Tri ingeniozna prijevoda Prešerna na hrvatski jezik

France Prešeren, Zdravljica

1.   
Spet trte so rodile
Prijat’lji, vince nam sladkó,
ki nam oživlja žile,
srce razjásni in oko,
ki utopi
vse skrbi,
v potrtih prsih up budi!

2.   
Komú narpred veselo
zdravljico, bratje! čmo zapét’!
Bog našo nam deželo,
Bog živi ves slovenski svet,
brate vse,
kar nas je
sinov sloveče matere!

3.   
V sovražnike ‘z oblakov
rodú naj naš’ga trešči gróm;
prost, ko je bil očakov,
naprej naj bo Slovencov dom;
naj zdrobé
njih roké
si spone, ki jih še težé!

4.   
Edinost, sreča, sprava
k nam naj nazaj se vrnejo;
otrók, kar ima Slava,
vsi naj si v róke sežejo,
da oblast
in z njo čast,
ko préd, spet naša boste last!

5.   
Bog žívi vas Slovenke,
prelepe, žlahtne rožice;
ni take je mladenke,
ko naše je krvi dekle;
naj sinóv
zarod nov
iz vas bo strah sovražnikov!

6.   
Mladenči, zdaj se pije
zdravljica vaša, vi naš up;
ljubezni domačije
noben naj vam ne usmŕti strup;
ker zdaj vas
kakor nas,
jo srčno bránit kliče čas!

7.   
Živé naj vsi naródi,
ki hrepené dočakat’ dan,
da koder sonce hodi,
prepir iz svéta bo pregnan,
da rojak
prost bo vsak,
ne vrag, le sosed bo mejak!

8.   
Nazadnje še, prijatlji,
kozarce zase vzdignimo,
ki smo zato se zbrat’li,
ker dobro v srcu mislimo;
dókaj dni
naj živí
vsak, kar nas dobrih je ljudi!

(Više je verzija pjesme. Ponešto je mijenjao Prešeren sam, a ponešto su drugi kasnije osuvremenjivali. Vidi: https://sl.wikipedia.org/wiki/Zdravljica, pristup ostvaren: u studenome 2024)

France Prešeren,
Zdravica

1.   
Opet čokot stari
vino nam rodiše rujno;
vino što oči žari
i krv razigrava bujno.
Star i mlad
neka sad
zaboravi na bol i jad!

2.   
Čija prva je čaša,
zdravice kome prvenstvo?
Da živi zemlja naša,
da sve nam živi Slavenstvo,
brat i drug
sav naš krug -
svima nam život bio dug!

3.   
A dušmane nek spali
munja s nebeskog svoda
da bismo opet znali
Slovenci – što je sloboda.
Snagom svom
počni lom
spona što stežu rod i dom!

4.   
Jedinstvo, sreća, sloga
nek nam se ponove, vrate,
Slavije djeca mnoga
neka se združe i zbrate
da nam čast,
da nam vlast
poraste ko mladi hrast!

5.   
Živjela moma svaka,
Proljetni pupoljak prvi,
Jer nema djevojaka
Kao što su od naše krvi.
Svaki sin
Bio džin
Od koga strepi dušmanin!

6.   
Mladići, vama čaša,
zdravica nek je vama,
jer vi ste nada naša,
utjeha svima ste nama.
Sad je vas
ko i nas
pronijeti svome rodu glas!

7.   
Svi narodi da žive
što žele sretnije dane;
da sunce grije njive
da spor i nesloga stane,
da nam drag
kućni prag
ne pr’jeđe nikad više vrag!

8.   
Na kraju pijem za nas
sve redom drugove znane
što nas okupi danas
misao na vedrije dane;
živjeli ljudi svi
namjera dobrih kao mi!

(prijevod: Gustav Krklec, u: Prepjevi iz slovenske poezije, drugo prerađeno i dopunjeno izdanje, urednik Branko Brajenović, priredio Branimir Žganjer, uvod napisao dr. Fran Petré, Školska knjiga, Zagreb 32)

France Prešeren,
Zdravica

1.   

