Država u potrazi za vlastitim identitetom

Hrvatska je i ove godine proslavila Dan državnosti, ističući obilježja državnosti i podsjećajući na vrijednosti koje je odlikuju. Dan državnosti obilježen je svečanim koncertom, na kojemu je uz predsjednike Sabora i Vlade bio i niz drugih uglednika, među njima i brojni zastupnici iz prvog saziva Sabora. Hrvatske oružane snage demonstrirale su svoja umijeća i pokazale oružje, uključujući i ponos obrane hrvatske države, zrakoplove Rafale koji su toga dana svojim preletom pozdravili sve hrvatske gradove. Sve je bilo svečano u cijeloj Hrvatskoj, ali i diljem svijeta gdje su Hrvati slavili svoju državu, sjećajući se pritom i onih koji su za nju dali svoje živote.

Prvi višestranački i demokratski Sabor sastao se 30. svibnja 1990. godine / Izvor Hrvatski sabor

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ponosno je podsjetio na tri i pol desetljeća moderne hrvatske povijesti, od borbe za goli opstanak do uvažene članice međunarodne zajednice.

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša na svečanoj misi podsjetio je na početke hrvatske državnosti prije 1100 godina, ukazavši istodobno i na društvene, civilizacijske i moralne kušnje s kojima je danas suočeno hrvatsko društvo.

U oči međutim bode činjenica da je predsjednik države Zoran Milanović ignorirao slavlje. Prošle je godine rekao da je to „nazovipraznik“ i „stranačka fešta“ HDZ-a i time pokazao da na hrvatsku državnost gleda drugačije nego druge institucije i većina društva. To ne bi bilo tako dramatično da Milanović nije predsjednik države, odnosno njezina ustavna personifikacija.

Dan državnosti obilježava se u spomen na 30. svibnja 1990. kada se sastao prvi višestranački, demokratski izabrani Sabor. No njegovo obilježavanje očito podliježe različitim tumačenjima koja su odraz temeljnih razlika u poimanju same državnosti.

Nakon što se Dan državnosti prvih desetak godina slavio 30. svibnja, smjenom na vrhu države tadašnja koalicija na čelu sa SDP-om proglasila je 2001. Danom državnosti 25. lipnja, dan kad je Sabor pokrenuo postupak razdruživanja od Jugoslavije, a 30. svibnja proglašen je danom Hrvatskog sabora.

Bilo je to vrijeme kad je jačao trend da se sve što je imalo veze s Franjom Tuđmanom proglasi lošim, pa se ispravljanje „grešaka“ osnivača moderne hrvatske države tumačilo kao povijesna nužnost. Među te tobožnje greške ubrajala se i odluka o Danu državnosti. HDZ-ova većina vratila je 2019. sve na staro i od tada se Dan državnosti ponovno obilježava 30. svibnja.

Odluka o datumu doista ukazuje na shvaćanje same državnosti. Dana 30. svibnja 1990., na početku zasjedanja prvog višestranačkog Sabora, zastupnica SDP-a Gordana Grbić zatražila je da se uz hrvatsku intonira „još jedna himna, koju mnogi od nas još uvijek smatraju svojom, a to je himna Jugoslavije“.

Dakle, dok je tadašnja HDZ-ova većina, a uz nju vjerojatno i većina Hrvata, sam saziv slobodno izabranog višestranačkog sabora smatrala obnovom hrvatske državnosti, SDP je i dalje, ako je vjerovati zastupnici Grbić, svojom državom smatrao Jugoslaviju.

Te su razlike ostale predmetom stranačkih nadmetanja, ali u njima se očituje činjenica da različiti dijelovi hrvatskog društva potpuno različito gledaju na hrvatsku državnost. Ukratko, Hrvati se ni nakon tri i pol desetljeća ne mogu složiti što je temelj njihove države, a slijedom toga i što je njezin smisao.

Država je organizirana cjelina koja se odlikuje zajedničkim vrijednostima i normama, formalno utvrđenima u obliku ustavnog poretka. Država je složen institucionalni sustav, koji omogućuje očitovanje volje građana, zastupanje i zaštitu njihovih interesa i očuvanje stabilnosti poretka. Državne institucije ujedno imaju i simboličnu ulogu, zajedno s državnim obilježjima poput grba i zastave, kao i s državnim blagdanima, predstavljaju mehanizme zajedničke identifikacije i vrijednosne orijentacije. Oblik državnih simbola, odabir važnih državnih datuma i postupci predstavnika državnih institucija ukazuju na karakter i smisao države.

Nesuglasice oko Dana državnosti pokazuju da hrvatska država nije sasvim načisto glede svoga smisla. Možda će ova tvrdnja nekima izgledati pretjerano, ali njih valja podsjetiti da je među onima koji osporavaju Dan državnosti sam predsjednik države, koji je jedan od najvažnijih simbola nje same.

Jedan od temeljnih razloga postojanja države uopće jest dostojanstvo njezinih građana. U zapadnim demokracijama dostojanstvo se u političkom smislu očituje u reprezentativnosti političkog sustava, zaštiti ljudskih prava i poštovanju zajedničkih vrijednosti.

U želji da pomogne političkim čimbenicima u stvaranju jasnijih okvira za poštovanje dostojanstva države i njezinih pripadnika, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 5. lipnja organizira znanstveni skup na kojemu bi se trebala donijeti i Deklaracija o hrvatskom grbu. Namjera je omogućiti tumačenje koje bi sprečavalo podjele i slabljenje jednog od najsnažnijih simbola državnosti.

Osim toga, saborski zastupnik Andro Krstulović Opara, Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski institut za povijest i Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ predlažu i uspostavu spomendana hrvatske zastave. Prema tome prijedlogu, koji je u međuvremenu podržala i Vlada RH, Dan hrvatske zastave obilježavao bi se 5. lipnja, na datum kad je 1848. Josip Jelačić pod hrvatskom trobojnicom ustoličen kao prvi ban Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Taj je događaj, smatraju predlagači, važan za razumijevanje hrvatskih državnih simbola jer su do tada hrvatske zastave bile, sukladno običajima, zastave hrvatskih banova. Jelačićevim ustoličenjem, hrvatska zastava postala je simbol države.

Hrvatski je narod vrlo sklon kritičkom pristupu svim javnim pitanjima, koji se prelijeva u stranačke izričaje i u konačnici se očituje u političkim sukobima. Spomenute inicijative za isticanje simbolike hrvatskog grba i zastave imaju za cilj okupiti javnost oko zajedničkih simbola i dati poticaj na slogu. Možda se ovoga puta stvarno dogodi da one budu prihvaćene dobronamjerno, da ne budu iskorištene za političke obračune. U protivnome, država će uza sve izazove i dalje biti u potrazi sa svojim vlastitim identitetom. Nesuglasice oko Dana državnosti već su prevelik uteg državi, čiju snagu čini upravo okupljanje oko zajedničkih simbola.