Plakat je idejna sinteza kazališnog čina pretočena u likovni izraz

Kazališna i likovna publika okupila se 24. siječnja na otvorenju izložbe VIII. Bijenala kazališnog plakata u Varaždinu. Pokretač ove manifestacije i dosadašnji jedini organizator, HNK u Varaždinu, prostorno ju je i organizacijski proširio, točnije ujedinio varaždinske institucije, Gradski muzej Varaždin i Galeriju Zlati ajngel, u čijim se izložbenim prostorima mogu pogledati kazališni plakati iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Mađarske.

Slavimir Stojanović Futro,
plakat predstave Galeb
A. P. Čehova (1. nagrada)

Nagrađeni Slavimir Stojanović Futro, Jovan Tarbuk i Antonio Dolić

Zanimanje za Bijenale od 2009. godine do danas sve je veće, što potvrđuje i količina pristiglih plakata iz regije. Žiri u sastavu Ivan Duić, akademski slikar i scenograf, Elizabeta Igrec, akademska slikarica i viša kustosica Gradskog muzeja Varaždin te Klara Macolić Kuparić, povjesničarka umjetnosti, odabrao je 50 od pristigla 192 plakata za izložbu te tri najbolja čiji su autori dobitnici plakete i novčane nagrade.

Prva je nagrada uručena Slavimiru Stojanoviću Futru, grafičkom dizajneru iz Beograda, za plakat predstave Galeb A. P. Čehova, Narodnog pozorišta Sombor. Između ostalog, u obrazloženju žirija istaknuto je da „ovaj plakat, kroz pojednostavljeni motiv mrtvog galeba, implicira na tragičan završetak drame. Krupnim prikazom crno-bijeli galeb, postavljen na crvenoj podlozi, plijeni pažnju prolaznika te ga poziva da pročita okolni tekst“. Uz nagrađeni plakat, na izložbi su postavljeni svi pristigli plakati ovoga dizajnera jer „je njegov izraz doista kontinuirano okarakteriziran stilsko ujednačenim digitalnim ilustracijama koje sažimaju sadržaj predstave na nužno“.

Vizualni identitet VIII. Bijenala kazališnog plakata temelji se na plakatu Gorana Merkaša / Izvor HNK u Varaždinu

Jovan Tarbuk iz Beograda, koji je na dosadašnjim bijenalima već dvaput bio laureat (2011. i 2017), dobio je drugu nagradu za plakat predstave Očevi i oci Slobodana Selenića, Narodnog pozorišta u Beogradu. Žiri ističe jasnoću izraza i provokativan karakter u dorađenoj autorskoj fotografiji koja je „za Tarbuka osnovni nositelj vizualne komunikacije na kazališnom plakatu. Tarbuk isticanjem simbola Velike Srbije u podrugljivom tonu kritizira srpsku nacionalističku i iredentističku ideologiju. Kako su njeni znakovi formirani od korice kruha, odnosno od osnovne prehrambene namirnice siromaha, plakat ujedno upućuje na evidentne socijalne probleme i ideološke iracionalnosti“.

Trećenagrađeni je Antonio Dolić, dizajner plakata za predstavu Ćelava pjevačica E. Ionesca, Zagrebačkog kazališta mladih. Istaknuto je da „zahvaljujući vizualno dominantnom motivu izrezane i izokrenute gigantizirane ženske glave, kolažiranom na agresivno crvenu podlogu, moguće je ovaj plakat izjednačiti s teatrom apsurda. Dodatnu efektnost Dolić postiže dodavanjem zelene i crvene boje na motiv ženskog lica te posvećivanjem posebne pažnje pri komponiranju tipografije“.

Uz spomenutog Tarbuka, valja istaknuti dvostruko nagrađenog dizajnera na dosadašnjim bijenalnim izložbama, 2009. i 2013. godine, Vanju Cuculića iz Zagreba, za plakate Gradskog dramskog kazališta Gavella. Marijan Varjačić naglašava kako „njegovo oblikovanje obilježava gotovo idealna kompozicija, suodnos slike i riječi u plakatu. Slikom izražava na svojstven način ideju kazališnog komada, a tekst, informacije, uspijeva upravo utkati u sliku“. Godine 2015. nagrađena je Maja Gspan iz Ljubljane čiji je plakat za Homerovu Ilijadu u koprodukciji SNG Ljubljana, MGL i Cankarjevog doma Ljubljana obrada fotografije Petera Uhana. Fotografija istog fotografa poslužila je i Danijeli Grgić za nagrađeni plakat 2019. godine, za predstavu Ivanov A. P. Čehova ljubljanske Drame, a Natalija Milenković iz Beograda nagrađena je za plakat predstave Čehovljeva Višnjika Novosadskog pozorišta 2021. godine.

