Otkrivanje Noine zemlje

Svečanim programom posvećenim Armeniji, prvoj kršćanskoj državi u svijetu, u Matici hrvatskoj u Zagrebu u ponedjeljak 26. veljače otvorene su 33. svečanosti Pasionske baštine na kojima će do 27. ožujka biti izvedena 33 programa u osam hrvatskih gradova i općina i u Sarajevu.

Ta manifestacija već 33 godine svjedoči da je Kristova muka nepresušno nadahnuće kulture i umjetnosti, pučkog izričaja, rekla je, otvarajući ovogodišnje svečanosti predsjednica Matičina odjela za međunarodnu suradnju i iseljeništvo Tuga Tarle prenijevši nazočnima pozdrave Matičina predsjednika Mire Gavrana. Ističući da to nije prvi put da se svečanosti Pasionske baštine otvaraju sudjelovanjem inozemnih umjetnika, osobito je zadovoljstvo izrazila što je riječ o Armeniji, prvoj kršćanskoj zemlji velike civilizacije, sakralne i umjetničke baštine na čijim se korijenima nalazi kršćanski svijet i s kojom Hrvatska dijeli iskustvo groznih progona, zatiranja i masovnog iseljavanja. Ovogodišnje svečanosti uz spomen na 33 godine Isusova života na zemlji posvećene su i obilježavanju 30 godina diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Republike Armenije, rekla je Tuga Tarle.

U osam hrvatskih gradova i općina i u Sarajevu bit će izvedena 33 programa – na fotografiji otvaranje u MH / Izvor Pasionska baština / facebook

Predsjednica udruge Pasionska baština Eva Kirchmayer Bilić zahvalila je Matici hrvatskoj na organizaciji otvaranja ovogodišnje manifestacije ističući da 33 programa u više hrvatskih gradova i u Sarajevu pokazuju da je Kristova muka uistinu nepresušno nadahnuće za hrvatske, ali i inozemne umjetnike.

Gošća na otvaranju bila je Lilit Martirosyan, muzikologinja, pijanistica i orguljašica te predavačica na Državnom konzervatoriju Komitas u Jerevanu. U zanimljivom predavanju o armenskoj liturgijskoj glazbi, pod naslovom Putovima križa – otkrivanje Noine zemlje istaknula je da je glazba najčišće ogledalo jednoga naroda, a kada je riječ o armenskoj glazbenoj kulturi, uvijek se misli na naciju, odnosno narod. Osvrnula se i na patnje armenskog naroda i države koja je, kako je kazala, „dvostruka domovina“ svim ljudima na svijetu, ali i životinjama jer je na Araratu, kažu znanstvenici, bila Noina arka, odnosno da je Noin narod s Ararata prvi sišao u Armeniju. Armenci su, dodala je, potomci Noina sina Hayka. Armenija je dugo bila moćna zemlja, a spominje se i u sumerskim zapisima u kojima se ona naziva svetom zemljom. Po prikazu najstarije karte svijeta, koja datira iz babilonske ere, Armenija je jedina zemlja koja je opstala do danas, istaknula je Martirosyan.

Posebni obol dala je Saghomonu Soghomonianu, armenskom svećeniku poznatu pod imenom Komitas, koji je živio od 1869. do 1935, a koji se smatra utemeljiteljem za Armence toliko važne nacionalne glazbene kulture. Za svog je života skupljao narodne pjesme, skladao i aranžirao te je zbog toga priznat kao jedan od pionira etnomuzikologije.

U crkvama se, kazala je Martirosyan, čuvala glazbena tradicija, a glazba je povezana i s pripremom uskrsnuća, koja u Armeniji traje 48 dana. Za razliku od zapadnog kršćanstva vrijeme korizme ne počinje Pepelnicom (Čistom srijedom) već nedjeljom i završava u subotu, uoči Uskrsa. Svaki od tih 48 dana ima svoje značenje, a sve vrijeme oltari u crkvi zastrti su i skriveni od pogleda. U tom vremenu slave se „Nedjelja izgubljenog sina“, „Upravnikova nedjelja“, „Sučeva nedjelja“, „Nedjelja došašća“, „Lazarovo uskrsnuće, „Cvjetnica“. Običaji Velikog tjedna slični su kao i u katoličkim obredima, rekla je Martirosyan oplemenivši svoje kazivanje i pjevanjem prigodnih liturgijskih napjeva iz Knjige žalosti koji datiraju još iz petog stoljeća.  Armenska je apostolska crkva staroorijentalna, pretkalcedonska pravoslavna crkva, ali ne kao ruska. Armenija je kršćanstvo prihvatila 301. godine. Svečanost otvaranja uveličala je Emilia Rukavina, mezzosopranistica, otpjevavši armenski liturgijski napjev Surb, surb (Svet, svet). Osim u Zagrebu, svečanosti Pasionske baštine ove se godine održavaju i u Bjelovaru, Varaždinu, Mariji Bistrici, Krašiću, Pakracu, Đakovu, Puli, Rijeci te Sarajevu.

Zatečeni srpskim agresorskim barbarskim rušenjem hrvatske kulturne i spomeničke baštine, manifestaciju Pasionska baština s grupom studenata i intelektualaca utemeljio je u Zagrebu 1991. Jozo Čikeš s porukom „možete nam sve srušiti, ali memoriju i svijest da pripadamo zapadnoeuropskomu kulturnomu krugu, koji smo i sami stvarali, ne možete“.