GLAZBU IZDVAJA

Elegantno kontrolirani temperament 

Kao i prije devet godina (tada na pjevačkom recitalu uz klavir) Elina Garanča oduševila je zagrebačku publiku. Tada je jedna od vodećih svjetskih opernih zvijezda bila na vrhuncu karijere, kao i na prvom nastupu 2013, i još jest. Zanimljiv tematski gala koncert The Best of Elina Garanča otpjevala je ponovo u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, 10. veljače (organizator Finplan d.o.o.), uz pratnju Riječkoga simfonijskog orkestra, prije nego što će – do svibnja – nastupiti kao princeza Eboli u Verdijevu Don Carlu u Bečkoj državnoj operi, Kundry u Wagnerovu Parsifalu u Berlinskoj državnoj operi i Amneris u Verdijevoj Aidi u Metropolitanu.

Elina Garanča oduševila je toplinom glazbene fraze, dugim dahovima i mekoćom nosivih piana u Dalilinoj ariji / Snimila Sarah Katharina®

Francusko-španjolskom glazbenom ugođaju prethodila je, uz uvertiru iz Glinkine opere Ruslan i Ljudmila, arija naslovne junakinje Čajkovskijeve opere Ivana Orleanska. Slijedile su, naizmjence s orkestralnim ulomcima, arija Dalile Mon coeur s’ouvre à ta voix iz Saint-Saënsovih Samsona i Dalile te arija Balkis, naslovne junakinje Gounodove opere Kraljica od Sabe. Toplina glazbene fraze plavokose latvijske mezzosopranistice oduševljava, naročito dugi dahovi i mekoća nosivih piana u Dalilinoj ariji.

U drugom dijelu, poslije tri španjolska plesa pasodoble (dvokorak), slijedila je svojevrsna pjevačko-orkestralna suita iz Bizetove Carmen, uloga koja je Garanču proslavila širom svijeta. New York Times proglasio ju je „najboljom Carmen u 25 godina“. Između orkestralnih ulomaka pjevala je Habaneru, Seguidillu, ariju o kartama i cigansku pjesmu, kuplete s početka drugog čina. A počela je s ciganskom pjesmom iz prvog čina, iz prve, promijenjene verzije partiture, odbačenom L’amour est un enfant de Bohême (pretvorenom u Habaneru) što je doista bila rijetka poslastica za čuti. Pogotovo u takvoj izvedbi, s minimalnim scenskim naznakama jedne stolice na koncertnom podiju, uz njezinu atraktivnu žarkocrvenu toaletu. Elina Garanča izrazila je, sama samcata, bez Don Joséa i Escamilla, srž glazbene drame Bizetove junakinje na profinjen, glasovno zavodljiv te nadasve muzikalan i ženstven način.

Pouzdanu pratnju pružio joj je Riječki simfonijski orkestar, tj. orkestar riječke Opere angažiranim, ritmički živim nastupom, pod ravnanjem Karela Marka Chichona, iako je povremeno prekrivao inače snažan Garančin glas.

I dodaci su bili organski dio koncerta – arija Luise s trilerima iz zarzuele Kćeri Zebedea Ruperta Chapíja, Granada meksičkog skladatelja Agustína Lare, posvećena istoimenome španjolskom gradu, i Marechiare Paola Tostija. Ljepota glasa i sigurne visine obilježile su svaku ariju. Elinu Garanču pamtit ćemo kao pjevačicu elegantno kontroliranoga temperamenta i profinjena glazbenog ukusa.