Demografska zima Europe

Eurostat procjenjuje da će zbog starenja populacije i smanjenja stope nataliteta broj stanovnika u EU dosegnuti svoj vrhunac u 2026. i da će se 453 milijuna stanovnika od sljedeće godine postupno smanjivati u desetljećima koja dolaze. Broj djece rođene u Uniji prvi put od početka prikupljanja podataka 1960. pao je ispod 4 milijuna godišnje 2022.  godine. U Francuskoj i Španjolskoj natalitet je najniži od Drugog svjetskog rata do danas. U Grčkoj u posljednjih 90 godina, u Italiji od osnivanja moderne države 1861, a u Finskoj od samih početaka vođenja statistike 1776.

„U vrijeme velike ekonomske krize 2008. nordijske zemlje imale su veće stope fertiliteta od prosjeka EU, smatrane su pokaznim modelom. Ali otad su te stope naglo opale i ondje, najbrže u Finskoj. Do 2022. i Finska i Švedska završile su ispod prosjeka Unije kada je riječ o stopi fertiliteta. Danas u nordijskim državama raste postotak obitelji bez djece, možda i najbrže u Europi. Glavni izazov nije odluka hoće li roditelji imati drugo ili treće dijete, nego je problem odluka o prvom. Posebno je to izraženo u dijelu stanovništva nižeg socioekonomskog statusa, gdje je teret roditeljskog izdvajanja novca i vremena za odgoj djece najveći izazov. Nordijski roditelji koji su zaposleni doista dobivaju znatan dio beneficija od socijalne države, ali istovremeno plaćaju više poreze na dohodak od sugrađana koji nemaju djece i izdvajaju više od njih za socijalne doprinose“, pojašnjava Pieter Vanhuysse, politolog u Multidisciplinarnom centru za dinamiku stanovništva na Sveučilištu južne Danske, koji se bavi i političkom demografijom, javnim politikama, fenomenom države blagostanja i međugeneracijskom održivošću.

Nikol Isaac Quesada / unsplash

Zelena knjiga o starenju stanovništva

Europska komisija prvi put je priznala da postoji problem depopulacije u Uniji početkom 2020. Svjetlo dana ugledala je Zelena knjiga o starenju stanovništva, koja naglašava tranziciju prema zelenoj i digitalnoj Europi s istovremenim iskorištavanjem potencijala starije populacije. U prošloj europskoj vladi imenovana je i prva povjerenica za demografiju, Dubravka Šuica, kojoj je taj resor ostao i u novom kabinetu Ursule von der Leyen. U lipnju 2023. Europsko vijeće pozvalo je Komisiju na donošenje paketa mjera kako bi se odgovorilo na demografske izazove, posebno uzimajući u obzir njihov utjecaj na konkurentnost europske ekonomije. Reakcija je bila brza, mjere su donesene iste godine. Četiri su nosiva stupa tog paketa: roditeljstvo, mladi, starije osobe i zakonite migracije. Kod roditelja je cilj pomiriti privatni život i posao, te olakšati planiranje obitelji, osobito kod žena (samo u Danskoj od svih članica EU većina djece mlađe od tri godine pohađa gotovo cjelodnevni boravak). Kod mladih je cilj stvaranje preduvjeta za ostvarivanje njihova potencijala u visokokvalitetnom obrazovanju i olakšavanje kasnijeg prijelaza na tržište rada, kao i priuštivo stanovanje i pristojan životni standard. Kod starijih osoba u fokusu je potpora zdravom i aktivnom starenju, što bi im omogućilo da se brinu sami o sebi i čim duže pridonose društvu i gospodarstvu. Kod zakonitih migracija privlačenje i integracija talenata iz trećih zemalja, koji se smatraju sastavnim dijelom ljudskog kapitala EU i mogu pridonijeti ublažavanju pritiska na tržište rada te dodatno potaknuti inovacije i poduzetništvo.

