Jedva čekam novog Werthera

Svestrana mlada Riječanka, mezzosopranistica Emilia Rukavina primjer je novog tipa uspješnih mladih opernih zvijezda. Diplomirala je u Zagrebu solo pjevanje u klasi Martine Gojčeta Silić, da bi, praktički istodobno, u rodnom gradu studirala i na Pravnom fakultetu. Nakon što je dvije godine stjecala iskustva na daskama riječkog HNK Ivana pl. Zajca kao članica Opernog studija Giorgio Surian, od početka sezone 2022/2023. stalna je članica zagrebačke Opere gdje smo je u dosadašnje dvije sezone vidjeli kao uvjerljivu Maddalenu (Rigoletto), Fenenu (Nabucco), Princa Orlofskog (Šišmiš) i Dorabellu (Così fan tutte). Umjetnica je izražajnoga glasa velikog registra i alikvotnog spektra, iznimne psihološke pronicljivosti kojom prodire u dubinu karaktera te svojim nastupima nudi dodanu vrijednost. Krenula se po kazalištima u Austriji i Italiji međunarodno afirmirati, a prošle je sezone radila u prestižnoj milanskoj Scali kao zamjena Elini Garanča u ulozi princeze Eboli u novoj produkciji Verdijeva Don Carla. Ovih je dana ponovno u fokusu: nedavno je nastupila u praizvedbi opere Povratak razmetnoga sina Anđelka Igreca u HNK u Varaždinu, a upravo je očekuje debi u glavnoj ženskoj ulozi nove produkcije opere Werther Julesa Masseneta u matičnom HNK u Zagrebu.

Emilia Rukavina kao Charlotte u Wertheru / Izvor HNK u Zagrebu

Draga Emilia, kako ste uspjeli u doba studiranja solo pjevanja usporedo studirati i pravo?

Pjevanjem sam se počela baviti za vrijeme gimnazije, sasvim neopterećeno, ni ne sluteći da ću se toliko zaljubiti u taj poziv. Bio mi je to hobi kojim sam se opuštala, imala sam ludu ekipu s kojom sam istraživala glazbu; išli smo na prve opere, tražili note, međusobno si pomagali... S druge strane, pravo je moja prva ljubav i bila sam uvjerena da će to biti moj put. Ali eto, ljudi i životne prilike odvele su me na drugu stranu.

Pomaže li vam danas studij prava u opernoj karijeri?

Pomaže mi općenito u životu, mogu stvari sagledati iz više kutova, brzo naći rješenje, snalaziti se u hrpi podataka, iz svega izvući ono bitno te razborito sagledati delikatne situacije. Taj mi je fakultet dao osjećaj da, bez obzira na uspjehe ili neuspjehe, moram stajati čvrsto na zemlji.

Netom nakon pandemije korone počeli ste karijeru u Rijeci. Koje su vas uloge najviše oblikovale?

Mislim da sam se najbrže razvijala na Akademiji. Zauvijek ću pamtiti svoju prvu produkciju Così fan tutte u režiji Dore Ruždjak Podolski u kojoj sam naučila koliko spreman, brz i okretan moraš biti da izvedeš nešto dovoljno kvalitetno. Za početnika, uloga Dorabelle bila je velik zalogaj s kojim se trebalo izboriti, iz čega sam izašla čvršća. Operni studio u Rijeci bio je velika odskočna daska usporedo sa studijem, kada sam napravila predivne uloge kao što su Lola u Cavalleriji, Mercédès u Carmen, Stéphano u Romeu i Juliji i Colombina u Arlecchinu.

U Zagrebu intendantica Iva Hraste Sočo svijet opere povezuje sa svijetom. Kako vam je osvajati novi repertoar uz dirigente i redatelje mahom iz Italije?

Uglavnom su to ljudi od kojih puno možemo naučiti i koji u naš malo tvrđi mentalitet donose dašak lakoće i prohodnosti. Obožavam raditi s maestrom Pier Giorgiom Morandijem, divno osjeća glazbu te se, dok dirigira, osjećam vrlo sigurno i zaštićeno. Ima vrlo dobro uho za pjevače i pjevačke fraze. Većina redatelja koji ovdje dolaze raditi traži isto: energiju i povezanost lika s emocijom, strast i smisao za pokret, u čemu se dobro snalazim.

Kako ste u tako ranoj fazi došli do milanske Scale i Eline Garanča?

Dobrim snimkama i još boljim agentima. Sve se nekako poklopilo, „iskustvo života“ na početku karijere značilo je dotaknuti sam vrh piramide, susresti se sa željenom ulogom i pjevačicom uz čije sam snimke stasala. Bolje ne može! Slušala sam je, upijala, analizirala, a na kraju s njom razmijenila ideje i iskustva. Savršenstvo!

Što vam to znači danas za karijeru u Italiji?

Svakako mi se više otvaraju talijanske pozornice. Ove i sljedeće godine tamo pjevam dvije naslovne uloge: za kraj sezone vraćam se na Sardiniju, u Cagliari, raditi Donizettijevu Favoritkinju, nakon što sam prošle sezone pjevala Suzuki u Puccinijevoj Madama Butterfly. A očekuje me još jedna omiljena uloga koju zasad ne smijem otkriti.

U novoj produkciji Werthera pripremate ulogu Charlotte u suradnji s oskarovcem Danteom Ferrettijem koji je zadužen za scenografiju, kostime i režiju. Kakvu nam predstavu pripremate?

Jako me veseli ta produkcija. Romantična je i klasična. Mene to uvijek „kupi“, jer ti idealni svjetovi mogu nastati samo u kazalištu. Jedva čekam da je publika doživi!

Koje si još uloge trenutačno priželjkujete?

Bilo koju iz razdoblja ranog belkanta: Bellinijeva Romea, Donizettijeve kraljice, Rossinijevu Rosinu, Mozartovu Donnu Elviru...