UZ 22. PEPELNICU UMJETNIKA, Muzička akademija u Zagrebu, 13. veljače

I ove godine u predvečerje početka korizme, 13. veljače, u Muzičkoj akademiji u Zagrebu održana je 22. Pepelnica umjetnika pod naslovom Kad mislim na hrvatsku umjetnost i kulturu –stanje, prijepori i perspektive, na kojoj su uz moderatora i pokretača te inicijative dominikanca Franu Prcelu sudjelovali povjesničar umjetnosti Igor Zidić, kulturni kritičar Matija Štahan i skladatelj i orguljaš Ante Knešaurek.

Inicijativa je to koja potiče dijalog između teologije i umjetnosti, a došla je od pape Ivana Pavla II, od njegova Pisma umjetnicima.

U uvodnom govoru Prcela je rekao da ga je na ovogodišnji naslov tribine potaknuo stih iz pjesme Heinricha Heinea „I dok razmišljam o toj Njemačkoj, izgubim san“. Uz te stihove prisjetio se i pročitao dijelove iz pjesme Majstori svjećari koju je 1998. napisao Igor Zidić, a koji glasi: „Majstori, koji god bili, ugasite ili upalite svijeće: neka se i ovdje nešto dogodi ili ne dogodi“.

Zidić smatra da je kultura ono što osvjetljava naš okoliš, putove, ljude. Smatra da male kulture i narode ugrožavaju veliki, pa tako i kulturu netko može ugasiti kao prekidač i postići nešto što ne želimo. Ali ona može biti sredstvo, način, alat borbe za nešto. Vlastita kultura – često uz vjeru koju čovjek ima ili nema, koju ima više ili manje, koju ima racionalizirano ili samo instinktivno – nešto je što nam ostaje. Ocijenivši da su teškoće i tegobe nešto što nas prati i s čime imamo najdugotrajnije iskustvo naveo je da i ono što danas postaju pravila velikih i moćnih zajednica za nas su često najveće pogibelji. U tom kontekstu spomenuo je konzumerizam. Prije smo vrednovali, danas samo nabrajamo, nema kritike, muzeji su nam sve veći, a sve je manje aktualnog sadržaja u njima. Čini mi se da je u kulturi najbolje što imamo ono što je nastajalo u borbi i u otporu, nikada s lakoćom, rekao je.

Ante Knešaurek dodao je da mu uz te Zidićeve opservacije na pamet pada Kranjčevićev stih „Okovi su krila da se brže leti“. Podsjetivši na sv. Augustina rekao je da današnja vremena nisu ni bolja ni gora, no da je primijetio kako današnji studenti manje čitaju, da su razmaženi i da su roditelji zaljubljeni u svoju djecu. Ocijenivši da je prisutan problem autoriteta, odnosno da nedostaje vertikalni, dok je horizontalni sveprisutan (TikTok je rekao ovo, televizija je objavila ono…) rekao je da mladi čovjek, osim što ga je potrebno poticati na kreaciju, mora imati i svojevrsno usmjeravanje. Današnji odgoj rezultira neproporcionalnom količinom samosvijesti u odnosu na znanje, dok izostaje poučljivost, zaključio je Knešaurek.

Kada govorimo o kulturi, potrebno je poći od definicije pojmova, a tu su dvije najzanimljivije definicije one koje polaze od etimologije, rekao je Matija Štahan. „Prema latinskome, pojam kulture povezan je s kultivacijom, primjerice pretvaranjem prašume u perivoj. Kada ovu metaforu primijenimo na stanje u Hrvatskoj, mogli bismo reći da je naša kultura prašuma povremeno posuta vrtovima“. Druga definicija kulturu izvodi iz kulta. Pozivajući se na Andrewa Breitbarta koji je rekao da je politika nizvodno od kulture, Štahan je istaknuo kako je kultura nizvodno od kulta. Kada kult presuši, onda postoji i suša kulture koja tada ne može davati plodove kakve je davala u prošlim vremenima. „Ovdje je metafora drukčija: kultura kao pustinja u kojoj se tek ponegdje nalazi poneka oaza“, rekao je Štahan. Kultura ne mora propagandistički braniti kult ili religiju, to jest dobro, lijepo i istinito, ali mora im pristupati na zanimljiv način, inače je to kultura drugoga reda, zaključio je.