Zimski pristojno

Dvadeset godina nakon uspjeha vedro-sjetne crnohumorne drame ceste Stranputica (Sideways, 2004), američki redatelj Alexander Payne ponovno je udružio kreativne snage s glavnim glumcem toga filma, Paulom Giamattijem, u novoj crnohumornoj drami, Preostali (The Holdovers, 2023), zapaženom djelu dosad olovorenu stotinjkom nagrada. Među ostalima Zlatnim globusima za mušku ulogu u mjuziklu ili komediji Paulu Giamattiju i za sporednu žensku ulogu Da’Vinei Joy Randolph te nominiranu za pet Oscara: za film, mušku ulogu (Giamatti), sporednu žensku ulogu (Randolph), izvorni scenarij (David Hemingson) i montažu (Kevin Tent).

Troje osamljenih oblikovat će neku vrstu zamjenske obitelji / Izvor IMDB

Alexander Payne veli da je Giamatti idealan tumač tih protagonista, čovjek i glumac koji određuje ton obaju filmova točnije no što bi on sam mogao postići svim svojim redateljskim znanjima i vještinama. Osim izvedbenim odlukama, intuicijama i odlikama, Giamatti to zacijelo čini i samim habitusom, ugodno okruglastim i trbušastim, u kojem se opušteno pogrbljeno držanje bezvoljnika, nalik uspravno postavljenu mekušastom jastuku, neočekivano sljubljuje s udarima žilavo dinamične pokretnosti i energije, a opći dojam onemoćaloga, tužnoga, vjernoga psa iznenada zaiskri bljeskovima dječačkoga palivraštva.  

Nije malo dodirnih točaka između likova koje Giamatti tumači u tim dvama ostvarenjima. Paul Hunham iz Preostalih (koji preuzimaju premisu šarmantnoga, ne osobito zapažena francuskog filma Oslić/Merlusse, 1935, Marcela Pagnola), smještenih u 1970. godinu, profesor je povijesti u internatu, Myles Raymond iz Stranputice učitelj je engleskog jezika u osnovnoj školi. Obojica su pretežno mrzovoljna pogleda na društvo i svijet, osjećaju se životnim gubitnicima, neuklopljenima u okolinu, nemaju uspjeha kod žena, piju lijekove za smirenje, neostvareni su pisci (Mylesov rukopis ne pronalazi izdavača; Paul već desetljećima ima ideju za monografiju, ali nikako da se lati pera), obojica živnu tek kad dobiju priliku znalački govoriti o svom hobiju, Myles, enofil, o vinu, povjesničar Paul o onome što mu je i struka, starim civilizacijama. Obojica će na se odjenuti i kaputić od smeđeg rebrastoga samta. Iako načelno introvertne, obojicu će zapasti zadatak da budu svojevrsni vođe puta – Myles prijatelju kojeg će, kao vjenčani mu kum, u tjednu prije svadbe povesti na momačko, stranputično, putovanje vinskim cestama Kalifornije; Paul učeniku koji je preko praznika silom prilika (pre)ostao u internatu. I jedan i drugi će, suprotno svom instinktu nepovjerenja u uvriježeno poimanje radosti i dobročinstva, ozbiljno ugroziti same sebe ne bi li pomogli drugomu.  

„Ja sam tek otisak prsta na prozoru nebodera“, požalit će se Myles drugu, u trenutku osobita jada. „Želiš li istinski razumjeti sadašnjost, ili sama sebe, moraš početi od prošlosti. Povijest nije tek proučavanje prošlosti, ona je objašnjenje sadašnjosti“, mudruje Paul pred svojim štićenikom, naizgled samouvjereno, dok se prizorom implicitno pomalja pitanje što je on to tako dobro shvatio kad se, nezadovoljan sobom, u današnjici snalazi tako loše.

Unatoč navedenim paralelama, Preostali ipak nisu inačica Stranputice. Dok je Stranputica sjala titravim zrakama ljetnoga Sunca ponad živopisnih, žutozelenih vinorodnih brežuljaka američke jugozapadne obale, Preostali su polegli pod vlažnim zimskim uzduhom, natopljeni teškim snijegom, optočeni sivilima i okerima sjeveroistočne obale, u pitomom provincijskom mjestašcu savezne države Massachusetts u kojem je smještena Barton Academy, fiktivni koledž za jako dobrostojeće, štoviše bogate. Tijekom božićno-novogodišnjih praznika učenici i profesori odlaze kućama i obiteljima, no neki, zbog ovoga ili onoga, ostaju u ustanovi. Razmjerno strog i nimalo omiljen profesor Paul Hunham zadužen je da ih čuva. Premda ionako ne bi nikamo otputovao, Hunham obvezu prihvaća nerado. Bartonska družina ubrzo će se svesti tek na Hunhama, sedamnaestogodišnjeg učenika Angusa Tullyja (Dominic Sessa) i ožalošćenu tamnoputu kuharicu Mary Lamb (Randolph), kojoj je sin nedavno poginuo kao američki vojnik u Vijetnamskom ratu. Početne netrpeljivosti i nesklapnosti postupno će se razviti u prijateljsko razumijevanje i bliskost, osobito između Hunhama i Tullyja. Troje osamljenih oblikovat će neku vrstu zamjenske obitelji.

Sukladno podneblju i godišnjem dobu, ritam i tempo Stranputice bodrom žustrinom brzahu  gustim obiljem pomno razrađenih događaja i situacija. Preostali pod bremenom zime i stiskom studeni stupaju tromo, škrto, oprezno, prigušeno, gotovo uspavano, štedeći dah i resurse, prezajući upustiti se u odvažnije zahvate što iskaju veći napor, kao i u iskorak izvan okvira salonske pristojnosti, čega se drsko razigrana Stranputica nije libila.