„Taj paket instrumenata ima značajan potencijal kada je u pitanju postizanje održivog razvoja i socijalne kohezije u EU na duge staze, ali uvelike ovisi o pravilnoj primjeni i odgovarajućoj financijskoj podršci. Najbitnije je da države članice Unije usko surađuju i usklade svoje strategije. Ključni aspekt tih mjera jest učinkovito upravljanje legalnim migracijama i protokom talenata. U sve konkurentnijoj globalnoj ekonomiji privlačenje i zadržavanje talenata u znanosti, tehnologiji i istraživanju od presudnog je značenja pri podršci inovacijama i ekonomskom razvoju Unije. Istovremeno, bitno je izdvojiti dodatni novac za pristupačno stanovanje za mlade obitelji i pomoć za ugrožena domaćinstva, posebno u regijama pogođenima demografskim padom. Nadalje, ključno je razviti politike koje podržavaju mlade ljude i obitelji, nudeći im jasne perspektive i sprječavajući njihovo preseljenje u druge europske regije“, navodi rumunjski europarlamentarac iz redova pučana Daniel Buda, koji je i sam autor dokumenta Preokret demografskih trendova u regijama EU uz korištenje instrumenata kohezijske politike.

Andreas Edel – znanstvenik na Institutu
Max Planck za demografska istraživanja / Snimio Gerhard Zöth

Direktivom EU o ravnoteži između poslovnog i privatnog života uvedeno je pravo na plaćeni roditeljski dopust i očinski dopust, kao i pravo na dopust za pružatelje skrbi i pravo da svi zaposleni roditelji s djecom do osam godina starosti mogu zatražiti fleksibilne radne uvjete. Godine 2027. ta direktiva dolazi na reviziju, a koliko je bitna dokazuje i podatak kako 8 milijuna Europljanki nije na tržištu rada, iako imaju diplomu, budući da moraju brinuti ili o svom djetetu ili o starijem članu domaćinstva. Strategija EK o rodnoj ravnopravnosti za razdoblje 2020–2025. usredotočuje se stoga i na promicanje bolje ravnoteže između rada i privatnog života uz pomoć mjera usmjerenih na povećanje jednake zastupljenosti žena i muškaraca na tržištu rada i u ulozi skrbnika djece.

„U posljednjih dvadesetak godina napravljeno je puno kada je riječ o skrbi za najmlađe. U društvima koja stare i u kojima politička moć starijih stanovnika neprestano raste to je zasigurno jako pomoglo pri izgradnji temelja za naš budući ljudski kapital. Ali to je daleko od dovoljnoga. Naša istraživanja pokazuju da su europske države blagostanja unutar društava orijentiranih prema mladosti itekako naklonjene starijima. Kako bismo izbjegli to da postanemo kontinent gerontokracije, tj. diktature starijih ljudi u politici, Europa modele svojih politika mora učiniti međugeneracijski uravnoteženijima i puno više orijentiranima prema potencijalima mladih ljudi“, naglašava Pieter Vanhuysse.

Daniel Buda – rumunjski europarlamentarac iz redova pučana, autor dokumenta Preokret demografskih trendova u regijama EU / Snimio Mathieu Cugnot

Voćnjaci bez ploda

Netko je slikovito opisao demografsku zimu Starog kontinenta – europske zemlje izgledaju kao voćnjaci čije su voćke donosile plod četiri desetljeća, ali do trenutka  kada su stabla dosegnula zrelost nije posađena nijedna nova sadnica. Europa je nedvojbeno kontinent koji ubrzano stari. Zemlje Europske unije s najvećim udjelom stanovništva od 65 godina i naviše su Italija, Finska, Grčka, Portugal i Njemačka. Zbog starenja populacije rastu troškovi za gotovo tri četvrtine članica Unije.

„Čak i nova baby boom generacija, čije je pojavljivanje poprilično nerealan scenarij, ne bi imala utjecaja na tržište rada u sljedećih 15-20 godina. Stoga na njega moramo privući više ljudi, te ulagati u njihovu obuku i fleksibilnije ugovore o radu kako bismo i roditeljima i starijim osobama omogućili da ostanu radno aktivni. Kada su u pitanju fertilitet, očekivano trajanje života i migracije, ali i depopulacija i lokalni razvoj, moramo se detaljnije pozabaviti i s regionalnim razlikama, kao i razlikama između ruralnih i urbanih područja. Bitno je ne zaboraviti da 80 % teritorija EU čine ruralna područja, na kojima živi samo jedna trećina stanovništva Unije. U tom začaranom krugu depopulirane regije i općine imaju manje poreznih prihoda za stvaranje privlačnijih životnih uvjeta, ali i zadržavanje stanovništva. To je još jedan izazov koji se ne može riješiti isključivo regionalnim financiranjem“, upozorava Andreas Edel, znanstvenik na Institutu Max Planck za demografska istraživanja, ujedno i dugogodišnji izvršni tajnik udruge Europsko stanovništvo, mreže vodećih europskih demografskih centara.

