"Neizrečeno" pobijedio u konkurenciji 63 filma

Dana 8. veljače stigle su nam lijepe vijesti iz Francuske. Na jednom od najvećih festivala kratkometražnog filma na svijetu, Clermont-Ferrandu, 20-minutni film Unspoken (Neizrečeno) renomiranog australskog redatelja Damiena Walshe-Howlinga osvojio je Grand Prix International u konkurenciji od preko 9500 prijavljenih i 63 odabrana filma u najužem izboru za nagrade. To je osobito razveselilo cijelu hrvatsku zajednicu u Australiji, jer se po prvi put jedna hrvatska priča našla na filmskome platnu.

Plakat filma Unspoken koji je osvojio
prestižnu nagradu

Film Unspoken nastao je prema scenariju dviju australskih Hrvatica, mlade glumice Kat Dominis i televizijske novinarke, spisateljice i organizatorice događanja Mariane Rudan, koje su s obzirom na različitu životnu dob i iskustvo odrastanja u hrvatskoj zajednici u Australiji stvorile slojevitu i dirljivu filmsku priču obogativši je svaka iz svoga kuta gledanja na proživljena događanja. Film prati dinamiku odnosa unutar jedne hrvatske obitelji u kasnim sedamdesetim godinama koja se našla u vrtlogu političkog nasilja, sumnjičenja i optuživanja australskih medija, pojedinih institucija vlasti i javnosti prema hrvatskoj zajednici. To je vrijeme intenzivnih protesta protiv jugoslavenskog režima i borbe za pravo na jezik, nacionalni identitet i samostalnu Hrvatsku koje su na svoj način vodili australski Hrvati. Iz tog je vremena poznat i tragičan slučaj tzv. „hrvatske šestorice“, Hrvata koji su bili osuđeni na kazne zatvora od po 15 godina zbog navodnog pripremanja bombaškog napada na niz javnih objekata i sidnejski gradski vodovod, što se na kraju pokazalo velikom laži smišljenom u retorti jugoslavenske UDBA-e da bi se hrvatsku zajednicu prikazalo kao rasadište ekstremnih elementa i opasnih terorista. Film Unspoken nije politički manifest, već priča o obitelji „pogođenoj predrasudama koje su u to vrijeme postojale prema određenoj kulturnoj zajednici“, kako naglašava Mariana Rudan. Kat Dominis, kao mnogi potomci prvih poslijeratnih doseljenih Hrvata u Australiju, stidjela se svojih korijena i jezika zbog negativne percepcije koju je hrvatska zajednica imala u australskom mainstreamu. Iako se radnja temelji na stvarnim događajima koji su poslužili kao okvir za fikciju, politički sadržaji nisu nosivi dio zbivanja nego su prateći okvir radnje u filmu. I zato je to univerzalna ljudska priča.

Glavni je ženski lik studentica Marina koju igra Kat Dominis, a uloga njezina oca Josipa povjerena je hrvatskom dramskom umjetniku Goranu Grgiću, dok Mariana Rudan igra Josipovu suprugu. Ostali dio glumačke ekipe čine australske glumice i glumci. Redatelj Damian Walshe-Howling imao je priliku osobno upoznati Gorana Grgića kad je kao selektor hrvatskih filmova za Croatian Film Festival u Sydneyu boravio u par navrata u Australiji. U njemu je prepoznao osobu koja će najbolje uprizoriti lik Marinina oca.

Film Unspoken premijerno je prikazan u Sydneyu 21. siječnja 2024. na Flickerfestu, najznačajnijem festivalu kratkog filma u Australiji. Pobijedio je na festivalu CinefestOZ u Adelaideu te na International Short Film Festivalu u Sjedinjenim Američkim Državama. Clermont-Ferrand Grand Prix treća je i najveća međunarodna nagrada ovom sjajnom filmskom uratku koji je, među ostalima, financijski potpomogao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Veliku moralnu potporu filmskoj ekipi pružilo je i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Canberri.

U hrvatskom iseljeništvu ima još puno neispričanih životnih priča koje čekaju svoje uprizorenje pa se nadamo da su se ovim filmom otvorila vrata za buduća filmska djela nadahnuta sudbinama naših raseljenih sunarodnjaka. Mariana Rudan u svome je govoru prigodom dodjele nagrade u Francuskoj izjavila: „Da mogu, zamijenila bih svjetske vijesti kratkim filmovima, pričama ispričanima iz perspektive obitelji, svakodnevnih ljudi, ljudskih srdaca koja upravljaju događajima u stvarnom životu. Jer kad bismo svjetske događaje doživljavali očima i srcima drugih, ne bismo samo obrađivali informacije – mi bismo ih osjećali. I tako mijenjali misli, otvarali srca i iscjeljivali svijet.“ 

Zar to nije na tragu ideje o muzeju hrvatskog iseljeništva gdje bi se sve te priče sačuvale od zaborava?