Moć komorne glazbe

Ciklus Lisinski da camera upravo je ono što zagrebačkoj glazbenoj sceni već neko vrijeme nedostaje – vrhunsko komorno muziciranje u primjerenom prostoru. Mali Lisinski, dobro osmišljenim koncertnim serijalom, daje priliku istaknutim hrvatskim i međunarodnim umjetnicima da demonstriraju ne samo tehničku izvrsnost, nego i složenost interpretativnih nijansi koje dolaze do izražaja u komornom glazbenom idiomu.

Marija Andrejaš, Martina Filjak, Dunja Bontek i Monika Leskovar u Lisinskom / Snimio Matej Grgić

Koncert Od kvarteta do seksteta bio je drugo zajedničko muziciranje Martine Filjak (klavir), Dunje Bontek (violina), Marije Andrejaš (viola) i Monike Leskovar (violončelo) u sklopu ciklusa. Izvevši Schumannov Glasovirski kvintet u Es-duru, op. 44, te Brahmsov Gudački sekstet br. 1 u B-duru, op. 18, ansambl je još jednom potvrdio važnost ciklusa. Glazbenicama su se pridružili Katarina Kutnar (violina) u Schumannovu Kvintetu te Dagmar Korbar (viola) i Branimir Pustički (violončelo) u Brahmsovu Sekstetu.

Interpretacija Glasovirskog kvinteta u Es-duru bila je uranjanje u večer, kao i u slojeviti glazbeni izraz skladatelja, pri čemu su se dionice skladno prepletale, kombinirajući introspektivne i ekspresivne trenutke. Već u prvom stavku (Allegro brillante) glazbenice su razotkrile dimenzije skladateljeva kontrastnog izraza – od ritmičke energičnosti do nježnih lirskih trenutaka. Početna tema, snažna i skokovita, zvučala je impozantno, uz preciznu Martinu Filjak u virtuoznim dionicama klavira. Katarina Kutnar i Dunja Bontek unijele su profinjenost te prozračnost i kroz najkontrastnije dijelove, dok su Marija Andrejaš i Monika Leskovar obogatile srednji i donji registar toplinom i artikuliranošću. Vrhunac u nastupu osjetio se u Scherzu: Molto vivace, gdje su glazbenice energično oblikovale plesne teme te sigurno izvodile zahtjevne pasaže. Osmijesi izvođača odavali su zadovoljstvo nakon izvedbe stavka, ostavljajući tako dojam posebne glazbene interakcije, koja je vodila u završni Allegro ma non troppo, podsjećajući nas na dojmljivi početak djela.

Brahmsovim Gudačkim sekstetom glazbenici su dočarali zvukovnu raskoš te ekspresivnu raznolikost gudača. Već u prvom stavku Allegro ma non troppo, Monika Leskovar izražajno je iznijela temeljnu melodijsku liniju te tematsku raskoš, dok se Branimir Pustički nadovezao s promišljenim tonom, stvarajući uravnoteženu podlogu na kojoj su ostali gudači gradili zvučnu cjelinu. Marija Andrejaš i Dagmar Korbar stvarale su očekivani dojam harmonijske punoće, posebice u drugom stavku kroz temu i šest varijacija, izmjenjujući se s violinama te pridonoseći zvučnosti i jasnoći Brahmsovih melodijskih linija. Posebna poslastica bila su posljednja dva stavka – silovit i virtuozan Scherzo, koji nas je uveo u finale, Rondo, čija je prozračna, gotovo pastoralna, ali nerijetko kontrastirajuća atmosfera zaokružila koncert. Ansambl je pokazao istančan osjećaj za glazbeni tok i unutarnju logiku skladbe.

Ovaj koncert bio je još jedna potvrda da ciklus Lisinski da camera nije samo niz koncerata, nego važan kulturni projekt koji obogaćuje glazbeni život Zagreba. U vremenu kada se komorno muziciranje u Hrvatskoj suočava s izazovima, posebice zbog renovacije Hrvatskog glazbenog zavoda, ciklus postaje ključna platforma za njegovanje intimnog, ali snažnog glazbenog doživljaja. Publika, koja je ispunila malu dvoranu Lisinski, prepoznala je iznimnost izvedbe i nagradila ansambl dugotrajnim ovacijama.