Upravljanje demografskim trendovima povećava otpornost Europe, kao što su istaknuli i sami građani EU u okviru Konferencije o budućnosti Europe. Unija financijski pomaže demografske mjere država članica kroz Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF) i Europski socijalni fond (ESF+). Primjerice, u Hrvatskoj se stotine milijuna eura ulažu u izgradnju vrtića i škola. U cijeloj priči važna je i potpora iz fondova kohezijske politike. Iz njih se financiraju priuštivo stanovanje, infrastruktura, radna mjesta i kvalitetne javne usluge, a što može pomoći u preokretanju aktualnih demografskih trendova i preobražaju područja ili regija koja su trenutačno neprivlačna za život.

„Imperativ je da se ti financijski instrumenti koriste na komplementaran način, kako bi se osigurao uspjeh cjelokupnog procesa. RRF može podržati ulaganja u ključne sektore poput digitalizacije, zelene tranzicije, zdravstva i socijalne infrastrukture, koji su temelj kvalitetnog odgovora na demografske promjene. S druge strane, ESF+ ključan je za podršku obrazovanju, strukovnom osposobljavanju i integraciji na tržištu rada“, nabraja europarlamentarac Daniel Buda, dodajući kako je njegova zemlja rekorder u Uniji po apsolutnom padu broja stanovnika u posljednjem desetljeću.

Pieter Vanhuysse – Centar za dinamiku
stanovništva na Sveučilištu južne Danske

Regionalne nejednakosti

Zbog depopulacije i odljeva mozgova, koji je godinama sinonim upravo za Rumunjsku, povećat će se regionalne nejednakosti diljem EU, a postoji i rizik od potkopavanja društvene, osobito međugeneracijske kohezije. Države članice Unije provele su stoga procjene demografskih promjena i njihovih posljedica, ali i krenule u osmišljavanje obiteljskih politika koje podupiru demografski rast. Primjerice, u Nizozemskoj je osnovan Državni odbor za demografska kretanja do 2050. Grčka je prvi put uvela Ministarstvo društvene kohezije i obitelji. Uz to, kao i u Italiji i Poljskoj, i vlada u Ateni daje bonuse za novorođenčad. U Mađarskoj se roditeljima s najmanje troje djece otpisuju zajmovi…

„Pristup mladih priuštivom i energetski učinkovitom stanovanju ostaje jedan od najvećih izazova s kojima se Unija suočava, budući da to značajno utječe na njihovu sposobnost zasnivanja obitelji. Prema podacima Europske komisije, oko četvrtine Europljana ne može platiti najam stana ili pronaći odgovarajući smještaj, prvenstveno zbog sve većih cijena. Izvješće Eurostata govori da 9,5 posto stanovnika EU živi u prenapučenim stanovima, a postotak je znatno viši među obiteljima s niskim prihodima i onima u ruralnim sredinama. 13 posto Europljana živi, pak, u neodgovarajućim stambenim uvjetima, suočeno s visokim troškovima režija, što posebno pogađa kućanstva s djecom, u kojima je rizik od siromaštva znatno veći“, vrlo plastično kontekst problema oslikava Buda.

Dugovječni i osamljeni Europljani

Jedna trećina europskih kućanstava su inače samačka domaćinstva, bilo da se radi o mladima ili starijima. Istovremeno, podaci Eurostata iz ožujka ove godine potvrđuju da je Europa i dalje kontinent s najduljim očekivanim trajanjem života. Europljani u prosjeku žive 81,4 godine (hrvatski građani, nažalost, gotovo tri godine kraće od tog prosjeka), u posljednjih pola stoljeća deset godina dulje. Udio onih iznad 80 godina u zadnja dva desetljeća gotovo se udvostručio. Ne slučajno, narativ se stoga mijenja i umjesto o starenju danas se govori o „Europi dugovječnosti“ (do 2050-ih trećina svih Europljana bit će starija od 65 godina, danas je to petina ukupne europske populacije). Povećava se pritom potencijal tzv. srebrne ekonomije, koja bi ove godine trebala dosegnuti do 28 posto BDP-a Unije.

