Ambiciozni izložbeni program u Galeriji Galženica

U Galeriji Galženica u Velikoj Gorici održana je obljetnička izložba članova Udruženja umjetnika Zemlja. Dan otvorenja izložbe 29. travnja obilježava točno devedeset godina od policijske odredbe kojom je zabranjeno svako djelovanje Udruženja, a time se pažnja publike usmjerava upravo na razloge zabrane i raspada grupe. Sukobi članova udruženja s vlašću nisu bili rijetkost, jedan od osnivača i središnja ličnost Udruženja Krsto Hegedušić prvi put uhapšen je 1931. za vrijeme provođenja slikarskog tečaja u Hlebinama zbog „neprijateljskog djelovanja protiv države“. Tom je prilikom u Koprivnici crtao prve studije zatvorenika. Sama grupa Zemlja osnovana je 1929. godine prema idejama koje su Hegedušić i Leo Junek zamislili već nekoliko godina ranije, za vrijeme školovanja u Parizu. Njihove ideje o socijalno angažiranoj umjetnosti utemeljenoj na lokalnoj tradiciji u Zagrebu tada nisu bile dobrodošle. Godina 1929. započela je uvođenjem takozvane Šestosiječanjske diktature, apsolutističke vlasti kralja Aleksandra koji je zabranio rad svim političkim strankama i isticanje bilo kakvih nacionalnih obilježja.

Antun Mezdjić, Radnik s pregačom, 1931.

Marijan Detoni, Na sajmu, 1930–35.

Od izložbe do zatvora
– zemljaški pristup slici

Autor velike retrospektive Život i umjetnost su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.–1935. (Galerija Klovićevi dvori, 2019/2020) Petar Prelog u predgovoru velikogoričkoj izložbi donosi precizan opis rada skupine neposredno prije zabrane njezina djelovanja. U veljači su umjetnici radili na postavljanju prve izložbe grupe Zemlja u Beogradu i pri tome su se našli na meti brojnih napada u tisku. Podršku su dobivali od istomišljenika u Beogradu koji su velikim dijelom bili okupljeni oko časopisa Danas čiji su urednici bili Miroslav Krleža i Milan Bogdanović, a koji je nakon samo pet brojeva objavljenih 1934. godine zabranjen. U takvim okolnostima, u velikom strahu koji je vidljiv iz dnevničkih zapisa, održana je izložba u Beogradu, ali je grupa bila primorana prestati s djelovanjem prije planirane izložbe u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu.

Autori izložbe 90 godina bez grupe Zemlja su Boris Vrga i Hrvoje Vukosavić, a sva izložena djela su iz njihovih kolekcija. Ovaj kolekcionarski tandem priredio je do sada tri izložbe na temu Udruženja umjetnika Zemlja: u Petrinji 2014, u Sisku 2016. te u Križevcima 2019. godine. Na ovoj je izložbi izloženo četrdeset i devet slika, crteža i grafika te jedna medalja u bronci Frane Kršinića. Također se u sklopu izložbe prikazuje kratki dokumentarni film Obrada Gluščevića o skupini iz 1973. Među izabranim djelima nalazi se jednostavan linijski crtež olovkom Petra Smajića koji prikazuje seljaka s lulom i štapom, zatim groszovski urbani prizor Iz bordela Branke Hegedušić, jednostavan geometrizirani Vrtuljak Fedora Vaića i dijagonalni koloplet figura narisanih tušem u boji – Keglevićijana 2 Vilima Svečnjaka. Crtež za skupinu Zemlja nipošto nije sekundarna forma. Hegedušiću je ona bila bitna za postizanje formalne jednostavnosti kojoj je težio kako bi svoj izraz učinio što jednostavnijim, opirući se intelektualizmu građanske umjetnosti. Njegovi uznički crteži, od kojih su na izložbi predstavljena dva – Djeca đeparoši i Reštani – ključna su tema njegova opusa kojom se bavio za svojih boravaka po zatvorima te u logoru u Gospiću 1941. godine. Srodan po socijalnoj tematici jest crtež Prehrana 2 Marijana Detonija koji je nešto drugačije kompozicije od antologijske slike iz iste godine.

Izložena djela su iz kolekcija Borisa Vrge i Hrvoja Vukosavića / Snimila Ana Vuko

