Malo izlagan Piceljev opus za umjetnikovu stotu obljetnicu rođenja

Posljednjih nekoliko desetljeća obilježavaju se stogodišnjice rođenja velikana hrvatske moderne umjetnosti. Ove godine stoti rođendan slavili bi Julije Knifer i Josip Vaništa te čak trojica egzatovaca – Aleksandar Srnec, Zdravko Bregovac i Ivan Picelj. Koncentracija zanimanja povijesnoumjetničke struke često se okreće upravo odavanju posebne počasti takvim umjetnicima i to je dobro ukoliko se tim umjetnicima struka sustavno bavi i za „običnih“ godina. Obilježavanje troznamenkaste obljetnice rođenja jednoga od spomenutih umjetnika počelo je već potkraj prošle godine. Naime, 1. prosinca 2023. u Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti otvorene su dvije izložbe u istome danu – OHO! I to je naiva! te Ivan Picelj / S druge strane opusa. Obje izložbe polaze od ideje prezentiranja dosad neizlaganih radova iz fundusa Muzeja te će ostati otvorene do 30. svibnja.

Iz postava izložbe / Snimio Goran-Vranić

Izložba OHO! I to je naiva! zamišljena je kao izlagački nazivnik za raznolike samouke umjetnike koji odstupaju od uobičajene predodžbe o naivi. Izložbe u tome ciklusu, koje će se otvarati sve do preseljenja Muzeja u dodijeljenu mu zgradu na uglu Demeterove i Basaričekove ulice, planirana za 2026. godinu, stavljaju naglasak na dosad javnosti manje poznate radove iz fundusa muzeja. S druge strane, izložba Ivan Picelj / S druge strane opusa prikazuje nedovoljno poznatu stranu umjetnikova djelovanja – jednako važnu za shvaćanje kompleksnosti njegova stvaralaštva. Autorica je izložbe i likovnog postava kustosica Mateja Fabijanić, koja je reducirani prostor namijenjen izložbi Piceljevih plakata transformirala u skladni inkubator umjetnikova grafičkog rukopisa u kreiranju vizualnih identiteta – kako plakata, tako i pripadnih im kataloga.

Dvadesetogodišnja suradnja

U dvjema izložbenim dvoranama, izborom od gotovo trideset plakata i jedanaest izložbenih kataloga, ocrtan je kontinuitet djelovanja Ivana Picelja kao grafičkog dizajnera Galerije primitivne umjetnosti (danas Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti) tijekom punih dvadeset godina. Umjetnik je sustavno surađivao s Galerijom od 1962. do 1982, a svi su izlošci danas dio fundusa Muzeja. U javnome sjećanju Ivan Picelj uglavnom se veže uz EXAT 51, avangardna strujanja i geometrijsku apstrakciju te je zanimljivo vidjeti njegov stil prilagođen likovnom usmjerenju naivne figuracije.

Ulaskom u predzadnju dvoranu galerije Muzeja prostor se obilježuje dvama natpisima PICELJ na bočnim unutrašnjim dijelovima štokova, od kojih je jedan zrcaljen. Neserifna tipografija natpisa podsjeća na njegov prepoznatljiv stil grafičkog dizajna, a tematika izložbe iščitava se iz efekta zrcaljenja koji simbolično sugerira drugu stranu umjetnikova opusa. Igra zrcaljenjem vizualni je lajtmotiv koji se provlači i kroz izložbeni katalog te plakate postavljene na ulazu u Muzej, na kojima je reproducirana grafika preuzeta s Piceljeva plakata iz 1970. za izložbu Francuskog naivnog slikarstva. Katalog izložbe odlična je, zapravo i jedina, nadopuna informacija jer je postav izložbe lišen ikakva teksta, osim izlošcima pripadnih legendi. U jednu ruku, takva prezentacija pridonosi pročišćenom vizualnom doživljaju, no možemo li se pouzdati da će svi posjetitelji kupiti katalog?

Potvrda autorstva

Dio izloženih plakata nosi Piceljevu signaturu, dok su neki ostali nepotpisanima. Naime, analizom dokumentacije Muzeja i korespondencije dostupne u arhivu Ivana Picelja (u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu) potvrđeno je autorstvo 57 plakata koji se nalaze u fundusu Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti. Izložbeni katalog donosi reprodukcije svih plakata koji se danas čuvaju u Muzeju, a koje je od Picelja naručila Galerija primitivne umjetnosti. No, premda prisutna u katalogu, potvrda autorstva dosad neatribuiranih plakata u prostoru nije jasno istaknuta – nepotpisani plakati, naspram potpisanih, mogu zbuniti posjetitelja, čak i stručnjake.

