KAZALIŠTE IZDVAJA

Jadnici u Komediji 

Jadnici su napokon i ponovno na zasluženom mjestu – u kazalištu Komedija. Ovaj mjuzikl, koji je osvojio svijet i nakon francuske premijere 1980, svoje prvo izvođenje izvan matične zemlje, prije West Enda i Broadwaya, imao je upravo u zagrebačkoj Komediji.

Tada, dok svjetska slava nije odvela taj spektakl na pozornice diljem svijeta, vjerojatno je daleko lakše bilo pribaviti prava i licencu za izvođenje, jer danas ona dolazi s puno višom cijenom, ali i uvjetima za postavljanje. I sada bi se mogli zapitati – čemu uopće mijenjati išta u mjuziklu u kojem je svaka minuta, pa i sekunda pomno osmišljena?

Jadnici u ZGK Komedija / Snimila Ines Novković

U režiji Stanislava Moše, pod dirigentskom palicom Dinka Appelta i uz koreografkinju Tihanu Strmečki, a uz odličan prijevod i prepjev Dražena Bratulića koji je nosio i glavnu ulogu, zagrebački Les Mis (kako ga obožavatelji zovu) pokazao je da mjuzikl kao forma u svojoj najboljoj verziji vraća publiku u kazalište. I tamo ih čeka emotivna priča koja gledatelja dotiče najjačim oružjem – fantastičnom glazbom. No ponajviše se tu istaknula simbioza mladih snaga i Komedijinih veterana (Bratulić, Žlabur, Baučić, Stipaničev, Sabljak, Winter…).

Jadnike publika ili voli ili ne voli, a sudeći prema rasprodanim ulaznicama, Komedijina će inačica publiku hvatati dok im ne istekne licenca. E sad, Komedija je pred sebe stavila i jedan problem, pokazali su da u svojoj ruci drže neke nove adute koji znaju kako se mju­zikl radi na svjetskim pozornicama, a to je mnogo dinamičnije od pomalo uspavanog rada na koji su mnogi naši ansambli naučeni. Ako imaju te adute, mogu li ih napokon upotrijebiti i za neki novi hrvatski autorski mjuzikl?

Sve zbog jednog imena u Kerempuhu

Izgleda da su francuska djela nekako „iskočila“ u kazališnom miljeu metropole krajem prošle godine, kada je u Kerempuhu premijeru doživjela hrvatska inačica komedije Sve zbog jednog imena, čiji su autori Matthieu Delaporte i Alexandre de La Patellière.

Ansambl predstave
Sve zbog jednog imena / Izvor SK Kerempuh

Režija Saše Broz, uz adaptaciju i dramaturgiju Dore Delbianco doima se tako nenametljivo, kao da je gledatelj samo jedna od knjiga na polici u tom francuskom stanu, knjiga koja svjedoči otkrivanju (bolne?) istine za bonvivana Victora i njegovu sestru Elisabeth koja je lakomisleno dopustila da joj kuhinja zamijeni karijeru, koju je objeručke preoteo njen suprug. Bolje je više ne otkrivati jer čar predstave upravo je zaplet koji od prve do zadnje rečenice plijeni, a sa svakim smijehom dolazi zrno soli. Vrsna podjela – Borko Perić, Anita Matić Delić, Damir Poljičak, Domagoj Ivanković i Mirela Videk Hranjec – pun je pogodak, a ova adaptacija u najboljoj maniri pokazuje kako komedija u sebi može skrivati toliko više od „lakog“ smijeha, i kako gorka može postati. A kada ta gorčina nakon jednog monologa, na pravom mjestu i u pravo vrijeme, izazove spontani i dugi aplauz, tada je sigurno da Kerempuh ima predstavu koju će mnogi doći pogledati dvaput.