Kad odlaze najveći…

Tek su nešto više od dva mjeseca prošla otkako smo u Mostaru predstavili novu knjigu počasnog predsjednika Matice hrvatske Mostar, akademika Josipa Muselimovića Putevi i stranputice i proslavili njegov 80. rođendan, a danas smo ga ispratili na vječni počinak. I nebo nad Mostarom je plakalo dok je tužni zvuk trube naviještao oproštaj.

Josip Muselimović, predsjednik Matice hrvatske Mostar u četiri mandata,
utemeljitelj je kulturne manifestacije Mostarsko proljeće / Snimio Ivo Čagalj  / PIXSELL

Čudni su trenuci kada se rastajemo od velikih ljudi. I kao na filmskoj vrpci pred očima ti se smjenjuju prizori iz njihova života. A Josipov je život bio baš – poput filma.

Rascvjetana
Mostarska proljeća

Neki se čudni nemir uvukao u mene te noći s 19. na 20. veljače. I onda u zoru stiže Vanjina poruka da nema više našeg Josipa. Posljednju kolumnu za Večernji list nazvanu Vatre balkanske napisao je u nedjelju, dan prije no što će zauvijek napustiti svoj ured, svoju Maticu. I dok su ga kola hitne pomoći vozila prema Sveučilišnoj kliničkoj bolnici, Ani je rekao da mi ne zaboravi poslati kolumnu. Ne znam je li bio svjestan da je toga jutra umjesto „preko Bradine“ (kako je običavao zvati svoja svakotjedna putovanja u Sarajevo) pošao na put s kojega nema povratka. Ne znam je li bio svjestan da nikad više neće ući u svoju Maticu, da nam nikad više neće poželjeti dobro jutro, dobar dan, uvijek raspoložen i nasmiješen.

Naš prijatelj Miro Gavran toga mi tužnog jutra piše u poruci: „Tko je mogao pomisliti da će ona predivna promocija Josipove knjige biti, ustvari, veliki oproštaj od njega!“

Jeste li, slutili, dragi Josipe, kada ste mi onoga prvoga dana nove godine poslali čestitku za sretno novo ljeto uz fotografiju suncem i plavim nebom zagrljena Međugorja, da ćete uskoro i sami put toga nebeskog plavetnila, na susret s brojnim dragim ljudima koji su već preselili s onu stranu vječnosti?

A otišli su i Vjeko i Luko i Arsen i Vice i Oliver i Đelo i Kruno, koji su za života s posebnom radošću pohodili Mostar i njegovo Proljeće kojemu ste upravo Vi udahnuli dušu.

Upravo ste Vi organizirali prvi koncert u ratom ranjenoj crkvi, doveli prvu operu i balet na mostarske pozornice, odveli ovaj grad do neslućenih umjetničkih visina i priskrbili mu mjesto u Savezu europskih festivala. Upravo ste Vi u grad na Neretvi doveli neka od najvećih imena iz svijeta umjetnosti i kulture. I radili to s takvom lakoćom i prepoznatljivim osmijehom.

Posljednji smo se put sreli na sjednici Predsjedništva Matice hrvatske Mostar 6. veljače, na kojoj smo dogovarali programe novoga Mostarskog proljeća. Iznijeli ste svoje prijedloge, radovali se našem novom Proljeću. Ali i kazali kako je vrijeme da mjesto voditelja toga projekta preuzme netko drugi. Nismo se baš složili s tim. Jer Mostarskom ste proljeću upravo Vi udahnuli dušu, rascvjetali ga po cijeloj Bosni i Hercegovini, uvezali umjetnike iz cijeloga svijeta koji su, bez iznimke, hrlili u Mostar da zagrle njegovo sunce i njegovu svjetlost.

Ispod velikog plavetnila leži
Vaša Hercegovina

Žao mi je što niste dočekali uprizorenje svoje nove drame o Joli Musi na kojoj ste zadnjih godina predano radili. Žao mi je što niste dočekali pogledati na TV-u epizode serijala Branitelj, koje su se bavile slučajevima iz Vaše prakse. Upravo se emitiraju ovih dana. Žao mi je što niste dočekali moju knjigu jer ste me stalno poticali na pisanje.

SMS od prije nepunih mjesec dana: „Draga Misijana, molim te, pogledaj ovu moju novu kolumnu, lektoriraj, popravi raspored dijaloga. Ti si tu velemajstor!“

Hvala Vam, predsjedniče, na silnom povjerenju koje ste poklanjali mojoj malenkosti i našem Pjesniku (Miro Petrović, op.a.) u uređivanju i lektoriranju Vaših knjiga. S Vama je bilo lako surađivati.

Na desktopu mi stoji mapa naziva: Josip kolumne 2025. U njoj ih je tek pet. Jer tek je počela 2025. i nije trebalo ovako biti.

Dragi Josipe, putujte mirno u kraljevstvo gdje vas čekaju oni kojima ste, kroz svoje kolumne, udahnuli novi život. Vaši fra Didak, fra Grgo, Ivo Andrić, bez čije misli niste započinjali novi tekst. Pazite na nas, svoje matičare, i hrlite u zagrljaj nebu.

Osvrnite se; ispod tog velikog plavetnila leži vaša Hercegovina, zemlja krša, kamena i svjetlosti, a opet tako lijepa i pitoma. Vaša Hercegovina o kojoj ste tako rado pisali, govorili.

Dragi Josipe, dragi predsjedniče, na putu prema vječnosti, neka Vas prate naše molitve.

Počivali u miru Božjemu.