Svemirske cipele

           Magija je znanost koju još ne razumijemo.

                                                           Arthur C. Clarke

Između zalaska prethodne godine Plave

rezonantne oluje i svitanja nove godine Žutog

galaktičkog sjemena magični je Dan izvan vremena.

Prema majanskom učenju vrijeme se kreće u obliku

spirale. Ono je fraktalno, višedimenzionalno i

beskonačno.

*

OVO JE, PRIJATELJI MOJI, SAMO MALENI DIO

NOVE SLIKE STUPOVA STVARANJA:

Crvena područja na slikama svemirskog teleskopa

James Webb mjesto su gdje se rađaju zvijezde. Ovdje je

spremište za tisuće snova. Potražite čarobnu riječ i

otkrijete što znači sanjati dok plutaju galaksije.

*

Sjećanje se rastvara u modroj visini. Tu je dvorac

bezgraničnog spajanja. Označen oštrom sjenom. Boja,

veličina i širenje emocija slični su dugom putovanju kroz

divljinu.Veličanstveno i nezaboravno.

*

Galaksija Vrt bogova već se prelomila na mjestima koja

su ušla u tamu. Možete gledati preko mosta kako raste

nadolazeća noć.

*

Sakupite zrake svjetla u Mjesečeve kratere kako biste

obilježili mjesto kakvo još niste posjetili. Borovi su sve

više ružmarini, polje lavande poput rasadnika dragulja.

*

Vidite jelene na zemljanom putu u Lici, vjetruša se

obrušila nasuprot crvenog zalaska sunca, suhu travu na

livadi polako prekriva pelud topola.

*

Kako melankolija može biti čudesna u odrazima zrcala.

Prigušeno svjetlo kasnog popodneva je žuto, u ranoj

zimi neprimjetne su promjene u oblacima, svjetlosne

pukotine na nebu samo su bežična kruna SpaceX-a.

*

Crveni Tesla Roadster još kruži na kozmičkoj autocesti.

Zvuk neba postao je zbiljski, koža stvara osjećaj nemira

i nebo se ljeska poput nakita Davida Bowieja

*

Suton donosi opojni miris ruža, podsjeća na svjetlost

koja nas je pratila tisućama godina. Uhvatite dúgu u

kristalima i uljepšajte svoj dom među zvijezdama.U vrtu

možda ćete ugledati duboku narančastocrvenu boju

Mjeseca.

*

Virtualni atlas svemirske letjelice Gaia obuhvaća

milijardu nevidljivih zvijezda koje se neprestano kreću u

Mliječnoj stazi. Njihove sjene tkaju užase i noćne more

koje je teško razumjeti.

*

Pogledajte zagonetnu ljepotu maglice Srce u zviježđu

Kasiopeja, njezina je unutrašnjost remek-djelo

kozmičkih oblaka koji sjaje ružičastim nijansama.

*

Tamni vrtlozi prašine obasjani su plavim i vrućim

zvijezdama. Napredni algoritmi otkrivaju valne dužine

na kojima oživljavaju nove zvijezde.

*

Oči su se privikle na tamu i moglo se razabrati kretanje

mora u noći. Površina je bila posve glatka. Magla se

penjala uz obalu.

*

Negdje ljeta još traju u dugom otpuštanju mirisa. Boja

cvijeća polagano je blijedjela ispunjajući aromom mrak

koji se trepereći uzdizao. Vjetar donosi mirise latica i

nektara, zemlja poprima nijanse ružičastih magnolija.

*

U Shifting Valleyu računalni programi stvaraju svijet

fantastičnog cvijeća. Nijanse boja prolijeću i spajaju se

u dolini, leptiri se rađaju iz dlanova, žuti polen lebdi nad

vilinskim travama. S godišnjim dobima mijenjaju se

boje, cvjetovi se rasipaju u latice i leptiri umiru.

*

Priroda će vam dati inspiraciju i sve odgovore, kaže

dijete oluje i svjetla Nikola Tesla. Jeste li, kao drevni

mudraci probali razgovarati s oblacima, munjama i

kišom? Svatko od nas može se povezati sa Suncem i

zvijezdama, Mjesecom i šumom, samo treba znati

njihov profinjeni jezik.

