U potrazi za Kristijanovićevim prijevodom Biblije na kajkavski

Jezuš Kristuš središnja je osoba cijele Biblije, pa ipak, iako je pisao po pijesku, od njega nam nije ostalo ništa napisano. Ostale su tek „sjene“: iščekivanje Staroga zavjeta i sjećanje Novoga – to je Biblija. Isusovom pojavom u ljudskoj povijesti dogodio se revolucionarni obrat u kojem svete knjige maloga izraelskog naroda postaju svojina svijeta. I danas se smatra da je neki narodni jezik književno zreo kad je sposoban prenijeti biblijsku poruku.

Projekt su predstavile Lahorka Plejić Poje
i Barbara Štebih Golub

Zahvaljujući sačuvanim rukopisnim i tiskanim vrelima, možemo pratiti nastanak i razvoj hrvatskih prijevoda biblijskih tekstova. Prve izvatke nalazimo već u lekcionarima (izbor misnih čitanja) i molitvenicima (Raj duše iz 1560. donosi Muku svih četiriju evanđelista). Davna zamisao o cjelovitom prijevodu na kajkavski zaživjela je u vrijeme biskupa Maksimilijana Vrhovca kad je okupio dobru ekipu svećenika bibličara. Nije pretjerano reći da među njima prednjači Ignac Kristijanović, samo je žalosno što se to zbilo u potpuno nesklonim vremenima kada štokavština preplavljuje sve hrvatske krajeve. Neki su njegovi prijevodi tiskani u kalendarima (Danica zagrebečka) i životopisima svetaca, drugi su sačuvani u NSK i HAZU, a ima li ih još negdje? 

Odjel za povijest hrvatskog jezika Instituta za jezik i jezikoslovlje osmislio je projekt pod nazivom Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije. Okupili su ekipu stručnjaka. Ne samo da su svojski ispekli zanat, nego su upravo najvrsnije što su mogli – prionuli poslu kao životnom pozivu. Pred njima je rekonstrukcija, transkripcija i javno dostupno objavljivanje digitalne inačice priređenoga teksta biblijskoga prijevoda.

Stoga smo u Ogranak MH u Zaprešiću pozvali voditeljicu projekta Barbaru Štebih Golub i članicu tima Lahorku Plejić Poje s Odsjeka za kroatistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu sa željom da nam približe razloge, izazove i postignuća ovoga projekta. Dana 12. veljače sa zanimanjem smo slušali izlaganje koje se razvilo u konstruktivnu raspravu. Na kraju su slušatelji osjetili da vrijeme od prije dvjestotinjak godina još uvijek ima mnogo toga živoga i značajnoga i za nas danas.