Vijenac 808

Glazba, Naslovnica, Zadnja stranica

Ususret glazbenoj natjecateljskoj fešti

O Dori, demonima i komarcima

Denis Leskovar: Pop scriptum

Medijsku atraktivnost Dori najprije su vratili Let 3, a potom i sam Marko Purišić, ukazavši na jednostavno pravilo koje su ključni igrači dugo ignorirali: injekcija svježine nije samo dobrodošla nego je svake godine prijeko potrebna

Radite li u najprevrtljivijoj od svih industrija – industriji zabave, osobito pop-glazbe bilo koje podvrste – morate uvijek biti spremni na sve. Posebice trebate znati kako se nositi s najgorim čudovištem, ne računamo li neuspjeh, s čudovištem zvanim iznenadni uspjeh. Ovdje u formulu ulazi i element psihološke strukture ličnosti, pa mnogi podlegnu pritiscima kad upadnu u taj nemilosrdni žrvanj: u vrtlog poslovnih očekivanja, osobnih umjetničkih ambicija, zahtjeva publike i iznenadnih trendovskih pomaka. Stvar postaje još kompliciranija ako je uspjeh preko noći sazdan na jednoj pjesmi ili jednom spektakularnom internacionalnom nastupu, kao u slučaju Marka Purišića zvanog Baby Lasagna.


Prvi album Baby Lasagne Dmns & Mosquitoes, izd. Universal Music, 2025.

Srećom, Purišić je ostao onakav kakav je uvijek bio, priseban i razuman, samouvjereno jašući na valu uspjeha zarazne energetske bombe Rim Tim Tagi Dim, pjesme koja je Hrvatsku uzdigla na poziciju europskih viceprvaka u lakim notama, s neugodnim osjećajem da smo nepravedno ostali zakinuti za zlato. Djelujući kao blagoslov i neka vrsta prokletstva, Rim Tim se s jedne strane pretvorila u društveni i popkulturni fenomen porušivši sve rekorde na streaming platformama, koncertnim pozornicama i dodjelama nagrada (nedavno je dobila tri Cesarice), dok je istovremeno dodatno podigla očekivanja u vezi njegova albumskog prvijenca Dmns & Mosquitoes (Universal Music / Polydor, 2025).

Kad se napokon pojavio, dočekale su ga nategnuto pozitivne reakcije što je posve prirodno s obzirom na to da bi bilo kome, pa i nesumnjivo talentiranom 29-godišnjem Umažaninu bilo teško snimiti još pregršt slično zavodljivih brojeva. Objavljen u vlastitoj produkciji, Dmns & Mosquitoes (Demoni i komarci) koncipiran je od sedam novih i isto toliko otprije znanih pjesama. Primjerice, Biggie Boom Boom čiji se manjak elokvencije, nažalost, prenio i u mehaničku, konfekcijski predvidivu plesnu glazbu. Catch Me If You Can je jednostavnija, „organskija“ i bliskija rocku, ali možda baš zato uspješnija u pozivu na plesni podij.


Frontmen grupe Ogenj
Tomislav Mihac Kovačic / Snimio Damir Špehar / PIXSELL

Generacijski zov na uzbunu

IG Boy, najstariji od svih uključenih potencijalnih zgoditaka, sarkastičan je komentar na ovisnost o društvenim mrežama i imperativu uspjeha u paralelnom, nestvarnom svijetu digitalnih platformi (IG je, dakako, Instagram). U Dopamine (jednoj od novijih pjesama) sam pojašnjava kako se ne radi o glorifikaciji narkotika, nego o komentaru na ovisničke posrtaje. Ustvari, album u istu cjelinu uvezuje površnu zabavu, socijalno angažirane motive i autoreferencijalne pokušaje odmaka od novostečene slave.