„Razvoj proizvoda i usluga prilagođenih starijima, od digitalnog zdravstvenog sustava i pametnog stanovanja pa do turizma i cjeloživotnog učenja, može potaknuti gospodarski rast i stvoriti radna mjesta. Javne politike koje potiču aktivno starenje i inovacije u uslugama za starije mogu pretvoriti demografski izazov s kojim smo suočeni u održivu priliku u budućnosti. EU bi mogla mnogo bolje iskoristiti tzv. dividendu dugovječnosti prepoznavanjem starijih osoba kao vrijednog resursa, a ne samo kao tereta za društvo. Ali starenje stanovništva predstavlja i golem pritisak na javne usluge, posebno na zdravstvene sustave, dugotrajnu njegu i mirovine. Procjenjuje se da će ti izdaci značajno porasti do 2040. godine, na gotovo 27 posto BDP-a Unije. To je golem problem za održivost javnih financija i ravnotežu sustava socijalne zaštite diljem Europe“, realno procjenjuje moguće rizike Daniel Buda.

„Tzv. baby boom generacija u prosjeku je imala više koristi od pristupa zdravstvu i obrazovanju nego bilo koja druga prethodna generacija. Možemo stoga bolje iskoristiti njihov potencijal na tržištu rada i u samom društvu, u konačnici će se to itekako isplatiti. Ti napori svakako podrazumijevaju i osnaživanje i poticanje starih ljudi, i kroz specijalizirane agencije za zapošljavanje starijih i s njima povezane marketinške kampanje. Ali povrh svega je potrebno promicati novo razumijevanje života u poznim godinama, kao razdoblja kada većina nas može ostati aktivna i doprinijeti društvu, a da nas to istovremeno održava dulje zdravima i pomaže u sprečavanju usamljenosti. Međutim, moramo uzeti u obzir nejednakosti i činjenicu da svi pojedinci u našim društvima nisu imali jednak pristup visokoškolskom obrazovanju. Ne omogućavaju sva zanimanja dulji radni vijek. Isto vrijedi i za različite geografske dijelove pojedinih zemalja, osobito zabačena područja, koja nemaju jednaku dostupnost zdravstvenih ustanova, kao niti tržišta rada“, podcrtava Andreas Edel, napominjući da europski model socijalne države, koji zagovara pravedno društvo, mora uzeti u obzir te nejednakosti kada je riječ o starijoj populaciji u EU.

Održivost mirovinskog i zdravstvenog sustava

Demografske promjene na Starom kontinentu negativno utječu i na ljudski kapital EU i dugoročnu konkurentnost europskog gospodarstva. Radno sposobno stanovništvo u Europskoj uniji do 2050. smanjit će se za 49 milijuna, pa će na jednog umirovljenika dolaziti manje od dvije radno aktivne osobe. Da bi dotad zadržala postojeći omjer radno sposobnih i umirovljenika (1:3), Unija bi trebala privući više od 100 milijuna imigranata iz trećih zemalja. Čak i kada bi se aktualna stopa fertiliteta od 1,46 povećala na onu od 2,1 djeteta po ženi, a što je vrijednost koju demografi označavaju kao razinu fertiliteta koja jamči zamjenu generacija, EU bi postignula samo blagi porast omjera radno sposobnih i umirovljenika. 

