Tradicija jazza u Hrvatskoj danas

Vremena su se jazza i njegove edukacije znatno promijenila otkako su naši jazz-glazbenici bili samouci ili su glazbu učili na prestižnim zagrebačkim glazbenim institucijama poput nekadašnjeg Konzervatorija ili poslije Muzičke akademije. Nestao je animozitet profesora glazbe i studenata kada bi ovi iz pretežito financijskih razloga zasvirali u nekom plesnom sastavu ili baru jazz. Nestale su i nekad poznate plesne škole koje su nerijetko angažirale mlađe glazbenike kao demonstratore za plesne korake. Danas primjerice na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji djeluje čak pet što aktivnih, što bivših džezista, a i trenutačni dekan bio je svojedobno dobro poznat džezist kao vođa malog sastava s kojim  je imao zapažene nastupe na međunarodnim festivalima jazza.

Jazz se nekad svirao i za ples / Izvor Pixabay

U takvim se okolnostima bez gostovanja stranih sastava tradicionalnog jazza i naš jazz nalazi u rukama mlađih glazbenika koji svoje interpretacije i programe temelje isključivo na vlastitim skladbama i improvizacijama kao temeljima svojih džezističkih dometa.

Srećom, a u skladu s razmišljanjima brojnih svjetskih stručnjaka, tradicije jazza, pa i njegova dijela kao plesne glazbe, podložne su i lakše pamtljivoj melodiji te će onda i improvizacije na takvu melodiju biti lakše shvatljive, a to je i temeljni smisao svakoga dobrog jazza.

U hrvatskom jazzu postoji srećom niz jazz-glazbenika koji su po svojoj glazbenoj vokaciji odani jazz-tradiciji u kojoj još ima swinga i drivea. Nekad su primjerice glavni gradovi pojedinih europskih zemalja imali i svoju tradicionalnu jazz-scenu. Prisjetimo se samo Engleske i njezine snažne dixieland-scene predvođene orkestrima Kennyja Balla ili Montyja Sunshinea ili Berlina sa svojim Spree City Stompersima vođenim trombonistom Haweom Schneiderom. I Zagreb je svojedobno imao svoj dixieland-ansambl, na čelu kojeg je bio klarinetist i tenor-saksofonist Branko Ovčarić.

Jazz se nekad svirao i za ples na ljetnim terasama i drugim plesnjacima, gdje su stasali i brojni naši džezisti takozvane mainstream-provenijencije odani tradiciji. Među njima vrijedi spomenuti još aktivne pijaniste, poznatoga zagrebačkog urologa dr. Ante Reljića i Marijana Grubera, gitarista Marija Igreca, klarinetista i tenor-saksofonista Branka Ovčarića, trubača Antonija Gečeka, gitarista Spartaca Črnjarića i Marija Igreca, kontrabasista Nenada Juru Vrandečića, neuništivu Zdenku Kovačiček, zatim pjevačicu Lelu i američkog pijanista Joea Kaplowitza, tenor-saksofonista Gordana Peršija te napose vokalista Stjepana Jimmyja Stanića, ali i niz all round-bubnjara koji su kadri pratiti neke od naših instrumentalnih ili vokalnih solista. Ima ih dakako u našem jazzu bez obzira na dob još!