Dora se ponovno održava u Opatiji
od 27. veljače do 2. ožujka / Snimio Goran Kovačić / PIXSELL

Ne bez argumenata i razloga, Baby Lasagna cilja na međunarodnu koliko i domaću publiku, no pitanje je koliko će njegov skučeni engleski vokabular pomoći u toj zahtjevnoj misiji – to se posebno odnosi na trominutni festival banalnih seksualnih aluzija naslovljen and I. U inferiornijem dijelu, Dmns & Mosquitoes nije mnogo više od generičkog techno popa (s primjesama industrijske glazbe, metala i rap-umetaka), skrojenog po svim pravilima zanata, dok u boljim skladbama daroviti glazbenik pokazuje da prekonoćni uspjeh nije došao slučajno. O Rim Tim Tagi Dim koja je zakopana na sredini B-strane ploče, sve je rečeno. Odlična naslovna tema smještena je na kraj, funkcionirajući kao generacijski zov na uzbunu u borbi protiv unutarnjih demona koji ga drže budnim sputavajući ga i držeći ga okovanog u svijetu „neprilagođenih“.

Dmns & Mosquitoes objavljen je na godišnjicu početka priče o Lasagni, što nas dovodi do predstojeće Dore, natjecateljske fešte kojoj su medijsku atraktivnost najprije vratili Let 3, a potom i sam Purišić, ukazavši na jednostavno pravilo koje su ključni igrači dugo ignorirali: injekcija svježine nije samo dobrodošla nego je svake godine prijeko potrebna.

Tko bi je sada mogao ubrizgati? 

Favoriti i ostali

Možda koprivnički Ogenj odlično skladanom i još bolje produciranom budnicom Daj, daj, na razmeđu tutnjajućeg, ali melodioznog rock and rolla i kajkavske tradicije? Budući da frontmen Tomislav Mihac Kovačic nepotrebno upada u nevolje (braneći svoje pro-life stavove, ističući vjerska opredjeljenja i slično), eksploziju inspiracije zvanu Daj, daj mogla bi utišati samo eurovizijska woke brigada koja je, uzgred, barem dvaput netolerantnija od samoga Ogenja.

Začudo, u najuži krug favorita ulazi i Magazin. Ne dopustite da vas tragikomičan naslov pjesme AaAaA navede na krivi put – Tonči Huljić im je (u suradnji sa sinom Ivanom, autorom engleskih stihova) skrojio hit po mjeri bombastičnih eurostandarda, omotavši zarazne pop-refrene i dobru izvedbu u dinamično produkcijsko ruho.

Nasuprot tome, u svojoj Južini Luka Nižetić prinuđen je pjevati stih Ajme kukulele / opet mi se plače, što nije iznenađujuće s obzirom na količinu klišeja ubačenih u prosječnu melodiju. I Marko Tolja podbacio je s anemičnom baladom Through The Dark, pa je bolje da se vratimo favoritima. Ili onima koji bi to mogli postati, poput Matta Shafta koji je etno motive, za razliku od rokerskog Ogenja, u pjesmi Welcome to the Circus upario s elektroničkim impulsima. Zamaskirani duo Nipplepeople ima decentan komad synth-popa (Znak) i za razliku od većine pjeva na hrvatskom. I laurakojapjeva (to joj je ime) u skladbi NPC pjeva „po domaći“, uklapajući se u globalne dance trendove za najmlađe. Marko Bošnjak (Poison Cake) i karlovački EoT (Bye Bye Bye) uskočili su u aktualni industrial mini trend, Jelena Radan (Salut, iz autorske radionice inače pouzdanih Meritas) misli da je ključ pobjede u euforičnom izvikivanju francuskih stihova, dok se Swingersi u Full Cool drže onoga što najbolje znaju: stiliziranog rock and rolla.

Marin Jurić-Čivro nastupa u vrlo dobroj Gorjelo je koja, međutim, ne zvuči kao eurovizijski hit, a ostatkom ponude dominiraju pompozne, ali sadržajno ispražnjene balade u ovom ili onom tempu, uz stihove poput „u grudima stijena / tuđa sad si žena“ koje ćete zaboraviti dva dana nakon što ih čujete. Bit će zabavno.

Vijenac 808

808 - 27. veljače 2025. | Arhiva

Klikni za povratak