Formalno udruženje, a ne jedinstveni umjetnički pravac

Uljana slika Seoska gozba Vilima Svečnjaka među izabranim djelima možda najbolje utjelovljuje zemljaški pristup slici. Mnoštvo likova okupljeno je oko stola prilikom nekakve zabave, oko njih se šeću psi, kokoši i jedna mačka. Među likovima ima veselja, ljubavi, prijateljstva, odsutnih pogleda, mladosti i starosti, ali nema hijerarhije. Nema ni moraliziranja, nema patosa, zapravo, nema nikakve naznake da je slikar odabrao motiv kako bi nam na nešto ukazao. U jednostavnim plošnim tijelima Svečnjak nam pokazuje raznolikost ljudskih karaktera. U dokumentarnom filmu koji je projiciran na jednom od zidova, uz projekciju slika, čitani su ulomci iz kritika koje su pratile izložbe Zemlje. Jedan kritičar prigovara da ovi umjetnici donose s europskih sveučilišta socijalističke ideje koje s lokalnim kontekstom nemaju veze. Da se radi o umjetnicima obrazovanima u metropolama samo je djelomično točno. Sa Zemljom je izlagao već spomenuti samouki kipar Petar Smajić, a ne treba zaboraviti niti hlebinske slikare Ivana Generalića, Franju Mraza, Mirka Viriusa. Bavljenje selom za slikare Zemlje nije eksploatacija egzotičnog, nije niti isprazna socijalna ideologija – u trenutku kada je u hrvatskoj 70 % stanovništva živjelo od zemlje, baviti se selom značilo je jednostavno gledati oko sebe. Osnovna teza da su „umjetnost i život jedno“ i njezina provedba moćna je baš zato što je omogućavala umjetnicima da crpe iz neposredne pojavnosti svojega konteksta, iz onoga što je toliko bogato i prisutno da je neiscrpno.

Od drugih slika valja spomenuti Radnika s pregačom Antuna Mezdjića koji u posturi naznačenoj s nekoliko pastoznih poteza uspijeva prikazati osobni karakter, zatim melankoličnog Cirkuskog klauna Otona Postružnika i fovističku idilu Ribari Vilima Svečnjaka. Promatrajući ove radove, možemo postaviti pitanje: jesu li i oni grupa Zemlja? Primjetni su elementi secesije, kubizma, cezanizma, što samo po sebi ne bi bilo iznenađujuće, da se skupina od prve izložbe nije ograđivala od individualizma i „pariških kurseva“ u umjetnosti. U svome stavu o angažiranoj umjetnosti uronjenoj u geografski i ekonomski kontekst Krsto Hegedušić nije radio kompromise, zbog čega je i ulazio u sukobe sa suradnicima. Njegova ideja doista je trebala voditi ka stilskom jedinstvu grupe, a kao što je vidljivo na spomenutoj Svečnjakovoj slici, specifičan pučki izraz doista je bio prisutan u radu svih autora. No, da će Zemlja ostati formalno udruženje, a ne jedinstveni umjetnički pravac postalo je jasno još za njezina trajanja. Ideja o kolektivnom jedinstvu umjetničkog izraza pomalo je utopična, a fatalni udarac zadao joj je Krleža u svome predgovoru zbirci crteža Podravski motivi samoga Hegedušića. U tom legendarnom tekstu Krleža hvali upravo slikarevu individualnost kao ključnu za kritički potencijal njegove umjetnosti. Doista, sukob težnje za očuvanjem kolektiva i individualne ambicije snažnih umjetničkih ličnosti odredio je unutrašnju dinamiku skupine čemu svjedoči i činjenica, koju donosi Petar Prelog u predgovoru izložbi, da su na posljednjoj izložbi u Beogradu sudjelovala samo dva člana od prvobitne postave grupe. Zapravo, za razliku od retrospektive u Klovićevim dvorima, ova izložba ne pokazuje toliko što grupa Zemlja jest, nego prije ono što ona nije, tj. na koje su sve načine stvarali individualci koji su nastupali pod zajedničkim imenom.

Renesansa u Galženici

Organizaciju izložbe možemo zahvaliti već spomenutom dvojcu kolekcionara, Borisu Vrgi i Hrvoju Vukasoviću. Zanimljivo je da je Vrgu, koji je po struci liječnik, ljubav prema umjetnosti osim sakupljanja slika navela i na objavljivanje velikog broja stručnih tekstova i monografija. Osim kolekcionara koji su odlučili svoje kolekcije prikazati javnosti, valja spomenuti i voditeljicu Galerije Galženica višu kustosicu Antoniju Vodanović. Pod njezinim vodstvom od 2020. galerija doživljava pravu renesansu: odvija se uobičajeni program suvremene umjetnosti koji predstavlja etablirane autore poput Ivana Posavca i Nevenke Arbanas, ali i mlađe perspektivne umjetnike poput Glorije Lizde i Mateja Vukovića; tematske izložbe kojima se odaje počast važnim autorima iz prošlosti poput U ritmu meandra posvećenu Juliju Kniferu. Također započinje s manifestacijom Velikogorički salon koja predstavlja lokalne umjetnike, a u suradnji sa Štoos teatrom od 2023. održava se i festival izvedbenih umjetnosti Ogledi. O dojmljivu radu galerije posljednjih godina svjedoči i dodjela najviše nacionalne nagrade u kulturi Vladimir Nazor Dubravki Rakoci za izložbu Kruženje/Circulation održanoj upravo u Galeriji Galženica 2024. godine.