Opet su loze mile
nam druzi, dale vince gle,
što, slatko, krijepi žile,
i vedri oko, srce sve,
što kam zlih
briga svih
s grudi nam skida, bodri njih.

2.   
Kom najprije dić čašu,
zdravicu braćo, sad je čas?
Bog živi zemlju našu,
i slovenski sav svijet, i nas
braću svu,
što smo tu,
od slavne majke, na svom tlu!

3.   
Na dušmane nek s neba
sad roda našeg trese grom!
Slobodan biti treba
ko nekad Slovenaca dom;
ovaj put
nek stru ljut
okov, što još ih steže krut!

4.   
Mir, sloga, sreća prava,
da vrate nam se natrag pak,
sva djeca što ih Slava
ima, da dlan si pruže jak,
da nam vlast
I s njom čast,
i ruke opet mognu past!

5.   
Slovenke, Bog vas živi,
vas lijepih, vrlih ruža cvat!
Djevojke kao vi,
Tek krv nam naša može dat;
Nek vaš mlad
porod sad
dušmanu zada strah i jad!

6.   
Mladići, sad se pije
zdravica vaša, nada sva
vi ste nam ! Nek vam nije
za dom sad mrtva ljuba ta;
jer će vas
nakon nas,
da branite ga, zvati čas!

7.   
Živ narod svaki dà je,
što dočekati želi dan
da, kud god sunce sjaje,
sa svijeta razdor bude zgnan,
slobodni
da su svi,
a susjed, brat, ne dušman zli!

8.   
Još prijatelji, nato
za sebe čaše u zrak svi,
što zbratimo se zato,
Jer dobro nam na srcu spi.
Nek zbog tog
dug vijek Bog
da svim što nisu srca zlog!

(prijevod: Luko Paljetak, France Prešeren: Poezija: Cjelokupno pjesničko djelo, preveo i sastavio Luko Paljetak, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1982, 27).

France Prešeren,
Zdravica

1.   
Opet loze su rodile
pajdaši, vince u miloj slatkoći
oživljava nam žile
srce razvedrava i oči
koje utopi
brigu ti
u skršene grudi nadu vraća mi

2.   
Kome ćemo prvom, braćo
veselu zdravicu zapjevat
neka Bog nam naš dom
poživi, slavenski narod sad
braću svu
što nas ima tu
sinove i slavnu nam materu

3.   
U neprijatelje našeg roda
iz oblaka nek’ udari grom
slobodan, kao nekada
najprvo Slovenaca da bude dom
nek’ ruke
njihove zdrobe
okove teške do slobode

4.   
Jedinstvo, sreća, pomirenje
da nam se nazad vrate
čeljad koju ima Slava
rukom stišće ruku, brate
da vlast
i s njome čast
ko’ prije, opet budu naša vlast

5.   
Bog poživi vas Slovenke
prelijepe zlatne ružice
nema takve mladenke
ko’ naše krvi su djevojke
neka sinov
porod nov
dušmanu budi strah i kobni zov

6.   
Mladići, nado naša
sad se pije zdravica nova
ljubav doma svog
da vam ne ubije čaša otrova
jer nakon nas
tako i vas
srčane obrane dolazi čas

7.   
Nek’ žive svi narodi
koji žude dočekat dan
da kuda sunce hodi
nestat će svađa, stat će rat
da rođak
bude svak
dobar susjed, ne više vrag

8.   
Na kraju još, prijatelji
čaše za se dignimo
koji smo se pobratili
jer dobro u srcu mislimo
nek’ živi
i poživi
svak, još nas ima dobrih ljudi

(prijevod: Zdenko Radelić, studeni 2024. Dosad neobjavljeno.)

