Djeca koja čitaju postat će misleći pojedinci

„Ovaj tekst ima korijene u znanosti o književnosti, znanosti o čitanju i u teoriji dječje književnosti, a velikim se dijelom oslanja i na praksu – na naše iskustvo čitanja s djecom i odraslima različitih dobi i profila.“ Ovako nas uvode u knjigu autorice, obje književne znanstvenice. Anda Bukvić Pažin književna je prevoditeljica i sveučilišna lektorica. Prevodi prozu, publicistiku i književnost za djecu s njemačkog i engleskog te piše eseje i prikaze za književne i kulturne časopise i portale. Marija Ott Franolić nezavisna je književna kritičarka i teoretičarka. Teorijski se bavi povezanošću čitanja, mišljenja i empatije. Autorica je knjige Dnevnik ustremljen nedostižnom: svakodnevica u ženskim zapisima (Disput, 2016).

Autorice se aktivno bave promicanjem čitanja, povezujući svoj znanstveni rad s praksom. Knjiga Velika važnost malih priča: kako i zašto čitati djeci ukoričeni je dokaz toga – popularnoznanstvena knjiga koja govori o dobrobiti i nužnosti čitanja djeci i s djecom. Možda ste baš sad pomislili da je to još jedna knjiga namijenjena uskom krugu ljudi, s mnoštvom podataka i gotovo nerazumljivog jezika. Ako jeste, onda ste se prevarili, jer uza sva stručna objašnjenja i dokaze, autorice su uvele i svoj subjektivni doživljaj strasti prema čitanju, koju sa svakom novom rečenicom prenose na čitatelja pa iako znate da čitate stručnu knjigu, čini vam se da čitate napeti avanturistički roman.

Izd. Naklada Ljevak, 2023.

Statistike o čitanju u Hrvatskoj iz godine u godinu pokazuju da polovica stanovništva godišnje ne pročita ni jednu knjigu. U cijelom svijetu mlađe generacije sve više vremena provode pred ekranima, koncentracija im slabi te ih je sve više s teškoćama u čitanju. Polazeći od toga da čitanje nije samo prepoznavanje znakova, nego i alat za kognitivni razvoj svakog pojedinca, razvoj kreativnosti i kritičkog mišljenja, autorice donose niz svojih opažanja, znanstvenih uvida i praktičnih savjeta kako i zašto razvijati čitanje i ljubav prema čitanju kod djece od najranije dobi, ali i kroz cijeli život.

Donositelji odgovornih odluka

„Osnovna ideja u podlozi Velike važnosti malih priča jest da djeca koja čitaju imaju sve preduvjete da postanu misleći pojedinci, koji znaju donositi odgovorne odluke te promišljati najbolji mogući put za sebe i za druge.“

Knjiga je osmišljena kao niz dijaloga. Dijalog je to teorije i prakse, znanosti i subjektivnosti, međusobni dijalog autorica, dijalog sa svim sudionicima u procesu čitanja djeci, od obitelji do ustanova formalnog i neformalnog obrazovanja. Na koncu, dijalog je to autorica u obliku intervjua sa stručnjakinjama i stručnjacima iz raznih područja koja su važna za poticanje i promicanje čitanja. Sa spisateljicom i kazališnom kritičarkom Natašom Govedić razgovarale su o važnosti i nedovoljnoj zastupljenosti umjetničkog odgoja u obrazovanju, s piscem, sveučilišnim profesorom animacije i filma i karikaturistom Midhatom Ajanovićem o važnosti stripa u razvoju motivacije za čitanje, sa sociologinjom Karin Doolan o važnosti građanskog odgoja u školama i povezanosti čitanja s razmišljanjem te sa slovenskom  pripovjedačicom i spisateljicom Špelom Frlic o važnosti pripovijedanja djeci i s djecom.

Četiri poglavlja knjige tematski se nadovezuju jedno na drugo. U prvome je objašnjen pojam čitanja i zašto je ono važno, te zašto je važno čitati upravo književnost, osobito priče. Male priče iz naslova male su jer su u prvom redu namijenjene malim ljudima, odnosno djeci, a ne zato što su uistinu male, jer nisu i polazište su u razvoju svakog djeteta za razumijevanje svijeta.

Drugo poglavlje pripada slikovnici – kraljici malih priča. Slikovnica je prilično zanemaren medij, osobito što se tiče njezinog vrednovanja. Udomaćeno je mišljenje da je namijenjena isključivo djeci. Autorice svojim savjetima što čini dobru i kvalitetnu slikovnicu pokazuju kako je slikovnica kao književno djelo namijenjena svima, bez obzira na kronološku dob.  Počinju od njezine jezične i likovne strukture, spoja teksta i slike te ističu njezinu dvojaku ulogu – umjetničku i pedagošku. Ističu prednosti čitanja umjetničkih slikovnica s ciljem estetskog odgoja te donose i popis preporučenih slikovnica. Slikovnica nije samo za čitanje nego i za gledanje, za razmišljanje, ona je poticaj za druženje, razgovor i igru.

U trećem se poglavlju autorice bave utjecajem čitanja na procese u mozgu. Definiraju razine vještina čitanja i pojam dubinskog čitanja koje vodi ka razmišljanju i razumijevanju. Razvoj dubinskog čitanja dugotrajan je proces kojem na putu stoje mnogobrojne prepreke, početne teškoće u čitanju, nemotiviranost za čitanje, siromašan rječnik, konkurencija kratkih i površnih sadržaja na raznovrsnim digitalnim medijima. Autorice predlažu da se kod djece pokuša razviti tzv. dvopismeni mozak koji bi im omogućio da „spretno i odgovorno barataju digitalnom tehnologijom, ali da su istovremeno u stanju dubinski čitati i kritički razmišljati“.

Kako čitati s djecom i djeci

Četvrto poglavlje donosi praktične i konkretne savjete kako čitati s djecom i djeci – kod kuće, u vrtiću, u školi i u knjižnici. Autorice navode i mnoge primjere dobre prakse, svoja iskustva, i ona dobra i malo manje dobra. Možda će se u njima netko prepoznati ili osjetiti prozvanim, ali svi bi se trebali osjetiti pozvanima na promjene u percepciji čitanja i njegovu podučavanju.  

Sve što je napisano u knjizi, bilo da se radi o znanstveno utemeljenim činjenicama ili subjektivnom doživljaju, može biti točka okupljanja za one koji se bave odgojem i obrazovanjem, a osobito za mlade ljude koji će se time tek baviti.

Velika važnost malih priča poziva u avanturu čitanja i to odmah.