Goran Merkaš kao varaždinski sinonim za kazališni plakat

Sintagma „kazališni plakat“ u Varaždinu ima jednu inačicu – Goran Merkaš. Upravo po njemu ime nose nagrade za kazališni plakat varaždinskog Bijenala. Akademski slikar, izuzetan crtač i grafički dizajner punih je dvadeset godina, od 1970-ih do 1990-ih, dizajnirao plakate za varaždinsko kazalište te mu dao cjelokupni vizualni identitet, do danas prepoznatljiv, osebujan, vrijedan pažnje i divljenja. Merkaš je bio nezaobilazan kazališni suradnik, dio svake predstave: uvijek prisutan, radoznao, pun pitanja. Ta njegova prisutnost podrazumijevala je potpuni angažman oko kazališnog stvaranja, od teksta, proba, razgovora s glumcima, diskusija s redateljima – da bi na koncu plakatom predstavi stavio točku na i. Njegovi su plakati nosili jasnu poruku predstave i njegovu osobnu; vizualno atraktivni, često uz dozu kritike i ironije, sugestivni i likovno besprijekorni. Prerano nas je napustio 1996, a ovim Bijenalom obilježava se njegov 75. obljetnica njegova rođenja. Upravo je Merkaševo nasljeđe u Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu bilo poticaj inicijativi Marijana Varjačića za pokretanje Bijenala kazališnog plakata, s ciljem naglašavanja važnosti koje on ima kao promidžbeno sredstvo i kao umjetničko djelo.

Plakat je idejna sinteza kazališnog čina pretočena u likovni izraz. Crpi ideje iz djela koje se postavlja, autorskih koncepata, od kazališnih umjetnika u procesu rada na predstavi. Kao poziv u kazalište s nužnim tekstualnim informacijama, plakat u javnom prostoru ostavlja dojam, stvara atmosferu, posrednik je između predstave i publike kojoj pruža imaginaciju o budućem kazališnom doživljaju. Unatoč danas nezaobilaznim mogućnostima promidžbe putem društvenih mreža, plakat kao klasična papirnata forma i dalje egzistira. „Učiniti nevidljivo vidljivim bit je kazališnog plakata, ako se hoće i kazališta kao umjetnosti. Na tom su tragu bila ponajbolja ostvarenja kazališnih plakata na bijenalnim izložbama u Varaždinu“, zapisao je Varjačić.

Varaždinski Bijenale
šire od Varaždina

Bijenalne izložbe predstavljene su i izvan Varaždina, u Zagrebu u galeriji HAZU (Narodni dom) i čak su triput u Osijeku bile svojevrsno otvorenje teatrološko-kazališnog skupa Krležini dani. Svi izloženi plakati reproducirani su u katalozima i na taj način dostupni zainteresiranima; ne samo da ostavljaju trag dosadašnjih izložaba, nego su relevantan prikaz umjetnosti plakata u regiji proteklih osamnaest godina, koliko ova manifestacija vremenski obuhvaća njihova ostvarenja. Izloženi radovi ne samo da daju dobar uvid u međunarodnu dizajnersku scenu kazališnih plakata, što u konačnici i jest uloga revijalnih izložbi poput bijenala, nego su i svojevrstan pregled repertoarnih odrednica kazališta u regiji.

Veliki odaziv kazališta i njihovih dizajnera, kao i kazališne te likovne publike, svakako potvrđuje da će ova jedinstvena manifestacija na ovim prostorima imati mogućnost rasta i razvoja u vidu novih koncepata i gostovanja u zemlji i inozemstvu za koje je već iskazan interes. Važnost Bijenala prepoznao je i Grad Varaždin kao pokrovitelj, a organizacijsko umrežavanje varaždinskih kulturnih institucija, kazališne i likovnih, omogućuje i eventualno teritorijalno proširenje. Vizualna umjetnost kazališnog plakata bezvremena je kao i samo kazalište. Varaždinski Bijenale, osim predstavljanja najboljih ostvarenja, ujedno čuva od zaborava nesumnjivo vodećeg grafičkog dizajnera ovih prostora Gorana Merkaša.