934, kao osmo dijete u obitelji. Osnovnu školu završio je u Širokom Brijegu, a srednju elektrotehničku pohađao je u Sarajevu. U Zagrebu je završio elektrotehničku školu, a studij elektrotehnike upisao je 1956. na Elektrotehničkom fakultetu. Prve dvije godine zbog siromaštva spavao je na kolodvoru, a nakon što su profesori prepoznali njegov talent, osiguravaju mu stipendiju i studentski dom. Radio je u tvornici „Rade Končar“ kao projektant i konstruktor malih elektromotora. Emigriravši zbog straha u Kanadu 1967. radio je kao električar, a zatim se preselio u Cincinnati, gdje se zaposlio u kompaniji Velco Industry, koja se bavila proizvodnjom elektromotora za svemirsku upotrebu, brzo postavši glavnim projektantom elektromotora za zrakoplove, rakete i podmornice. Zaslužan je za mnoge inovacije i projekte u zrakoplovnoj i automobilskoj industriji. Izum mu se nalazi u Nacionalnom muzeju zrakoplovstva u Daytonu te mu se ime nalazi u Kući slavnih. Vlasnik je i vinarije u Cincinnatiju, a dobio je i svoj dan.