Zdravljica, anakreontska carmina figurata

Piše Darija Žilić

Povod za objavu prijevoda Prešernove Zdravljice Prešernov je dan koji je 8. veljače svečano proslavljen u Sloveniji, a riječ je o važnom slovenskom kulturnom prazniku. France Prešeren veliki je slovenski pjesnik iz razdoblja romantizma u kojemu se odvijao proces nacionalne emancipacije. Rođen je 3. prosinca 1800. u selu Vrba, kraj Bleda, gimnaziju je završio u Ljubljani, a filozofiju i pravo u Beču. Imao je težak život bez stalnog zaposlenja, a preminuo je 8. veljače 1849. od ciroze jetre. Za života je objavio samo jednu knjigu, Poezija doktora Franceta Prešerna, 1847. godine. „Njegov romantičarski pjesnički izričaj prožet je utjecajem slovenske pučke lirike, nasljeđem Petrarce, te renesansne lirike“, piše Jelena Vignjević.

Prešeren je počeo pisati poeziju još od 1820-ih u Beču pod utjecajem Valentina Vodnika i slovenskog folklora. Kad je napisao svoju prvu zbirku, Kranjske pjesme, i donio ih na uvid Jerneju Kopitaru, on ih je negativno ocijenio, što je bio povod autoru da ih uništi. U svojoj poeziji pjesnik povezuje nacionalne i ljubavne motive, prikazuje ljubav prema domovini i prema ženi. Prešeren je utemeljitelj slovenskoga modernog jezika, a uz to je pisao u različitim formama, od gazele do sonetnog vijenca. Poema naslovljena Sonetni vijenac sastavljena je od 15 soneta, a posvećena je njegovoj ljubavi i doživotnoj inspiraciji, Juliji Primic. Godine 1836. Prešeren dovršava svoje krucijalno djelo Krst pri Savici, slovenski nacionalni ep, epsku poemu čija je radnja smještena u 8. stoljeće, u doba pokrštavanja Slovenaca, posvećenu Matiji Čopu.

Poemu Zdravljica pjesnik je pisao starom inačicom pisma iz 16. stoljeća, tzv. bohoričicom, koja je dobila ime po Adamu Bohoriču. Poema je ubrzo stekla iznimnu popularnost, a sedma je strofa postala slovenska državna him­na. Stanko Premerl autor je glazbe. Zdravljica je specifično napisana, kao carmina figurata, pjesma koja u sebi sadrži kaligrame, strofe koje formom dočaravaju određeni predmet. U ovoj poemi strofe imaju oblik pehara, pa se već time sugerira kako je sročena u anakreontskome duhu, jer slavi se život, uz vino i radost, rit­mična je i pjevna. Pjesma je to koja predstavlja i simbol proljeća naroda, revolucije 1848, te je bila važna za formiranje jezika i identiteta, u borbi za slobodu i ukidanje cenzure. No, posebna je i zato što se u stihovima teži povezivanju slavenskih naroda motivom sloge, „sponama, što stežu rod i dom“. Pjesma ima dvije inačice, prva je verzija, napisana 1844. godine, doživjela cenzuru, pa je druga verzija nastala 1846. Zdravljica, ističu kritičari, nalikuje hrvatskim budnicama i domoljubnim pjesmama 19. stoljeća i zbog teme, ali i zbog povezivanja slavne prošlosti i imaginiranja nade u bolju budućnost.

Ovdje donosimo tri prijevoda Zdravljice koja je priredio hrvatski povjesničar Zdenko Radelić: prijevode Gustava Krkleca i Luke Paljetka koji je, napomenimo, preveo i cijeli Prešernov opus, te novi prijevod samog Zdenka Radelića (r. 1954. u Mariboru), koji je bio znanstveni savjetnik u Hrvatskom institutu za povijest i bavio se temama iz hrvatske moderne povijesti. Svaki od triju prijevoda donosi novo čitanje ove slavne pjesme koja je prevođena i na brojne druge jezike.