*

Pogledajte Bodež anđela Jana Fabrea, djelo ukrašeno

krilatom drškom i prekriveno crvenim koraljima. Možda

je oružje anđela smrti poslanog da ubije, ili arkanđela

koji vodi duše u svjetost. Možda je milosrdni bodež koji

zadaje konačni udarac ili slika ratnika ljepote i viteza

očaja.

*

U rano jutro Mjesec klizi u zemaljsku sjenu. Prvi put od

ledenog doba zeleni komet s dugim bijelim repom

prolazi pokraj Zemlje. Vjerojatno smo posljednji ljudi

koji će ga vidjeti, jer će nastaviti svoju putanju izlaskom

iz Sunčeva sustava.

*

Komet upravo emitira zelenu svjetlost i sunčana vatra

nije ga spržila. Kreće prema Sjevernjači, uskoro će se

jasno vidjeti na nebu prije zore, njegov dugi ionski rep

zasjat će kada se približi Polarisu.

*

Za plavičastu maglu oko naše galaksije nije pronađeno

objašnjenje. Neki tvrde da su na satelitskim slikama

čestice duhova, energetsko polje astronauta, plave

sjene orgonskog oblaka uhvaćenog u mrežu

kozmičkoga polja.

*

Kada se zvijezde primiču njihovi bezglasni rubovi

povlače se u tamu. Možda to znači da i pjesma ima

horizont događaja, a snovi su zrake pulsara, žamor

tahionskih čestica, još čudnija gomila tamnih atoma u

srcima galaksija.

*

Robotska sonda New Horizons toliko je daleko da može

izmjeriti istinsku tamu svemira, ali pozadinski sjaj neba

astronomi ne znaju objasniti.

*

Svjetlucava esencija treperi u nutrini svoda, kao da ste na

drugom planetu možete vidjeti vrlo malen val kad

zablista, i rasipa se unatrag u vrijeme.

*

Svaka maglica na snimci teleskopa Hubble nekada je

bila zvijezda.

Pogledajte mističnu ljepotu svemirske maglice Duša.

Nalik je ektoplazmi iz koje se prozirne strune protežu u

kromosferu kako bi prenijele svoje gene u nove

svjetove.

*

Pogledajte nebulu Leptir i maleni plavo-zeleni planet

ispred jarko narančastog Sunca.

Pogledajte tanki rub Sombrero galaksije, šešir širokog

oboda prepun neba.

Pogledajte negativ slike galaksije Andromeda u kojem

se tama pretvara u u svjetlost.

*

Nakon snimke teleskopa James Webb, slika maglice

Južni prsten pretvorena je u zvuk. Njezin zadivljujući

soundtrack podsjeća na glazbu iz horor filmova.

*

Možda je crna rupa sintisajzer u svemiru, ali novo

otkriće prilično je sablasno. Rotirajući disk u Mliječnoj

stazi drugačiji je od svega što su astronomi vidjeli.

Njegov signal javlja se svakih 18,18 minuta i do sada

nije otkrivena slična frekvencija na nebu.

*

U međuvremenu je Orion, letjelica koja će odvesti ljude

najdalje u svemir, snimila kako Mars izlazi iza Mjeseca.

S desna na lijevo proteže se tamna crta međuzvjezdanog

oblaka. Jedva je primjetna dok putuje kroz vrijeme i

plavim nitima silazi u tamu.

*

Možda je Zemlja već ušla u ljusku mraka noseći

tragove davnih supernova. Svjetleći noćni oblaci

prekrivaju oči, nos i usta, mijenjajući vidno polje i

disanje.

*

Prema čudnoj priči kamen boje cimeta izgubio je masu i

sada je samo oblak molekula koji svjetlucave atome

šalje kroz svemir.

*

Postoji magija u drveću i brdima, rijeci i stijenama, u

zvijezdama i vjetru. Duboka, divlja magija stara je koliko

i sam svijet.