Naumovski, 1963, sitotisak u boji, papir

Francusko naivno slikarstvo – od Rousseaua do danas, 1970, sitotisak u boji, papir

Ivan Generalić, 1976, sitotisak u boji, papir

Likovni postav sakriva nekoliko poveznica, kontrasta i usporedbi. Plakat Skurjeni iz 1962. i Naive Kunst in Jugoslawien iz 1963, postavljeni jedan do drugoga, sjajan su primjer Piceljeva eksperimentiranja u najranijoj fazi njegova angažmana za Galeriju. Plakat za izložbu Matije Skurjenog čine uvećani motiv debla razvučen preko cijele površine te umjetnikov potpis, dok je likovno rješenje plakata za izložbu Naive Kunst in Jugoslawien primjer tendencije neinvazivnosti prema preuzetome motivu. Neinvazivnost se krije u opremanju plakata primjerice crno-bijelim fotografijama radova pojedinih umjetnika – bez dodavanja boje i bez ikakve intervencije u preuzete motive. Ipak, najčešći su oni plakati – možemo govoriti o umjetnikovu standardu – u kojima Picelj izabire motiv ili kadar iz nekog djela i reproducira ga u boji ili teksturi koja mu odgovara. Neki od vrsnih primjera takve standardizacije su plakati za izložbu 50 slika iz zbirke Zaklade Albert Dorne iz 1968, Simon Schwartzenberg iz 1968, Naivna umjetnost Italije danas iz 1972. i Hlebinski krug / Pedeset godina naivnog slikarstva iz 1981.

Monotonija galerijskog prostora (white-cube), u ritmu od sedam plakata, spriječena je postavljanjem središnjeg od njih poviše ostalih. Riječ je o plakatu za izložbu Filipović iz 1966. te se on i u katalogu izdvaja kao primjer u kojem najviše do izražaja dolazi pristup plakatu kao likovnom djelu. Vizualno je to u prostoru odlično istaknuto. Skladno razbijanje često galerijski monotona, frizovskog, postavljanja postignuto je i tehnikom različita grupiranja plakata te njihova fizičkog odvajanja ovisno o podtemama. Standardni je format Piceljevih izložbenih plakata 700 x 500 mm, a postav grupiranjem ističe dva plakata izduženog formata, 700 x 300 mm, za izložbe Smajić i Ilija iz 1969.

Picelj-Picelj

Izloženim katalozima doista se dobiva na osjećaju posvećenosti detaljima. Iako su katalozi standardiziranog formata 210 x 200 mm izloženi pod staklom, pomnom prezentacijom daje se uvid i u njihov sadržaj te se primjećuje kustoska pažnja u skladnom kombiniranju boja. Predstavljeni su katalozi za izložbe Ivana Rabuzina iz 1970, Ivana Generalića iz 1976, Franje Filipovića iz 1966. i drugih velikana naivne umjetnosti. Kako je od početka 60-ih godina Picelj već usustavio svoj rukopis u opremi kataloga, tako su izloženi primjerci najčešće bijeli, s minimalističkim naslovnicama i prezimenom umjetnika o čijoj je izložbi riječ.

Izloženi su dosad neizlagani predmeti iz bogatoga fundusa Muzeja, što je svakako pohvalno jer su muzeji tu da komuniciraju čitav svoj fundus javnosti, pritom otkrivajući nove teme i neformalno nas obrazujući. Osvjetljena je manje poznata strana Piceljeva opusa i neki nepripisani radovi atribuirani su umjetniku. Piceljevo dvadesetogodišnje bavljenje figurativnim temama naivne umjetnosti svakako nije hir, a objašnjenje nam nudi i autorica izložbe. Naime, osim što je Picelj surađivao s Galerijom primitivne umjetnosti, bio je i prije toga angažiran za oblikovanje plakata, kataloga i izložbenih pozivnica Gradske galerije suvremene umjetnosti, današnjeg Muzeja suvremene umjetnosti. Picelj je zaslužan za vizualni identitet Galerije od njezina osnutka 1954. Dvije galerije su od početka 1960-ih pa do 1990-ih djelovale pod istim upravno-administrativnim vodstvom, što sa sobom nosi i iste suradnike. Stoga je posao vizualnog oblikovanja plakata za izložbe naivaca došao vjerojatno kao posljedica suradnje s Gradskom galerijom suvremene umjetnosti. Posljedica je i zanimljiv materijal s kojim dobivamo uvid u figurativno djelo geometrijskoj apstrakciji usmjerena umjetnika, zaslužna, između ostalog, i za nastanak umjetničke grupe Exat 51 te iniciranje Novih tendencija.

Ususret umjetnikovu devedesetom rođendanu, 2013. izdana je monografija s njegovih jedanaest grafičkih mapa i serija. Godinu poslije otvorena je izložba Merci Picelj: iz Arhiva i knjižnice Ivana Picelja u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. Znamo da je u pripremi nova monografija, nadamo se da ćemo je što ranije imati prilike listati te željno iščekujemo još programa posvećenih umjetniku. Ipak je ovo stota obljetnica rođenja, a Picelj je doista velik. Osim toga, Anja Picelj-Kosak podsjetila nas je na 2017. pokrenutu inicijativu, koja se zasad može posjetiti na internetskoj stranici picelj.com. Ona poziva kolekcionare, muzeje i galerije koji posjeduju djela Ivana Picelja da se uključe u stvaranje iscrpnog kataloga umjetnikova opusa.