„Trebamo početi ozbiljnije razgovarati o djelomičnom povezivanju mirovina i dugotrajne skrbi o starijima s odgojem sljedeće generacije radnika i poreznih obveznika. Ta je rasprava jedva započela. Moja istraživanja pokazuju da Europa, koja ima niski fertilitet, neizravno oporezuje umjesto da subvencionira vlastitu demografsku obnovu. Čini se da naša društva i politički modeli vjeruju u teoriju prema kojoj rode osim novorođenčadi ispuštaju s neba i nove odrasle, stare 25 godina i radno aktivne. Gledano iz perspektive demografske obnove ostarjele Europe, to je ludost. Do 25. godine života netko je te mlade ljude podizao. Uglavnom su ih financirali njihovi roditelji, kojima se to ni na koji način kasnije ne nadoknađuje. A djeca su neophodno javno dobro. Ista istraživanja pokazuju da u Europi roditelji sustavu društvene reprodukcije zapravo doprinose s 2,66 puta više resursa, novcem i vremenom, nego oni koji nisu roditelji. Roditelji, a ne svi porezni obveznici, nose najveći teret društvene reprodukcije. U djecu se doista puno ulaže, ali to uglavnom čine roditelji, a ne država. Tu neravnotežu moramo ispraviti“, u dahu izgovara Pieter Vanhuysse, autor utjecajne studije Međugeneracijska pravda u društvima koja stare, koji je u svom istraživanju o ulaganjima članica EU u najmlađe pokazao da su u prvom desetljeću ovoga stoljeća zapadne članice Unije za obrazovanje i skrb o djeci prosječno trošile samo 0,6 posto BDP-a, a istočne 0,4 posto.

Većina članica Europske unije pokušava doskočiti nepovoljnim demografskim trendovima i izazovima na tržištu rada većom primjenom digitalizacije i podizanjem dobne granice za odlazak u mirovinu, ali i zapošljavanjem strane radne snage. Jer brojke su neumoljive. Primjerice, najveće europsko gospodarstvo, ono njemačko, u sljedećem desetljeću izgubit će dodatnih 10 posto radno sposobnih (oko 5 milijuna ljudi). To je svakako najveći izazov za njemački ekonomski rast...

Migracije samo privremeno rješenje

„Ako su partnerstva država članica EU s trećim zemljama u potrazi za talentima dobro osmišljena, a u njihovu integraciju po dolasku u Europu uloženi veliki napori, to je zasigurno dio rješenja. Ono može biti manje ili više privremeno, ovisno o dobi, ljudskom kapitalu i fertilitetu tih legalnih migranata. Ali ključno je da u bogatim europskim zemljama još nije posve zaživjela važna debata na tom tragu. One imaju moralnu obvezu platiti svoj račun. Siromašne države iz kojih migranti dolaze gube, naime, godine ulaganja u vlastiti ljudski kapital, ali i nemala buduća porezna davanja tih mladih ljudi koji odlaze put Europe. Ako doista želimo riješiti problem odljeva mozgova iz zemalja u razvoju i njegove razvojne i depopulacijske posljedice, mora postojati mehanizam kompenzacije. To je politički problem koji se mora hitno rješavati“, zaključuje Vanhuysse.

Do 2050. populacija Afrike narast će na milijardu i 300 milijuna ljudi, samo na sjeveru Crnog kontinenta na 130 milijuna. Demografska prognoza tjednika The Lancet za 2100. kaže da će se dotad u subsaharskoj Africi rađati 54 posto svih novorođenih beba na svijetu. To znači da bi dotad trebalo biti pet puta više Afrikanaca nego danas. Iako prema dugoročnim demografskim prognozama uvijek treba biti skeptičan, u sljedećim desetljećima staru i neplodnu Europu mogao bi pogoditi demografski cunami s juga. Potreban je stoga kreativan pristup zakonitim migracijama iz Afrike, jer onaj koji se temelji na konceptu „Utvrde Europe“ neće donijeti rezultate.

„Legalna migracija iz trećih zemalja može biti vrlo važno rješenje za nedostatak radne snage s kojim se suočava Europska unija, ali taj pristup mora biti usklađen s jasnom politikom zadržavanja i razvoja unutarnjeg ljudskog kapitala u EU. Bitno je našim mladim ljudima pružiti veće mogućnosti za stručnu obuku i prekvalifikaciju. Migranti koji dolaze izvan Unije ne bi smjeli postati nadomjestak za ulaganja u našu vlastitu radnu snagu, oni bi trebali biti samo dio rješenja. Naravno, prioritet mora postati i njihova integracija u naša društva“, podvlači Daniel Buda.

Smanjivanje udjela stanovništva EU u svjetskoj populaciji moglo bi smanjiti i relativnu važnost jedinstvenog Unijina tržišta u globalnoj ekonomiji i geopolitički utjecaj Europske unije. Predviđa se da će 2100. europsko stanovništvo činiti tek 4 posto ukupne globalne populacije, danas čini 6 posto. Godine 1960, kada je taj udjel iznosio 20 posto, malo se tko od europskih demografa više i sjeća…