*

Čujem riječi kao što čujem vlastiti dah. Čujem himnu

dok slušam otkucaje svoga srca. Čujem glazbu kao što

čujem sjenu koja pada preko svjetla.

*

Pitajte vjetar i val, zvijezdu i pticu, sve što zbori i sve što

jeca, pitajte sve što putuje i sve što pjeva.

Pitajte bez prestanka: Zašto mjerimo brzinu svjetlosti, a

ne brzinu tame?

Apokrifno i činjenično

Piše Darija Žilić

Gordana Benić rođena je 1950. u Splitu. Diplomirala je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te završila poslijediplomski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezina poezija zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama hrvatskog pjesništva. Pjesme su joj prevedene na desetak stranih jezika. Knjiga Kovači sjene, izbor iz opusa, objavljena je na francuskom jeziku 2014. u ediciji Domaine croate / Poésie nakladnika L’Ollave. Objavila je dvadeset zbirki pjesama u prozi i jednu knjigu publicistike: Soba, 1982, Kovači sjene, 1987, Trag Morie, 1992, Dubina, 1994, Laterna Magica, 1998, Balada o neizrecivom, 2003, Godina Sfinge, 2003, Unutarnje more, izabrane pjesme (izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić), 2006, Svijet bez predmeta, 2007, Banalis Gloria, 2009, Oblik duše, 2011, Nebeski ekvator, 2015, Bijeli šum, 2019, Vremenski putnici, 2020, Zemlja nulta, 2022. Objavila je i poetsko višeknjižje o Dioklecijanovoj palači u Splitu. Za svoj rad višestruko je nagrađivana, spomenimo samo nagradu Društva hrvatskih književnika Tin Ujević za knjigu poezije Laterna Magica 1998. te nagradu za poetski opus i doprinos hrvatskom pjesništvu Goranov vijenac 2014.

Poezija Gordane Benić stvara nove svjetove u kojima supostoje apokrifno i činjenično, poeziju koju je kritika već označila kao magičnu kroniku, jer riječ je o začaravanju svijeta, traganju za početkom kozmogonije. Sama pak autorica u označavanju vlastite poetike ističe upravo svemirski utopizam kao oznaku vlastitog poetskog pisma. U razumijevanju poezije Gordane Benić svakako je nužno podsjetiti na Arthura Rimbauda. Naime, Rimbaud ističe da su poezija, znanost i mitološko sveta trijada koja teži tajanstvenom. Autorica briše granice između tih naizgled zasebnih oblika, poništava pravocrtnu vremenitost, teži simultanitetu, supostavlja apstraktno i konkretno. Poezija postaje nepresušna žudnja za mističnim vremenima prije Kolumbove Amerike, kako je sama istaknula, žudnja za čistim dušama, traganje za prvim snom, za vremenom prije vremena svijeta. Gordana Benić vrsna je autorica pjesama u prozi. U poetskim knjigama razgranava osobitu vrstu iluzionizma stvarajući impresivne magične kronike.
Poetikom poliperspektivnosti ostvarila je specifičan ciklus kozmičke poezije. U rukopisu u nastajanju pod naslovom Svemirske cipele riječ je o svojevrsnoj epistolarnoj poemi, a kroz „pisma o našem svemiru koji nestaje i ponovo se stvara“ imaginativno se povezuju prošlost i sadašnjost svijeta. Kao kontrapunkt kompjutorskoj inteligenciji, Benićeva nam donosi fragmente snova, kozmološke meditacije, dok svemir zrcali „beskonačnu oluju ljepote“. Magičan svijet, bezvremen i višedimenzionalan, kolorističan, eidetski, onaj koji povezuje nespojivo, čudno i apstraktno, metafiziku u bojama koje se prelamaju u tom matriksu „na slikama svemirskog teleskopa“. Riječ je o još jednoj etapi, putovanju svemirskom kapsulom visoko iznad Splita, o novoj dionici svemirskog romantizma kojom pjesnikinja veličanstveno začarava svijet, iznova.