Bajkovite lirske crtice ili začaranost pričom

„Planina isparava, mijenja oblik, uzdiže se k’ svježim, bistrim zvijezdama. Tamo gdje je stajala i obavijala jedan čitav grad, sad je više nema. Vratit će se opet, u drugoj nekoj boji, s mnogim svojim životinjama, papratima, korijenjem i mahovinama. No dok se, ovako svečano i polako diže u visine, posipam se trncima ushićenja i idem takva, naježena, ustreptala, prema njoj.“ (Dan kad je planina poletjela)

Tražiti ravnotežu u autonomnim imaginativnim cjelinama znači približiti se kreativnim snoviđenjima, znači poetski se udružiti s poetikom zamišljenih svemirskih samoća. Biti poetski sam s paradoksima svemirskih dimenzija. Osmisliti impulse svjetlosti, uroniti u začaranost kazivanja, inspirativnoga čaranja pričom. Tamara Bakran, u nadahnutoj knjizi Pjesnikinja švelja (Zagreb, 2022), poetizirala je rečenice emocionalnim nijansama, tražeći harmoniju u novootkrivenom biću jezika u iznimnoj poetskoj komunikaciji koja nadahnjuje. Odabravši svjetlost poetske imaginacije, poetesa opčinjena životom prepušta se čaranju pričom, iznimno zadivljena kreativnim snoviđenjem u kojem je bliskost, vedrina, lucidnost, čar kazivanja: „I stabla nas pogledavaju, meškolje se, propuštaju naše lake, znatiželjne korake. Dobro im je u društvu, tako su već dugo sama tu. Da, ovaj nas je vrt željan i mi smo željni njega, njegovih ljepota i njegovih tajni koje nam se ipak nikada neće odati. Puteljci novi i novi nam se otvaraju, kao i vidici, stabla nas zapanjuju.“ (Arboretum opeka).

U ozračju poetskog jezika autorica niže čaranje naslovima: Dan kada je planina poletjela, Arboretum opeka, Šumski izlet, šumska čarolija i sve rupe u deblima, Niz šal kroz prozor, Sanjalčica, Jedna noć čarobna, Noćni leptir, ušao u stan, ušao u san, Kaktus-zmaj, Katja je ljubomorna, Kućna sreća, Dome slatki dome, Druga obala, Otkriće, Stara smokva bi nekamo.

Izd. Biakova, Zagreb, 2023.

Bajkovitost kazivanja Tamara Bakran osmišljava svjetlošću čaranja u kojoj se lijepo i zadivljeno diše. Osjećaj iznimne harmonije opušteno nam predstavlja mladu publiku koja začarano prati čaranje pričom, a onda se maštovita lirska komunikacija pretače u prostore prirode koja vibrira životom: „Trava mi pod nogama svježa i mirisna, a na brdu tek jedna kućica, mala i bijela, čista i rumena, a iza kućice malen, ali uređen vrt, od svega par gredica, no nije tu raslo voće ni povrće. Nego su tu rasle... zvijezde!“ (Sanjalčica).

Neobična, nesvakidašnja knjiga lirskih crtica bajkovita naslova Dan kada je planina poletjela osvaja čarolijom kazivanja. Kreativna opčinjenost pričom poučava i obogaćuje, senzibilizira svijet toplom ljudskom riječju u ritmu poetiziranih rečenica koje svoju maštovitost prenose svima koji „žele čitati i čitanjem disati, dok vani huji i bruji svijet, vrlo često džunglast, treba za njega pameti, snage i srca, ali kad imaš dom, imaš korijenje za sve te lahoraste i vihoraste vjetrove!“ (Dome, slatki dome). Knjiga u kojoj je planina poletjela živi svoju osebujnu atmosferu u kojoj se zbiva harmonija stvari i bića, a priroda je blagotvorna i smiruje.

Zorka Jekić, urednica odabrane knjige i autorica pogovora (Svečana povezanost prirode i čovjeka), ističe fenomen otvorenosti prema svijetu i opčinjenost čaranja pričom: „A sva ta spisateljičina vještina usmjerena je ka pobuđivanju i razvijanju dječje mašte u neobičnoj atmosferi s posebnim kutom promatranja čitatelja koji sudjeluje u pustolovini čitanja i prepoznaje sebe i svoje iskustvo u pričama.“